Država se nacrtom fiskalne strategije odriče oko 230 miliona eura, dok s druge strane neke od mjera kojima se želi nadoknaditi gubitak budžeta se zasnivaju na dugoročnim aktivnostima za koje je potrebno značajno vrijeme da počnu donositi novac u budžet, a predstavljene su kao brza rješenja.

To je za Vijesti istakao istraživač javnih politika NVO Institut alternativa Marko Sošić.

On smatra da parlamentarna većina koja se okupila na predstavljanju nacrta fiskalne strategije da pruži podršku povećanju zarada bi trebalo da na isti način snažno stane iza mjera racionalizacije tekuće potrošnje, zaustavljanja rasta javnog sektora bez povećanja efikasnosti i partijskog komadanja državnih preduzeća.

Bez takvih mjera njihova namjera je neodgovorna, rizik za naše javne finansije i nije državnički već čisto politički potez, naglasio je Sošić.

MJERE ZASNOVANE NA OPTIMIZMU

On je kazao da je kod programa Evropa sad 2 jedna od zamjerki vrlo uopšteno predstavljena analiza i obrazloženja mjera kojima će se nadoknaditi budžetski minus koji će on izazvati. Program se zasniva na spremnosti države da se odrekne dijela prihoda u korist zaposlenog i poslodavca, a taj prihod kojeg se država odriče je na nivou od “oko 230 miliona.

Radi se o značajnoj sumi, skoro 10% planiranih izvornih prihoda budžeta za 2024. godinu. Zabrinjavaju okvirne finansijske procjene, kao i dosta šturo obrazloženje korišćene metodologije. Kao i kod Evropa sad 1 imamo listu mjera za nadoknadu izgubljenih prihoda, među kojima su procentualno najznačajnije one koje se odnose na projektovani rast i rast lične potrošnje. Neke od mjera kojima se želi nadoknaditi gubitak budžeta se zasnivaju na dugoročnim aktivnostima za koje je potrebno značajno vrijeme da počnu donositi novac u budžet, a predstavljene su kao brza rješenja,rekao je Sošić.

Prema njegovim riječima pitanje je šta smo ovog puta zaboravili, kao što je kod Evrope sad 1 zaboravljen fiskalni uticaj na opštine, penzionere, nezaposlene i, vjerovatno najznačajnije, zanemaren uticaj programa na rast zarada u javnom sektoru i ispravljanje nepravdi kroz nove kolektivne ugovore.

Zbog prirode ovih mjera kojima se država odriče prihoda, izuzetno je važno da
se pokaže jasna spremnost i volja za smanjenje javne potrošnje u drugim, diskrecionim i neproduktivnim stavkama, kao i rješavanje strukturnih problema sistema javnih finansija koji ga čine skupim ili neefikasnim. Toga je u strategiji vrlo malo, naglasio je Sošić.

NETAKNUTI TROŠKOVI UPRAVE

Sagovornik Vijesti kaže da se sasvim ignoriše problem rasta javnog sektora i broja zaposlenih, koji je očigledan i u sasvim nepotpunoj javnoj bazi podataka na sajtu Vlade.

Nedostatak rada na boljim evidencijama, na optimizaciji broja zaposlenih i zaustavljanju rasta u svim sektorima su značajan fiskalni rizik i morali su se naći u Nacrtu fiskalne strategije. Takve mjere su možda nepopularne, ali je Vlada odgovorna građanima da ih sprovede, a ova parlamentarna većina dovoljno brojna da ih podrži ako imaju jedinstven pristup. Iako nema znakova da će se dogledno vrijeme smanjiti tekuća potrošnja, u strategiji nema nijedne
mjere koja bi se odnosila na bavljenje tekućom potrošnjom, smanjenjem neproduktivnih budžetskih linija. Fiskalna strategija mora predvidjeti spending reviews odnosno dubinske analize diskrecionih budžetskih linija i mogućnosti za uštede i sprečavanje neracionalnosti, zloupotreba i nenamjenskog trošenja, rekao je Sošić.

Početkom godine Ministarstvo finansija objavilo je vrlo zabrinjavajuće podatke o stanju finansija na lokalnom nivou, njihovom poreskom dugu i glomaznim administracijama, ali u Nacrtu fiskalne strategije se, kaže Sošić, ovaj problem ne obrađuje.

