U avgustu su se u istočnom Sredozemlju jedan turski i grčki ratni brod opasno približili jedan drugom.
Francuska je u znak podrške Grčkoj poslala svoje ratne brodove u to područje.
Time su tri NATO partnera bila uključena u incident.
Vječiti sukob oko ostrva
Spor oko nalazišta gasa u istočnom Sredozemlju tinja već mjesecima.
Najnoviji razvoj događaja je alarmirao Evropsku uniju i Njemačku kao trenutno predsjedavajuću Savjetom EU.
“Aktuelna situacija je igra s vatrom i najmanja iskra može izazvati katastrofu”, rekao je ministar spoljnih poslova Hajko Mas poslije razgovora s predstavnicima grčke i turske vlade.
Korijen sukoba leži u ugovorima starim gotovo 100 godina.
Nakon Prvog svjetskog rata je Sporazumom iz Lozane definisano područje današnje Turske.
Nasljednica Osmanskog carstva je izgubila gotovo sva ostrva u Egejskom moru koji su pripali Grčkoj.
Atina i Ankara se od tada spore oko isključivih ekonomskih zona oko ostrva i turske obale.
Ove svađe su 1996. gotovo dovele do otvorenog ratnog sukoba, kada su se turski specijalci iskrcali na jedno nenaseljeno grčko ostrvo.
EU je 2000. još jednom definisala maksimalnu pomorsku granicu i to u korist Grčke.
No već nekoliko godina turski predsjednik Erdogan traži novu definiciju sporazuma.
Grčka insistira na aktuelnom stanju i žali se na Erdoganove fantazije o Turskoj kao velesili.
Zamrznuti problem zvan Kipar
Još jedna jabuka razdora je Kipar čiji sjeverni dio je Turska okupirala 1974.
Ovaj sukob već decenijama nagriza odnose Turske i EU, pogotovo otkako je 2004. ostatak Kipra primljen u EU.
Sada Turska dodatno doliva ulje na vatru probnim bušenjima u moru ispred okupiranog sjevernog Kipra.
SAD su reagovale tako što su ukinule embargo oružja za Kipar.
Turci su se povukli nakon što je Vašington poslao nekoliko ratnih plovila u ovo područje.
Treba napomenuti i da je američka kompanija Exxon Mobile aktivna u ovom području.
Turska je u novembru prošle godine s Libijom potpisala “Memorandum razumijevanja” koji Turskoj garantuje korišćenje praktički od Krita do Kipra.
EU je naravno protestovala i postavila pitanje kako Libija i Turska bez međunarodne podrške mogu dogovarati nešto na štetu treće strane.
Novi klub Med
Kao odgovor na sporazum Turske i Libije, Atina je s Egiptom potpisala sličan sporazum koji naravno protivrječi onom između Turske i Libije.
Grčka i Kipar su osim toga s Izraelom potpisale sporazum o izgradnji gasovoda koji bi u potpunosti zaobilazio Tursku i njene interese.
Tu je još i Gasni forum za istočno Sredozemlje (EMGF) kojem pripadaju Grčka, Kipar, Izrael, Egipat, Italija, Jordan i Palestina ali ne i Turska.
Ankara ovu grupu naziva “antiturskim forumom”.
U međuvremenu su se ovoj “antiturskoj alijansi” pridružili i Ujedinjeni Arapski Emirati koji se vide kao rivali Turskoj i kojima smeta koketiranje Ankare s islamističkim grupama poput Muslimanske braće.
Turska u izolaciji
U ovakvoj situaciji se Turska nalazi leđima uza zid.
No Ankara ima razloga za nezadovoljstvo načinom na koji je riješeno korišćenja mora u njenom susjedstvu i svoje nezadovoljstvo bi mogla iznijeti i pred Međunarodni sud u Hagu.
No umjesto toga Erdogan igra na kartu agresije i vojnim sredstvima pokušava da oživi nekakav velikoturski san.
No nacionalistički tonovi iz Ankare doprinose samo tome da se redovi protiv Turske zbijaju.
Nakon razgovora s njemačkim kolegom Masom turski ministar Mevlut Čavušoglu je signalizovao posredovanje EU u sukobu s Atinom.
EU se međutim nalazi u neugodnom položaju: s jedne strane Brisel se prema Ankari odnosi u rukavicama jer strahuje od pucanja sporazuma o zadržavanju izbjeglica.
S druge strane je obavezna da zauzme stranu svojih članica Grčke i Kipra.
Kratkoročno bi napetost mogla biti smanjena približavanjem Turske EMGF.
No, kad je u pitanju pomorsko pravo, dugoročno će pomoći samo međunarodni pregovori o nadležnostima.
Izvor: DW
