U vrijeme kad su se devizne rezerve Šri Lanke još u ranoj fazi pandemijske krize pod teretom dugova počele polako ali sigurno topiti, neki su stručnjaci upozoravali da bi bilo idealno obratiti se za pomoć Međunarodnom monetarnom fondu, politički neželjenom potezu koji nerijetko završi u bolnim rezovima. Ali javila se Kina, najveći pojedinačni kreditor ostrvske države u Indijskom okeanu s ponudom “koja se ne odbija”: Preskočite gorke pilule MMF-a za sada i dodatnim zaduženjem jednostavno otplatite stare dugove.
Kina ili Pariški klub?
Vlasti Šri Lanke objeručke su prihvatile rješenje i kroz 2020. i 2021. u budžet se iz kineskih banaka slilo tri milijarde dolara kreditne pomoći. U 2022. račun je stigao na bolnu naplatu, a Šri Lanka je ovih dana u najgorem mogućem haosu. Uništena u vrtlogu dugova i galopirajuće inflacije, država je ostala bez dolara kojima bi mogla platiti uvoz osnovnih dobara. Rezultat: Građani su bez goriva, gradovi bez rasvjete. Kad se vlast u aprilu ipak odlučila da se obrati MMF-u već je bilo kasno. Ekonomija je naglavačke padala u najgoru recesiju od osamostaljenja 1948. i to je dovelo do scena koje ovih dana stižu iz zemlje s gotovo 22 miliona stanovnika. Predsjednik Gotabaya Rajabaksa bukvalno je u zadnji čas spasio živu glavu utekavši vojnim avionom od protestanata koji su mu upali u rezidenciju.
“Da smo bili pametni i prije 12 mjeseci iskoristili to malo rezervi što smo imali da restrukturiramo dug, mi smo trošili dok nismo ostali bez svega”, rekao je Ali Sabry, privremeni ministar finansija prve azijske države nakon Pakistana 1999. koja se dovela u situaciju da više ne može ispunjavati svoje međunarodne obaveze. I šta sada? Pregovori Šri Lanke s MMF-om biće test Kini je li spremna pomoći zemlji da se izvuče iz dužničke krize kojoj je, reći će kritičari Pekinga, i sama doprinijela ulogom koja je i za nju relativno nova.
Naime, više od 60 godina kreditiranjem zemalja u razvoju gotovo ekskluzivno bavio se Pariški klub, neformalna asocijacija 22 najveća kreditora poput SAD-a, Francuske, Njemačke, Japana i Južne Koreje. Djelujući često u koordinaciji s MMF-om, Klub je potpisao 443 ugovora s 90 zemalja restrukturiravši tako gotovo 500 milijardi dolara dugova država. Restrukturiranja su često bila bolna i za dužnike i za zajmoprimce koji su se znali i odreći dijela dugovanja. Kina nije član Pariškog kluba jer do sredine pretprošle decenije i nije bila kreditor, no jednom kad je postala, praktično nije stala i podaci Svjetske banke sada pokazuju da ima na sve strane više posuđenog novca nego sve države Pariškog kluba zajedno. Problem je što se Peking pritom ne vodi principima Zapada da se posudi onoliko koliko bi država dužnik u perspektivi mogla vratiti i što insistira da joj se vrati svaki dolar pa i po cijenu da se život u dugu produži koliko treba, piše Wall Street Journal a prenosi Poslovni dnevnik.
Ostali i bez usjeva
Drugu stranu kineskih zajmova osjetili su tako već Zambija, Etiopija, Kenija, Kambodža i Laos. Kad bi se za pomoć u strahu da neće moći da vrati novac obratili MMF-u, Kinezima bi zbog međusobnog neslaganja pozajmitelja obično odugovlačili s pristankom da sjednu za isti sto s MMF-om i dužnikom da riješe problem. Naravno, kriviti Kineze za sve, pa i u slučaju Šri Lanke, bilo bi krajnje promašeno. Protestanti, koji su u međuvremenu upali i u kancelariju premijera, političkom vrhu zamjeraju i raširenu korupciju i nepotizam. U svemu je bilo i malo nesreće jer je pandemija odnijela značajan redovni prihod od turizma, no blagajnu su opustošili i brojna smanjena poreza, kao i zabrana hemijskih gnojiva koja je smanjila i količinu usjeva.
