Najveće privrede svijeta sjede na penzionoj “tempiranoj bombi” čiji bi se finansijski učinci mogli mjeritis povećanjem nivoa svjetskih okeana.
Na to je upozorio u svom istraživanju Svjetski ekonomski forum (WEF), a kako prenosi CNBC, analiza WEF-a smatra kako će buduće generacije biti dio najveće penzione krize u istoriji.
Analiza se usmjerila na projekcije koliko bi novca zaposleni u osam država – SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Holandiji, Japanu, Australiji, Kini i Indiji – trebali da izdvajaju tokom radnog vijeka da bi im u starosti životni standard ostao više-manje nepromijenjen.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) preporučuje da penzije iznose oko 70 odsto plate.
Ako se stvari tako postave, toj grupi od osam država još 2015. nedostajalo je 70 milijardi dolara u penzionim fondovima.
Do 2050. ta će svota skočiti na nevjerovatnih 400 milijardi dolara. Drugim riječima, rupa u penzionom sistemu svake godine če se povećavati za pet odsto.
“Očekivano povećanje dugovječnosti i posljedično starenje stanovništva finansijski je ekvivalent klimatskim promjenama”, ističe Michael Drexler, direktor finansijskih i infrastrukturnih sistema u WEF-u.
Predviđanja govore da će djeca koja se rode tokom ove godine imati očekivani životni vijek duži od 100 godina što bi značilo da će potrebe njihove finansijske sigurnosti u penziju otići u neslućene visine.
U WEF-u su stoga sačinili listu od pet preporuka koju bi svaka vlada trebala da uzme u obzir prilikom rješavanja problema penzionog sistema. Prva preporuka je – naravno – revizija radnog vijeka, odnosno podizanje praga za odlazak u penziju.
Tu je i podsticanje tehnološke modernizacije privreda radi veće produktivnosti, kao i podsticanje finansijskog opismenjavanja. Na kraju, tu su i zahtjevi veće transparentnosti penzionih sistema kao i pružanje standardizovanih i jasnih podataka kako bi svi građani imali jasnu sliku svoje finansijske pozicije.
