Više od godinu i po prošlo je otkad je završena javna rasprava o Nacrtu zakona o radu. Više od godinu i po niko zvanično ne zna što se dešava i što tog zakona nema pred Vladom.

Da podsjetimo, javna rasprava o ovom, ključnom zakonu koji reguliše prava radnika, održana je na brzinu, usred ljeta 2017. godine. Trajala je tokom avgusta i deset dana u septembru, i od tada – muk.

Kako je Portalu Analitika saopšteno iz Saveza sindiklata Crne Gore (SSCG), veći dio teksta nacrta usaglašen je s preporukama Evropske komisije. Kako navode, nakon što se usaglase preostali dijelovi, trebalo bi da bude dostavljen prvo Socijalnom savjetu, a zatim Vladi.

Kako nezvanično saznajemo, već nekoliko puta je održan sastanak predstavnika Radne grupe za izradu ovog zakona s partnerima u Briselu.

„Oni insistiraju na određenoj sudskoj praksi, koju smo jednim dijelom ispoštovali, ali ne u potpunosti. Ta sudska praksa podrazumijeva veću zaštitu prava radnika“, saopštio nam je jedan od učesnika pregovora.

Kako dodaje, s druge strane imaju i zahtjeve Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji insistira da se smanje biznis barijere kako bi se unaprijedio poslovni ambijent za investicije.

Sve u svemu, u ovom trenutku niko ne zna ni kako će izgledati finalna verzija Nacrta zakona.

A prvobitna – ako je se ko još sjeća – podrazumijevala je rješenja koja značajno poboljašavaju prava radnika: od toga da se staje na put blanko otkazima, do toga da bi trebalo da se spriječe zloupotrebe agencija za zapošljavanje. Osim toga, žene koje rade na određeno, bile bi zaštićene od otkaza i za vrijeme trudnoće, a ne samo za vrijeme porodiljskog.

Poslodavci, takođe, ne bi mogli više „po zakonu“ da izrabljuju radnike, već bi, u okviru tzv. preraspodjele posla, radnici mogli da rade najviše 60 sati nedjeljeno, a ne dok „ne padnu“ – kao do sada. Prekovremeno bi mogli da rade osam umjesto deset sati nedjeljno, odmor da iskoriste do kraja godine, a ne do 30. juna kao do sada, a imali bi i pravo na otpremninu u slučaju dobrovoljne likvidacije.

Pa ipak, Nacrt zakona umnogome sadrži rješenja koja idu naruku zahtjevima, prvenstveno,Američke privredne komore, iako to niko neće da prizna. To udruženje, koje se zove „američko“ – a zapravo u najvećem broju okuplja domaće poslodavce – imalo je dva ključna zahtjeva: da novčana potraživanja zastrarijevaju i da se radnici po osnovu ugovora na određeno mogu angažovati duže od dvije godine. Oba su ispunjena. Tako će, ako ostanu ta rješenja, novčana potraživanja zastrarijevati za četiri godine, a preko ugovora na određeno radnici će moći biti angažovani do tri godine.

Predsjednik Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), Srđa Keković, tada je za Portal Analitika kazao da je bitno da ne zastarijevaju potraživanja koja se odnose na penziono i zdravstveno osiguranje.

On je naglasio i da su se izborili da potraživanja zastarijevaju za četiri godine, što je važno jer jeNacrtom predviđeno da ugovor na određeno traje tri godine, a kod nas uvijek postoji mogućnost da radnik ne tuži poslodavca zbog straha od gubitka posla.

Nacrtom zakona je, dakle, predviđeno i da ugovor o radu na određeno može trajati tri godine. Dobra strana je što se u taj period uračunava angažovanje radnika kod agencija. Agencije su bile način da se izigra zakon – poslodavac malo poslodavac radnika agenciji, pa ga onda vrati. Naravno, bez ugovora za stalno. Često se moglo čuti da su agencije nešto najgore što nas je zadesilo… Zašto nikome od socijalnih partnera nije palo na pamet da one budu ukinute – nije jasno.

Koordinatorka Radne grupe za izradu Zakona o radu, prof. dr. Vesna Simović Zvicer, tada je našem portalu kazala da je ustupanje zaposlenih preko agencija prisutno u velikom broju zemalja, ali da su kod nas postale „instrument“ za produženje ugovora o radu na određeno vrijeme.

Poslodavcima se Nacrtom zakona izašlo u susret i u dijelu koji se odnosi na lakše otpuštanje zaposlenog u slučaju kada postoji sumnja da se bolovanje zloupotrebljava. Nije tajna da mnogi, povlašćeni, posebno u državnim ustanovama, idu na bolovanje i kada treba i kad ne treba. Zbog toga je predviđeno da u roku od tri dana moraju dostaviti potvrdu ljekara, kako bi poslodavac, ako sumnja, mogao odmah da pokrene postupak pred komisijom i ispita da li je baš sve u redu s bolovanjem.

Crna Gora je posljednji Zakon o radu donijela 2008. godine. U međuvremenu su rađene izmjene. Novi zakon moramo donijeti radi usklađivanja s jednim brojem direktiva EU, a taj zakonski akt je mjerilo za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 19 – Socijalna politika i zapošljavanje. 

Izvor: Portal Analitika