Pad evropske kamatne stope Euribor u negativnu zonu, iako je to na kraće staze povoljnije za dužnike, ipak znači da sa ekonomskim tokovima nešto ozbiljno nije u redu, kao i da tržišta očekuju pad cijena odnosno deflaciju, objavio je Centar za evropske politike.
Prethodne nedjelje evropsku i svjetsku ekonomiju je zatekla vijest o rekordnom padu Euribora, to jest kamatne stope po kojoj grupa izabranih evropskih banaka međusobno pozajmljuje novac.
Ta stopa je već nekoliko dana u padu i danas je izmedu -0,3 i -0,5 odsto, u zavisnosti od vremenskog okvira pozajmljivanja.
To je znak da tržišta očekuju pad cijena odnosno deflaciju, uprkos politici nezapamćene emisije svježeg novca koje je Evropska centralna banka (ECB) sprovela od početka krize uzrokovane virusom korona, naveo je saradnik CEP-a Marko Obradović koji je koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa o EU koja prati pregovore u pristupanju Srbije EU u poglavljima 4 i 9.
Objašnjava da deflacija uobičajeno motiviše učesnike na tržištu da odlažu kupovinu u očekivanju da će roba ili usluge još više pojeftiniti.
Takvo ponašanje, kako kaže, dalje djeluje na smanjenje privredne aktivnosti i investicija, a potom i na smanjenje zaposlenosti, što dalje uzrokuje spiralu negativnih efekata na ekonomiju.
Pad evropske kamate utiče i na cijenu kredita.
Smanjenje Euribora generalno pozitivno djeluje na sve dužnike, naročito ako su zaključili kreditne ugovore sa bankama u kojima je kamatna stopa na pozajmljena sredstva izražena kao zbir marže banke i Euribora, naveo je Obradović.
Što je manja marža ili Euribor, kamata koju plaća dužnik je manja. Kada Euribor “sklizne” u negativnu zonu, kamata koju dužnik plaća postaje niža čak i od osnovne marže banke.
Direktna posljedica pada Euribora je da će većina dužnika u narednom periodu mjesečno plaćati niže rate.
Obradović navodi da je u teoriji moguće da Euribor toliko padne da bude ispod nivoa marže banke, što znači da bi banka mogla nekom svakog mjeseca da plaća za uzeti kredit.
Dobra strana smanjenja Euribora bi trebalo da bude motivisanje novih pozajmljivanja i investicija koje pri višim kamatnim stopama ne bi bile isplative i ekonomski opravdane.
Dakle i oni projekti sa nižim očekivanim profitima u uslovima niže kamate, postaju ekonomski mogući.
Nažalost, razlozi odlaganja investiranja danas nisu uzrokovani ekonomskim već zdravstvenim faktorima koji ograničavaju poslovanje.
To je i razlog zašto je Euribor pao uprkos trudu ECB da se to ne desi – tržište je pod snažnim uticajem neekonomskih faktora.
Obradović navodi da je vrlo vjerovatno da će u narednom periodu ECB nastaviti sa politikom monetarne ekspanzije kako bi nekako podstakla ekonomsku aktivnost.
Negativna cijena novca, dakle, iako u kratkom roku djeluje da olakšava poslovanje i smanjuje teret dužnika, nije poželjna pojava već je posljedica velikih problema sa kojima se suočavaju ekonomije Evrope i svijeta, objašnjava Obradović.
Takođe, dugoročno bi ostanak Euribora u negativnoj zoni značio ekstremno duboku krizu sa dubokim i razarajućim socijalnim posljedicama, istakao je on.
Ipak, ostaje nada da ekonomska kriza izazvana virusom korona neće trajati dugo i da će oporavak privredne i investicione aktivnosti u zoni evra i njenim trgovinskim partnerima biti snažan i brz, zaključio je Obradović.
Inače, Euribor je uveden 1. januara 1999. godine, podsjeća Tanjug.