Globalna kriza koja je 2008. počela krahom američke finansijske korporacije Lehman Brothers, da bi potom eksplodirala i kao “cunami” razorila brojne svjetske ekonomije, za posljedicu je imala nametanje oštrih mjera štednje i stihijsku privatizaciju preostalih državnih kompanija i imovine, te javnih službi.

Na primjer u Grčkoj su počela da se prodaju cijela ostrva, bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni je želio da privatizuje i rimski koloseum, a svrgnuti egipatski predsjednik Muhamed Morsi je Kataru namjeravao da da u koncesiju piramide, posao koji je spriječio general i aktuelni predsjednik Abdel Fattah Al-Sisi, piše advance.hr.

Naime, ovo je samo nekoliko slučajeva koji su privukli medijsku pažnju, ali su od ovih ekscentričnih prijedloga još opasnije tihe privatizacije kroz javno-privatno partnerstvo u sektorima kao što su zdravstvo ili školstvo, kao i rješavanje jednog dijela uposlenika u javnim službama i davanje tih usluga na raspolaganje privatnim ulagačima.

Iskustva Grčke, Španije, Italije, Portugala, Kipra i mnogih drugih zemalja, ali i Sjedinjenih Američkih Država, trebala bi biti opomena svima da dobro promisle prije nego ćutke pređu preko prijedloga i inicijativa svojih vlada, kojima je ionako zadatak da ispunjavaju naređenja svojih nadređenih u Evropskoj komisiji, Međunarodnom monetarnom fondu ili Svjetskoj banci.

[widgets_on_pages id=”Baner”]

Američki analitičar Aleks Henderson je za portal Alternet naveo šest stvari i razloge zbog kojih nikada i ni u kom slučaju ne bi smjele biti privatizirane. Snabdijevanje plinom, vodom za piće ili električnom energijom, kao i usluge komunalne infrastrukture su stvari važne za zdravlje i opstanak ljudi i stoga moraju biti zaštićene od korporativne pohlepe. Neke aktivnosti se mogu izdvojiti iz javnog sektora, ali neke ne.

Pročitajte kojih šest stvari nikada ne bi trebale biti privatizovane i koje moraju ostati u javnom sektoru

1. Voda za piće

2000. godine su stanovnici trećeg po veličini grada u Boliviji, Cochabambi, pretrpjeli ogromne teškoće kada je prodato gradsko javno vodovodno preduzeće SEMAPA, koje je preuzeo privatni konzorcijum Aguas del Tunari. Cijene su se udvostručile ili utrostručile, servis je isključen za one koji sebi nisu mogli priuštiti da plate veću cijenu i mnogi stanovnici Cochabambe su se iznenada našli bez tvode u svojim domovima. Uslijedili su građanski nemiri i velike demonstracije, a opšti štrajk je paralisao grad cijela četiri dana.

Na kraju, nakon nasilnih sukoba između protestanata i bolivijske interventne policije, voda u Cochabambi se vratila kao javno dobro, a ugovor s kompanijom Aguas del Tunari je otkazan.

U Sjedinjenim Američkim Državama, međutim, stanovništvo još uvijek na teži način uči da je privatizacija snabdijevanje vodom za piće strašna ideja.

Na primjer 2012. godine je Eleanor Solanski, 91-godišnja starica iz Nju Džersija, iznenada dobila račun račun od privatne kompanije “United Water” prema kojem je za usluge snabdijevanja vodom dugovala 2 167 dolara. Budući da je gospođa imala prosječnu tromjesečnu potrošnju u vrijednosti 50 – 60 dolara, pa čak i ako sama privatna kompanija nije mogla objasniti što se dogodilo u obračunu, kompanija “United Water” je pokrenula postupak protiv Eleanor Sokanski i pozvala se na “založno pravo na nekretnine dužnika”, u ovom slučaju na njenu kuću.

2. Zatvori

Sjedinjene Države su na prvom mjestu po broju zatvorenika u odnosu na broj stanovnika, više nego bilo koja druga zemlja u svijetu. Dok većina Amerikanaca kaznu zatvora služi u zatvorima u državnom vlasništvu, rast zatvora u privatnom vlasništvu je uznemirujući i opasan trend, a siguran profit podstiće više hapšenja, više krivičnih postupaka i više zatvaranja.

Jedina koja se u Americi suprotstavila privatnim zatvorima je guvernerka savezne države Nju Hempšir, Magi Hasan, dok su svi drugi, demokrate ili republikanci, sasvim svejedno, pali na ovom ispitu.

