Fabrika elektroda Plužine (FEP) nalazi se, prema ocjeni menadžmenta, sindikata i radnika, u gotovo beznadežnoj situaciji i samo bi je programirani stečaj ili pronalaženje strateškog partnera, uz obavezno održavanje proizvodnje, moglo izvući iz trenutne situacije.
Vjerovatno uvođenje stečaja značilo bi novi trošak za državni budžet jer bi Vlada morala da plati kredit od 1,6 miliona za koji je dala garanciju, a teško bi mogla da naplati i svoj dug od ove firme u vrijednosti od 3,5 miliona.
Poslovanje preduzeća je u zoni gubitaka neprekidno od 2008. godine i ukupni akumulirani gubitak je 8,6 miliona ili 8,96 miliona sa povezanim firmama. Osnovni kapital po knjigovodstvu je 8,9 miliona eura i on je manji od ukupnog akumuliranog gubitka. Račun preduzeća je u neprekidnoj blokadi preko 800 dana za iznos od 1,64 miliona eura.
„Ovako stanje u FEP-u je neizdrživo i zaposleni od većinskog vlasnika očekuju da prekine ovu agoniju, odnosno da uvede programirani stečaj ili da pokuša da održi proizvodnju do pronalaska strateškog partnera ili do konačne prodaje imovine u stečajnom postupku”, kazao je “Vijestima” direktor preduzeća Dragoslav Čabarkapa.
U FEP-u, čiji većinski vlasnik je Investiciono-razvojni fond (IRF) sa 42,18 odsto akcija, zaposlena su 103 radnika.
Radnicima dužni 25 zarada
“Radnicima se duguje 25 zarada a obaveze iz radnog odnosa nijesu uplaćene od 2007. godine, u ukupnom iznosu od preko tri miliona. Ove godine radnici su dobili svega tri neto zarade. Zaposleni su pokazali maksimalno razumijevanje, strpljenje i posvećenost FEP-u i nijesu komplikovali posao manadžmentu i Odboru direktora, niti je bilo obustava rada, iako se nalaze u zaista nezavidnoj situaciji”, istakao je Cabarkapa.
Prezaduženost kod poslovnih banaka u iznosu od preko 2,8 miliona eura, kao i kod Vlade od 3,5 miliona prouzrokovalo je nedostatak obrtnog kapitala i prema riječima direktora vrijeme nije saveznik ni radnicima ni vlasnicima i odluke treba donijeti veoma brzo. Uvođenje stečaja bez održavanja proizvodnje dovelo bi do bankrota, a ukoliko bi se imovina prodala po knjigovodstvenoj vrijednosti, što je gotovo nemoguće u uslovima ekonomske i krize građevinarstva u Crnoj Gori i okruženju, ne bi ostalo novca za sve povjerioce.
Održati proizvodnju i zbog atesta
“Menadžment, zaposleni i rukovodstvo reprezentativnog sindikata procjenjuje da bi bilo racionalno da većinski vlasnik ili eventualni strateški partner pokušaju da održe proces proizvodnje do prodaje preduzeća ili imovine u stečajnom postupku. Na ovaj način bi se sačuvala pozicija FEP-a i njegovo prisustvo na tržištu regiona. Istovremeno bi proizvodni pogon ostao aktivan i njegovo održavanje bi bilo olakšano. Dobijeni atesti i sertifikati bi se održali i ne bi bilo neophodno obnavljati komplikovanu i skupu procedure njihovog ponovnog dobijanja”, naglasio je Čabarkapa uz napomenu da 33 proizvoda FEP-a imaju CE sertifikat i mogu izaći na zahtjevno evropsko tržište.
“Očekujemo da će nadležne institucije znati da cijene da je “Piva” crnogorski brend prepoznatljiv u regionu, da je fabrika većinski izvozno orijentisana, da egzistira u nerazvijenom dijelu sjevera Crne Gore i da, uz dosljedno sproveden program restrukturiranja ima realnu šansu, ne samo da se održi na tržištu nego i da se vrati na poziciju uspješnog privrednog kolektiva”, zaključuje Čabarkapa.
Da ostanu 52 radnika, za posao potrebno 250 hiljada eura
U fabrici nema proizvodnje, uposleno je oko 30 radnika i to u sektorima nabavke i prodaje. Ukoliko bi se uveo programirani stečaj menadžment smatra da broj zaposlenih sa 103 treba svesti na 52 sa prosječnom neto platom oko 350 eura, a da ostali radnici treba da budu zbrinuti socijalnim programom u skladu sa potpisanim Pojedinačnim kolektivnim ugovorom sa većinskim vlasnikom (IRF) od 9. jula 2013. i Protokolom o načinu i uslovima prevazilaženja krize u poslovanju FEP-a potpisanim sa Vladom Crne Gore. Prema ocjeni menadžmenta oko 250 hiljada eura bilo bi dovoljno da se realizuju ugovoreni poslovi na tenderima u Srbiji i Crnoj Gori (vrijednost tendera je oko 350 hiljada).
Vijesti.me
