Nastavnici u Školi A.D. Henderson, jednoj od najuspješnijih na Floridi, na pitanje koji je recept njihovog uspjeha odgovaraju na isti način: imaju autonomiju.

Većina nastavnika u Sjedinjenim Državama prijavljuje da se na poslu osjećaju pod stresom i premoreno, pokazalo je istraživanje Pju centra sprovedeno prošle jeseni. Pad zadovoljstva na poslu u proteklih dvije decenije praćen je padom osjećanja autonomije u učionici kod nastavnika, pokazale su nedavne studije.

Međutim, u ovoj školi na jugu Floride uprava dozvoljava zaposlenima visoki stepen kreativnosti u učionici i to daje rezultate.

Kao javna škola sa 636 đaka od predškolskog do osmog razreda na kampusu Univerziteta Florida Atlantik, Henderson je bila među 1 do 3 odsto najboljih u svakom predmetu na nivou razreda na najnovijim standardizovanim testovima države, osim u matematici šestog razreda, gdje su učenici među sedam odsto najboljih. U gotovo svakom predmetu, 60 odsto ili više učenika Hendersona postiže rezultate značajno iznad državnog prosjeka.

“Imamo dosta prostora za sopstveni individualni doprinos u obavljanju aktivnosti koje želimo raditi u učionici”, rekla je Venesa Stivenson, koja već tri godine u toj školi predaje prirodne nauke. Ona planira da sljedeće jeseni započne kurs veterinarske medicine iako škola nema štale, ali vjeruje da će pronaći način.

“To je neka vrsta pilot projekta jer vam niko ne preda materijal i kaže ovako treba da radite. Sami treba da shvatite”, kazala je ona.

Džoel Herbst, upravnik Hendersona i njegove sestrinske FAU srednje škole, naziva osoblje svojim “tajnim sastojkom” i tvrdi da uspjeh škole može biti repliciran bilo gdje – ako uprava prepusti dio kontrole.

On kaže da kada se to dogodi, nastavnici stvaraju slobodne programe koji pomažu učenicima “ne samo da bolje razumiju, već gradivu pristupaju dublje”.

“Dajte (nastavnicima) slobodu da rade ono u čemu su najbolji, a to je prenos znanja, podučavanje izvan udžbenika”, rekao je.

Profesor obrazovanja sa Univerziteta Portland State, Madu Narajanan, koji proučava autonomiju nastavnika, rekao je da je nezavisnost u velikoj mjeri povezana sa moralom osoblja i uspjehom. Međutim, autonomija mora biti kombinovana sa administrativnom podrškom. “Ne može biti, evo ti učionica, evo udžbenici, vidimo se za šest mjeseci. Ti nastavnici imaju ogromnu autonomiju, ali se osjećaju izgubljeno”, rekao je.

U Hendersonu naglasak je stavljen na prirodne nauke, tehnologiju i matematiku, a umjetnost i humanističke nauke se koriste kao pomoć u tim predavanjima. Oko 2700 porodica svake godine učestvuju u lutriji za 60 mjesta u Hendersonu za predškolski uzrast i za druge razrede. Nema selekcije – neka djeca koja se upišu u Henderson su napredna, većina je prosječna, a pojedini imaju poteškoće u učenju poput disleksije.

Dajte nastavnicima slobodu da rade ono u čemu su najbolji, a to je prenos znanja, podučavanje izvan udžbenika

Jedina izmjena je u skladu sa zakonom Floride koji zahtijeva da se učenička populacija u univerzitetskim “laboratorijskim” školama poklapa sa demografskim karakteristikama države u smislu rase, pola i prihoda. Budući da se porodice prijavljuju za pohađanje, roditeljsko učešće je visoko – što je prednost kojeg su Herbst i njegovi zaposleni svjesni.

Djeca predškolskog uzrasta se testiraju mjesecima prije početka školovanja kako bi se odmah pozabavili svim njihovim potrebama. “Neki od njih znaju da čitaju, a neki znaju svega pet slova – a ne radi se samo o čitanju već o svim predmetima”, kazala je Lorin Robinson, zamjenica direktora zadužena za program osnovne škole. “Pružićemo svaku moguću priliku za prevazilaženje tog jaza prije nego što on postane veći, umjesto da čekamo određeni razred da se pozabavimo time”.

