Stečajni upravnici u bankama značajno su u povoljnijem položaju od svojih kolega koji vode stečajeve u privrednim društvima, jer ne moraju da polažu ispite a i ne odgovaraju svojom imovinom za štetu napravljenu tokom stečajnog postupka, osim ako se ne utvrdi da su je pričinili namjerno.
Stečajni upravnici u bankama se biraju i rade po zakonu o stečaju i likvidaciji banaka, a za njihove kolege iz privrede važi opšti zakon o stečaju. Stečajni upravnici za firme imaju mnogo više obaveza, stručnih ispita i odgovornost, iako stečajevi u privredi po pravilu mnogo manje vrijede nego kada se taj stečaj desi u banci. Posljednji stečaj u banci u Crnoj Gori bio je prije 17 godina, a sada imamo dva u roku od četiri mjeseca, što je aktuelizovalo pitanje stečajnih upravnika i banaka i razlike koje postoje u dva zakona koji su oba leks specijalis, odnosno iznad ostalih zakona.
Član 14 Zakona o stečaju i likvidaciji banaka predviđa, da stečajni upravnik i lica koja on angažuje na izvršavanju poslova u skladu sa ovim zakonom „ne odgovaraju za štetu nastalu prilikom obavljanja dužnosti u skladu sa zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona, osim ako se dokaže da su određenu radnju učinili namjerno ili grubom nepažnjom“.
Poredeći dva zakonska propisa koja regulišu ovu oblast za privredna društva, preduzetnike i banke, kao i sam status stečajnih upravnika nameće se niz dilema o mogućoj neustavnoj diskriminaciji na štetu licenciranih upravnika za firme, ne samo u pogledu njihove odgovornosti, nego i pogledu sticanja uslova za obavljanje posla stečajnog upravnika, njihovog nagrađivanja itd.
Zakonom o stečaju (privrednih društava), za svaku nanijetu štetu prema povjeriocima i stečajnoj masi, bez obzira da li je za nju kriv, upravnik odgovara ličnom imovinom i „ima status službenog lica, što podrazumijeva posebnu krivično-pravnu odgovornost“.
Stečaj je po definiciji postupak koji ima za cilj kolektivno namirenje potraživanja povjerilaca od strane dužnika, u najvećoj mogućoj mjeri.
Iz Komore stečajnih upravnika Crne Gore, koji čine stečajni upravnici za privredu, kažu da je nejasno kako istu materiju dijametralno suprotno tretiraju dva zakona koji bi trebalo da se razlikuju u sitnim detaljima.
„Traži se veće znanje za jedno društvo sa ograničenom odgovornošću (DOO) za čije je osnivanje propisan minimalni kapital za osnivanje u visini od jednog eura, ili jedno akcionarsko društvo (AD) za čije je osnivanje propisan minimalni kapital za osnivanje u visini od 25.000 eura, a koja vrlo često raspolažu imovinom od desetak hiljada eura, nego za banke gdje je minimalni kapital propisan na pet miliona eura“, ističu iz Komore.
Iz Centralne banke tvrde za „Vijesti“, međutim, da su stečaj i likvidacija banaka uređeni Zakonom o stečaju i likvidaciji banaka, „koji je leks specijalis u odnosu na zakon kojim se uređuje stečaj drugih privrednih društava, te se ne može praviti poređenje rješenja iz ova dva zakona“. Licencirani upravnici za privredu i sudije Privrednog suda nesporno konstatutuju da je i važeći Zakon o stečaju leks specijalis.
„Uslovi za imenovanje i zarada stečajnog upravnika u banci uređeni su odredbama čl. 10,11 i 16 Zakona o stečaju i likvidaciji banaka. Ukazujemo i da je Savjet CBCG, na sjednici od 5. 4. 2019. inovirao postojeću listu stečajnih upravnika donijetu 2002“, saopštili su iz CBCG odgovarajući na pitanja kada je utvrđena lista upravnika u bankama, ko je sačinjava i da li su upravnici u bankama privilegovani u odnosu na ostale upravnike koji moraju imati položen stručni ispit. Ova lista utvrđena je na istoj sjednici Savjeta Centralne banke na kojoj je donijeta odluka o uvođenju stečaja u Atlas banku.
Iz CBCG nijesu odgovorili na pitanje ko se sve nalazi na listi stečajnih upravnika za banke, osim što su objasnili da su listu upravnika ažurirali prošlog petka (5. aprila), odnosno, tek nakon 17 godina.
Kako saznaju „Vijesti“, nezvanično, na staroj listi upravnika CBCG iz 2002. bilo je svega osam upravnika, a jedini među koji nesporno ima licencu i sve kvalifikacije po osnovu dva zakona je Milan Rakočević, stečajni upravnik IBM banke, koji je ranije bio i stečajni upravnik Jugobanke.
Da bi neko lice steklo zvanje (licencu) upravnika za privredu u Crnoj Gori prema Zakonu o stečaju mora da položi ispit (pet predmeta) pred posebnom komisijom koju imenuje Ministarstvo pravde. Na zvaničnoj listi licenciranih upravnika ima oko 220 lica, ali to ništa ne obavezuje CBCG koja stečaj kontroliše u skladu sa drugim zakonom.
Shodno članu 10 Zakona o stečaju i likvidaciji banaka stečajni upravnik se imenuje sa liste stečajnih upravnika koju utvrđuje CBCG, a „može se imenovati lice koje ima stručna znanja iz oblasti bankarskog poslovanja, najmanje tri godine radnog iskustva na ovim poslovima i u čiju se nepristrasnost ne može sumnjati“.
Novoimenovani stečajni upravnik Atlas banke Mirko Radonjić je uveden na listu CBCG na dan uvođenja stečaja i ispunjava uslove predviđene Zakonom o stečaju i likvidaciji banaka. Bio je direktor Jugobanke do uvođenja stečaja u tu banku, a potom sekretar Udruženja banaka sve do penzije. Njega nema na drugoj listi licenciranih stečajnih upravnika.
Stečajni upravnik u banci ima pravo na zaradu, koja se utvrđuje rješenjem o imenovanju, u visini prosječne zarade izvršnih direktora ostvarene u toj banci u mjesecu koji je prethodio otvaranju stečajnog postupka. CBCG može, takođe, stečajnom upravniku dati i posebnu nagradu. Plate direktora crnogorskih banaka iznose od 2.500 do 5.000 eura, koje sada može imati i stečajni upravnik. Najveći broj licenciranih upravnika za privredu sa liste Ministarstva pravde, zarade od 2.500 do 5000 eura mogu samo da sanjaju, a mnogi od njih proteklih godina nijesu ni dobijali predmete od šest sudija Privrednog suda.
Izvor: Vijesti
