Gubici banaka više se neće pokrivati samo novcem iz budžeta, već će prvi na udaru biti vlasnici i kreditori, a novina je da će Srbija, po potrebi, dobiti i banku za posebne namjene u skladu s evropskim propisima.

Za dvije godine u Srbiji su zatvorene četiri banke, a na sanaciju štete koju su napravile potrošeno je gotovo milijardu eura iz državne kase. To ne bi trebalo da se ponovi i za posrnule banke važiće stroža pravila.

Ako banka zapadne u probleme, štetu će morati da plate njeni akcionari i povjerioci, a država može da formira banku za posebne namjene. Prva opcija prilikom restrukturiranja banke je prodaja banke nekome drugom ako ima zainteresovanih.

“Ako to nije moguće, onda se koristi instrument banke za posebne namjene, tako što se osniva od strane Republike i Narodna banka joj daje dozvolu za rad i na nju se prenose imovina i obaveze banke koja se restrukturira”, objašnjava Pavle Đurić iz Narodne banke Srbije.

Ideja je da se ne preuzimaju nenaplativi krediti i da se takozvana “loša” banka ne osniva za svaku pojedinačnu banku koja zapadne u problem. Đurić navodi da je trajanje banke oročeno na dvijje godine od posljednjeg prenosa imovine i obaveza.

“Zato što banka za posebne namjene nije prirodna situacija, ona je privremeni instrument koji treba da se razriješi tako što će se njena imovina, obaveze, akcije, ustupiti nekom od kupaca u privatnom sektoru”, kaže Đurić.

Ekonomista Boško Živković kaže da još uvek nije poznato kako će biti konstruisana ta nova institucija, ali ističe da je sama činjenica da postoji namjera da se ta institucija uključi u sistem veoma dobra.

Banku za posebne namjene prvo su uvele SAD. U Evropi je to relativno nova praksa. Međutim, prema odluci EU iz aprila prošle godine, mogućnost osnivanja te banke više nije stvar izbora već obaveza svake države.

RTS