Poslovanje podrazumijeva interakciju poslovnih subjekata koji na tržištu obavljaju različite poslovne akcije i operacije. Tržište se u tom smislu javlja kao prostor, u kome se slobodno kreću kapital, robe i ljudi i na kome dolazi do razvijanja različitih poslovnih odnosa, usled realizacije poslovnih aktivnosti. Ovo polje od velikog je interesovanja kako za ekonomiste, tako i za pravnike, jer se godinama unazad traga za pravim oblikom regulacije tržišta, čija je glavna karakteristika da je slobodno.

U tom smislu, glavni fokus je na mehanizama koji će sprečiti neželjene oblike tržišnog poslovanja, kao što su: nelojalna konkurencija, monopolističko delovanje, špekulacija, ograničavanje tržišta, zaključivanje zabranjenih ili fiktivnih ugovora, ili poslova opasnih po zdravlje, sigurnost ili moral. Ova pitanja regulišu se aktima države, donošenjem posebnih zakona, ili inkorporiranjem određenih klauzula u već postojeće zakone.

Nelojalna konkurencija

Pojam konkurencije znači nadmetanje ili utakmicu između poslovnih subjekata povodom proizvodnje i razmene roba, ili pružanja usluga na tržištu. Konkurencija je vezana za slobodno tržište, te je preduslov svake konkurencije ekonomska samostalnost preduzeća. Zdrava konkurencija je stanje u kome poslovno privređivanje poslovnih subjekata pozitivno utiče na povećanje produktivnosti, kvalitet proizvoda, smanjanje cijena, bolju ponudu na tržištu itd. Stoga je očuvanje stanja zdrave konkurencije i prevenciji nelojalne konkurencije od velike važnosti za razvoj privrede.

Nelojalna konkurencija je svaka situacija u kojoj se jedno preduzeće ponaša protivno dobrim poslovnim običajima, i nanoši štetu drugom preduzeću, drugom pravnom licu ili potrošačima. Preduslov za nastanak nelojalne konkurencije je poslovanje dva ili više poslovnih subjekata, koji obavljaju neku privrednu djelatnost gdje se se okrše običaji zdrave konkurencije sa ciljem sticanja prednosti u odnosu na konkurente. Nelojalno ponašanje mora biti učinjeno suprotno standardima dobrog poslovanja i usmjereno protiv drugog lica.

Konkurent je lice koje je objekt zaštite od nelojalnog poslovanja i on predstavlja lice koje obavlja iste poslove, ali to čini na primjer jeftinije nego njegov rival. Nelojalna konkurencija je radnja poslovnog subjekta učinjena radi sopstvene dobiti, i protivna je standardima dobrih poslovnih odnosa te tako direktno šteti konkurentu, društvenom interesu ili potrošačima.

Nelojalna konkurencija može se javiti u sljedećim oblicima:

• Nelojalne reklame – reklamiranje robe ili nuđenje usluga prilikom kojih se upotrebljavaju radnje, podaci ili izrazi koji mogu da izazovu zabunu. Oblast reklamiranja obično je regulisana posebnim zakonom;
• Ocrnjivanje – širenje ili prenošenje negativnih podataka o drugom subjektu, njegovoj robi ili uslugama u cilju njegovog diskreditovanja sa tržišta;
• Davanje netačnih informacija o svojoj robi – pripisivanje svojstava robi ili uslugama, koje stvaraju zabunu i stvaraju lažnu sliku o kvalitetu ili porijeklu proizvoda;
• Prikrivanje mana svoje robe – neupozoravanje potrošača na mane robe ili usluga koji se nude;
• Povreda tuđih poslovnih odnosa – predstavlja radnje preduzete od strane jednog poslovnog subjekta, kojim se raskidaju postojeći poslovni odnosi ili otežavaju novi poslovni odnosi;
• Zloupotreba na rasprodajama – oglašavanje prividnih rasprodaja ili prividnih sniženja, sa ciljem stvaranja zablude o visini cijena proizvoda;
• Neovlašćeno korišćenje obilježja druge firme – jedan poslovni subjekt koristi neovlašćeno spoljne oznake drugog poslovnog subjekta. Ili suprotno, u situaciji kada jedan subjekt dopusti korišćenje oznaka drugom subjektu, radi stvaranja zabune na tržištu;
• Neovlašćeno korišćenje tuđih poslovnih knjiga, nedozvoljeno prisvajanje kontakata i veza;
• Podmićivanje – davanje ili obećavanje poklona, imovinske ili druge koristi u cilju sticanja preimućstva na tržištu.

