Novinarka Bi-Bi-Sija Rejčel Njuver zapitala se šta bi se dogodilo kada bi nestalo sveprisutne stvari koje ljudi ni ne primjećuju, a naizgled bez nje ne mogu – interneta.

Za veliki broj ljudi nezamislivo je biti bez interneta makar i na nekoliko sati. Ali kada bi i prestao da radi, ne bi se nužno dogodilo ono što biste mogli da očekujete. Profesor Džef Henkok studentima na univerzitetu Stanford rado zadaje zadatke za vikend pomoću kojih mogu u praksi da iskuse teorije o kojima se raspravljalo na nastavi. Prije 2008, ponekad bi izazvao studente da se odreknu interneta na 48 sati i zatim raspravljaju kako je to uticalo na njih. Ali kada se Henkok vratio na posao 2009. godine, nakon slobodne studijske godine, stvari su se promijenile.

“Kada sam pokušao da im predložim zadatak, nastala je pobuna”, kaže Henkok, koji proučava psihološke i društvene procese u online komunikaciji.

Studenti su odlučno rekli da je zadatak nemoguć i nepošten. Tvrdili su da bez interneta, čak i samo za vikend, ne bi mogli da završe zadatke za druge časove, upropastio bi im se društveni život, a prijatelji i porodica brinuli bi se da im se nije nešto strašno dogodilo. Henkok je morao da popusti i otkaže zadatak – i nikada ga više nije predložio.

“To je bilo 2009. godine, a sada kada su i mobilni telefoni sveprisutni, ne znam šta bi se dogodilo kada bi ih zamolio da se odreknu makar njih”, kaže. “Vjerovatno bi me prijavili predsjedniku univerziteta”.

1995. godine manje od 1% svjetske populacije služilo se internetom. Internet je bio rijetkost kojom su se koristili većinom ljudi na Zapadu. Danas, 20 godina kasnije, više od 3,5 milijardi ljudi ima internet vezu – gotovo polovina stanovništva na planeti – i taj broj raste brzinom od oko 10 ljudi u sekundi.

Prema istraživanjima Istraživačkog centra Pju, petina Amerikanaca tvrdi da se služi internetom “gotovo stalno” i 73 % kaže da ga koriste bar jednom na dan. Podaci u Ujedinjenom Kraljevstvu su slični: anketa iz 2016. godine pokazala je da je gotovo 90 % odraslih ljudi reklo da su se služili internetom u protekla tri mjeseca. Za brojne je ljude gotovo nemoguće zamisliti život bez interneta.

“Jedan je od najvećih problema u vezi s današnjim internetom što ga ljudi shvataju kao nešto već uobičajeno”, govori profesor Vilijam Djuton s državnog univerziteta u Mičigenu, autor knjige “Društvo i internet”. “Čak i ne misle na to da mu ne bi mogli imati pristup, to za njih uopšte nije realan scenario”, dodaje.

Šta ako internet nestane?

To je rezultiralo boljim poslovanjem.

“U šali smo predložili da kad bi svako preduzeće ugasilo računare svakog mjeseca na nekoliko sati i nateralo ljude da obavljaju zadatke koje su odložili, radna efikasnost bi porasla”, kaže Borg. “Ne vidim razloga zašto to ne bi moglo da se primijeni na cijelu ekonomiju.”

Prekid rada interneta ne bi kratkoročno previše uticao ni na putovanja – dokle god ne traje duže od otprilike jednoga dana. Avioni bi mogli da lete bez interneta, a vozovi i autobusi i dalje bi nastavili da se kreću. Ipak duži prekidi rada već bi uticali na logistiku. Preduzećima ne bi bilo lako da posluju bez interneta.

“Predložio sam da bi ljudi i preduzeća trebalo da imaju spreman plan u slučaju gubitka interneta, ali nisam još primijetio da su to počeli da rade”, kaže Iglmen.

Veliki prekid u komunikaciji vjerovatno bi različito pogodio male preduzetnike i proizvodne radnike. 1998. godine oko 90 % dojavljivača (radijskih pozivnih prijemnika) u SAD prestalo je da radi zbog kvara na satelitu. Odmah nakon kvara Djuton je anketirao 250 korisnika dojavljivača u Los Anđelesu i otkrio jasne socioekonomske razlike u reakcijama ljudi na kvar. Pripadnike gornje srednje klase s menadžerskim i sličnim poslovima taj događaj nije posebno pogodio.

“Njima se činilo kao da je pao sneg”, kaže Djuton. “To im je bilo olakšanje”.

Ali brojni slobodnjaci iz radničke klase, poput vodoinstalatera i stolara, su se oslanjali samo na dojavljivače za pronalazak poslova pa su se na nekoliko dana našli bez posla. Samohrane majke koje su ostavljale djecu u vrtiću takođe su bile vrlo zabrinute jer inije bilo način a da ih vrtić kontaktira ukoliko bi se nešto dogodilo.

“Stoga morate shvatiti da će se vaša reakcija na misao o gubitku interneta vjerovatno temeljiti na vašem socioekonomskome statusu”, kaže Djuton.

Ali, psihološke posljedice, poput osjećaja izolacije i teskobe, pogađaju jednako sve ljude. “Većina interneta je napravljena s jednom svrhom: kako bismo mogli međusobno da komuniciramo”, kaže Henkok.

Navikli smo da smo povezani sa svima, svuda i uvjek. “Nemogućnost da to radimo bila bi vrlo neprijatna”. To je osjećaj koji prepoznaje i Borg.

“Znam da kada shvatim da sam zaboravio mobilni telefon, osjećam se golo”, kaže. “Odjednom počnem da razmišljam, ‘Znam li kuda idem? Što ako mi se pokvari auto, da li bih tada mogao nekoga da nagovorim da mi pozajmi mobilni telefon kako bih pozvao pomoć?’”.