Na času umjetnosti i tehnologiji kod Dženi O’Saliven, đaci predškolskog uzrasta uče osnove programiranja računara upravljajući robotom kroz lavirint. Učenici četvrtog i petog razreda prave video zapise koji slave Dan planete Zemlje. Učenici uče dizajn praveći arkadne igre od kartona za svoje školske drugove. Lego kocke podučavaju inžinjerstvo.

Mada O’ Salivenova ima na raspolaganju modernu tehnologiju, ona insistira da se takva predavanja mogu održavati svuda ukoliko je nastavniku dozvoljeno da bude kreativan.

Radeći u malim grupama obučeni u bijele laboratorijske mantile i naočare, učenici šestog razreda na času “Medicinski detektivi” kod Ejmi Miramontes svakodnevno rješavaju misterije. Posmatrali su niti mišića zečeva pod mikroskopom, koristeći bezbjedne hemikalije kako bi utvrdili koju neurološku bolest svaka životinja ima. Testirali su lažne neurotoksine kako bi utvrdili koje bolesti pogađaju njihove navodno bolesne pacijente. Miramontes se nada da će ovaj kurs ne samo probuditi interesovanje učenika za medicinu, već im prenijeti znanje koje im je potrebno kada za dvije godine budu polagali osmi naučni državni test.

“Uče tako što su im ruke uvijek zaposlene”, kazala je Miramontes. “Ako zabrljaju, to je u redu – počinjemo iznova. Ali tada učimo veliku životnu lekciju da treba da budemo marljivi”.

Mariša Valbrun, 12, pohađala je predavanje “Medicinski detektivi” jer možda želi da postane doktorica. Naučila je da mada su prirodne nauke zahtjevne, tražeći pomoć možeš prevazići prepreke.

“Osjećam da mogu da pitam bilo koju osobu u prostoriji i za pomoć i da će mi dati pravi odgovor”, kazala je ona.

Čak i u jednoj školi u kojoj nastavnici zrače entuzijazmom, nastavnica likovnog vaspitanja Lindzi Vust se ističe – ona ne može da stoji mirno dok opisuje kako se njeni časovi usredsređuju na nauku.

Ovog popodneva na njenom času “Nauka kao umjetnost”, Vust i gostujući umjetnik pokazuju učenicima trećeg razreda kako da prave glinene figurice ugroženih vrsta – istovremeno im objašnjavajući hemijski postupak zbog kojeg glazure mijenjaju boju u peći za pečenje.

“Nadamo se da oni učenici koji vole umjetnost mogu takođe razviti ljubav prema nauci”, kazala je ona. “Ono što nauče kroz projekte duže se zadržava kod djece”.

Maksimus Melou, učenik trećeg razreda, kazao je da je radeći na figurici leoparda naučio kako funkcioniše kamufliranje kod životnja.

“Zabavljamo se dok pravimo stvari iz prirodnih nauka”, kazao je ovaj devetogodišnjak.

Uspjeh Hendersona donosi grantove – a to se najbolje vidi na primjeru programa bespilotnih letjelica srednje škole, koji je nedavno osvojio prvo mjesto na nacionalnom takmičenju u San Dijegu. Timovi bespilotnih letjelica Hendersona imaju prostoriju za vježbanje letjenja uređajima sa četiri rotora veličine 75 milimetara kroz stazu sa preprekama, kao i simulatore letjenja koje je donirala lokalna elektrokompanija.

Program bespilotnih letjelica pruža priliku za takmičenje uz korišćenje fizike i aeronautike naučene u učionici, rekao je nastavnik Džejms Nens. Mada je skupa oprema prednost, Nens je rekao da se časovi o bespilotnim letjelicama mogu držati i uz minimalna sredstva. U prethodnoj školi on je napravio stazu za letjenje od PVC cijevi i balona.

Učenik osmog razreda Anik Sahai izvadio je svoj mobilni telefon na času kod Stivensonove, što je potez koji u Hendersonu obično znači odlazak kod direktora. Međutim, on pokazuje aplikaciju koju je napravio a koja koristi kameru za dijagnostikovanje dijabetske retinopatije, bolesti oka koja je glavni uzrok sljepila u svijetu. Sa tom aplikacijom pobijedio je na državnom sajmu nauke, a razmatraju je i za komercijalnu upotrebu.

Ovaj 14-godišnjak kaže da je za njegov uspjeh zaslužno školovanje u Hendersonu, počev od predškolskog programa.

“Nastavnici su ovdje izvanredni”, kazao je on. “Obučeni su kako da nas dovedu do narednog nivoa”.

Priredila: N.B.

Izvor: Vijesti.me