Monopolistički sporazumi

Monopol je situacija u kojoj određeni poslovni subjekti, po pravilu veliki privredni giganti, radi sticanja snage, posluju u sistemu tržišta bez konkurencije i time ovladavaju određenim tržištem. Stanje monopola može se ostvariti i mirnim putem, kao i borbom. Monopolistički sporazumi su sporazumi napravljeni između dva ili više poslovnih subjekata, usmjereni na uslove poslovanja, odnosno imaju za cilj narušavanje i sprečavanje konkurencije, te poremećaja tržišta na štetu potrošača. Ovaj sporazum dakle dovodi jednog poslovnog subjekta u povlašćen, dominantan položaj.

Otuda tzv. monopolistički položaj, predstavlja takav položaj privrednog subjekta koji u proizvodnji ili vršenju usluga, nema konkurenciju. U situaciji monopolskog položaja može doći do povećanja cijena roba i usluga, uvođenja marže, obustava ili ograničenja trgoivne ili primjenjivanje nejednakih uslova. Monopolski sporazumi mogu biti: sporazumi o podjeli ili zatvaranju tržišta u pogledu kupovine ili prodaje robe; sporazumi o cijenama; sporazumi o ograničavanju obima proizvodnje, prodaji i tehničko-tehnološkom razvoju; sporazumi obaveze prodaje robe određenom subjektu ili preko njega određenom delu tržišta; sporazumi o odricanju, sprečavanju ili ograničavanju prava i prodaje i kupovine; sporazum o uvozu, odnosno izvozu proizvoda ili usluga samo jednom poslovnom subjektu  o cijenama.

Špekulacija

Iako se pojam špekulacija u širem smislu koristi za svaku privrednu delatnost čiji je cilj sticanje profita, u ovom slučaju pojam špekulacija koristi se da u značenju zabranjene aktivnosti i ponašanja koje vodi poremećaju na tržištu, na osnovu koje neki subjekti ostvaruju neopravdanu dobit.

Špekulacija se najčešće javlja kao poremećaj u snabdijevanju tržišta, ili situaciji neosnovanog povećavanja cijena. Vrste špekulacije su: prikrivanje i skladištenje robe u magacine, ograničavanje ili obustavljanje prodaje robe, uslovljavanje kupovine jedne robe drugom, otežavanje ili onemogućavanje kupovine robe, zaključivanje fiktivnih ugovora o kupovini i prodaji, nepoštovanje rokova isporuke robe ili redosleda isporuke robe.

Ograničavanje tržišta

Ograničenje tržišta predstavlja radnje usmjerene na ograničavanje slobode razmjene roba, ili slobodnog nastupanja poslovnih subjekata na tržištu. Slobodna razmjena je krucijalna karakteristika savremenog tržišta, te je svako ograničavanje slobode nedozvoljeno. Ipak, postoje strogo kontrolisane situacije ograničavanja tržišta od strane države, sa ciljem zaštite određenih standarda. Ograničavanje tržišta predstavlja opšte ili pojedinačne pravne akte ili radnje kojima se ograničava slobodna razmjena robe i slobodno nastupanje na tržištu ili na drugi način narušava konkurenciju. Vrste dela ograničavanja tržišta, javljaju se u vidu: onemogućavanje širenja prodajne mreže, onemogućavanje prodaje robe, prisiljavanje na prodaju koja nije u interesu poslovnog subjekta itd.

Savremene države nerijetko koriste privremene mjere radi sprječavanja i otklanjanja poremećaja na jedinstvenom tržištu, radi sprječavanja poremećaja uzrokovanih sopstvenom politikom ili pak radi zaštite sopstvenih interesa.

Regulisanje konkurencije

Sa savremenim integracionim i globalizacijskim procesima, sve više dolazi do stvaranja odnosa međuzavisnosti zemalja, pa tako i tržišta. Otuda se javila potreba za međunarodnom regulacijom poslovanja, pa i situacija nelojalne konkurencije. U tom smislu postoje različiti međunarodni akti, koji se tiču regulacije intelektualne svojine; potpisuju se različiti sporazumi o udruživanju i saradnji, formiraju posebne međunarodne organizacije i udruženja itd. Međunarodne institucije i instrumenti zaštite su: Međunarodni sud pravde, Stalni arbitražni sud Hagu, Sud pravde EU, Arbitražni sud Međunarodne trgovinske komore, itd.

Nacionalni oblici zaštite od nelojalne konkurencije su: krivično pravna zaštita, građansko pravna zaštita, upravno pravna zaštita, kao i zaštite od sudova časti.

Izvor: Edukacija