3. Vatrogasne službe

Džon Stosel, urednik programa Fox Business Channel i novinar portala FoxNews.com, dugo je bio zagovornik privatizacije vatrogasnih službi i smatra da će se tako sniziti porezsko opterećenje Amerikanaca, ali i da će SAD tako biti sigurnije. On tvrdi da bi privatizacija vatrogasne službe dovela do veće efikasnosti. Međutim, model privatizovanih vatrogasnih službi može imati katastrofalne rezultate.

Godine 1996. je selo Ru Bruk u državi Njujork, koje se nalazi oko 30 kilometara od Menhetna, napravilo greško i angažovalo privatnu vatrogasnu kompaniju “Rural-Metro Fire Department” za borbu protiv požara. Ru Bruk se vratio javnim vatrogasnim službama samo dvije godine kasnije, nakon što je milion dolara vrijedna kuća potpuno uništena u požaru.

Salvador M. Kresenzi, načelnik Ru Bruka, tada je priznao da je dogovor s privatnom vatrogasnom kompanijom bio “neuspjeh”, a sindikati u javnom vatrogasnom sektoru su tvrdili da je kuća mogla biti spašena, samo da je “Rural-Metro Fire Department” efikasnije upravljao.

4. Socijalno staranje

Tokom svoja dva mandata kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Džrdž Buš je pozivao na privatizaciju Službe za socijalno staranje, a ta ideja je trebala trajno da zaživi nakon ekonomskog kraha u septembru 2008. U međuvremenu je krajnja desnica u Americi toliko ojačala da više nije važno što je predsjednik demokrata, a glavni zagovornici ove ideje su organizacije, udruženja i pojedinci, koji ljude još uvijek drže u zabludi, dok u međuvremenu oligarhiji sa Volstrita dopuštaju da igra ruski rulet sa socijalnim osiguranjem i drže da će privatizacija tog sektora biti dobra ideja. Nitko od njih se ne sjeća lekcije iz Velike depresije ’30-ih ili sadašnje ekonomske krize, koje su ukazale na potrebu strogih propisa u bankarskom sektoru.

5. Zdravstveno osiguranje

U SAD-u su reforme zdravstvene zaštite predmet rasprave od 2009., a prošlogodišnji zastoj rada vladinih agencija i kriza oko izglasavanja budžeta za 2014. je uvelikobila obilježena Obaminim insistiranjem na sprovođenju njegovog predizbornog obećanja, tzv. zakona “ObamaCare”.

Zdravstveno osiguranje je vrlo popularno među američkim penzionerima, koji su sebi dugogodišnjim radom i odricanjima obezijedili zdravstvenu zaštitu. Sve to ipak nije spriječilo republikanca iz Pola Rajana, da pokuša da ukine javno zdravstvo i tim planom bi ubio na hiljade Amerikanaca.

Rajaan je predložio zamjenu postojećeg zdravstvenog osiguranja s bonovima za privatno osiguranje, što bi cijene zdravstvenih usluga za starije osobe podiglo u nebesa.

6. Plin i električna energija

U Filadelfiji mnogo ljudi dobija struju od komunalne kompanije “PECO Energy” i njihov plin je u gradskom vlasništvu kompanije PGW (Philadelphia Gas Works) koja je osnovana 1836. Jedan od najvećihprotivnika prodaje PGW-a privatnoj kompaniji UIL Holdings Corp. za 1,86 milijardi dolara je Sam Bernard, viši zvaničnik agencije “Food & Water Watch”.

Bernhardt upozorava da će UIL stanovnicima Filadelfije višestruko povećati cijenu plina, a često ističe da će sve biti isto kao i kada se privatizovalo vodosnabdijevanje a i isto će biti i sa električnom energijom.

UIL se navodno dogovorio kako neće povećati cijene slijedeće tri godine, ali nakon toga, upozorava Bernard, sve opcije dolaze u obzir. Kako bi dokazao koliko program privatizacije može biti štetan za potrošače, “Food & Water Watch” je ponudio sljedeće podatke o privatizaciji vodovoda i kanalizacije u predgrađima Filadelfije. U Bensalemu, na primjer, usluge za snabdijevanje vodom su sa 137,08 dolara godišnje, prije privatizacije, poskupjele na 578,05 dolara godišnje, nakon privatizacije.

Kao što se vidi, iskustava ima raznih i uvijek na kraju ispada da javne, društvene, komunalne, državne ili kakav već god kompanije za pružanje usluga, kompanije ili preduzeća na kraju ipak daju bolju uslugu po manjoj cijeni, s čime se niko od gurua neoliberalnog kapitalizma i slobodnog tržišta neće složiti, ali neka to pokušaju objasniti običnim građanima