Ovo iako zakon definiše i fiskalna pravila za organe lokalne uprave i iako svaki finansijski problem opština konačno dolazi na naplatu državi i predstavlja fiskalni rizik. Pitanje upravljanja državnom imovinom je takođe sasvim zanemareno, a iako je bivši ministar državne imovine Janko Odović tražio da se smijeni direktor Uprave za državnu imovinu, on ga je politički nadživio,kao što je uspješno preživio tri vlade i rekonstrukciju, a da ništa ne uradi u ovoj oblasti. U strategiji nije obrađen ni problem budžetske transparentnosti, gdje smo daleko od lidera u regionu – sada i formalno znamo da Crna Gora zauzima 64. mjesto od ukupno 125 zemalja po indeksu budžetske transparentnosti,koji smo sproveli u zvaničnom, globalnom rangiranju Open Budget Survey. U regionu su jedino Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina ostvarile gori rezultat od nas Đ sve ostale zemlje su u ovom pogledu ispred nas. Crna Gora je po istraživanju ostvarila 48 od mogućih 100 bodova, što znači da postoje značajni nedostaci u pristupu budžetskim podacima, rekao je Sošić.

NEJASNE I NEPRECIZNE MJERE

Mjere koje su predstavljene u Nacrtu fiskalne strategije su često date na nivou obrazloženja problema, bez detalja o tome što će država zapravo uraditi.
Mjere koje se tiču finansijske policije su sasvim nerazrađene ne znamo ništa više detalja iz zvaničnog dokumenta nego onda kada je to predsjednik Vlade prvi put spontano pomenuo u intervjuu. Takođe je na predstavljanju pomenuto i vraćanje SDK, ali, kako i zašto, toga u strategiji nema. Iz strategije nije jasno kako će se država pozabaviti haosom u sistemu zarada zaposlenih u javnom sektoru, s galopirajućim troškovima, povratkom dodataka i naknada za radne grupe, nepravedno određenim nivoima zarada, svakodnevnim poslaničkim prekrajanjima platnih razreda kroz izmjene zakona i kolektivnim ugovorima sa sindikatima kojima se,kao na pijaci,trguje uticajem, ocijenio je Sošić.
Prema njegovim riječima po konzervativnim procjenama iz nacrta fiskalne strategije do kraja mandata ove Vlade ćemo na zarade trošiti oko 720 miliona godišnje, gotovo 100 miliona više nego u 2023. godini.
Posebno je problematično što je tek četvrtina zaposlenih na centralnom nivou u centralizovanom obračunu zarada, čak ni sva ministarstva, a kamoli veliki sektori prosvjete i zdravstva. Osim što dovodi do grešaka, pogrešnih obračuna, sporova protiv države, ovo znači i da je obim podataka s kojim se ulazi u reformu zarada vrlo ograničen i da država ima sliku o ukupnim primanjima o desetom dijelu zaposlenih u javnom sektoru. Posebno je važno što je pitanje reforme javnih preduzeća našlo mjesto u Nacrtu fiskalne strategije, međutim, sem onoga što svi znamo o stanju u tom sektoru, nema naznaka koji će se koraci konkretno sprovesti. Nije jasno ni da li će biti usvojen novi zakon o državnim preduzećima ili će se mijenjati zakon o privrednim društvima, iako se ta regulativa očekuje do kraja godine. Opravdan je strah da će se i ovog puta stvarna reforma i akcija zamijeniti morem pripremnih papira, pregleda i projekata, rekao je Sošić. Posebno je važno što je i upravljanje javnim investicijama obrađeno kao posebna mjera, iako se gotovo uopšte ne govori o strukturnim problemima koje u toj oblasti moramo rješavati, već više o veličini investicija, zajmova i grantova koji se žele privući.
S ovakvim projektima koje imamo i institucionalnim okvirom za sprovođenje i bez korjenite reforme, gotovo da je svejedno koliko novca imamo na raspolaganju za kapitalni budžet, jer će rijetki dočekati da se projekti završe, kazao je Sošić.

Opširnije u Vijestima