„Turistički poslenici imaju odlične najave za ovu turističku sezonu. Svakako da je broj turista važan, ali će pitanje njihove platežne moći i ove godine biti upitno. Prije svega zbog toga što se večina zemalja još oporavlja od posljedica pandemije, pa treba računati na ograničenu spremnost turista da troše više“, kazala je za portal Bankar.me prof. dr Silvana Đurašević, dekanka Fakulteta za turizam Univerziteta Mediteran.

Takođe je podsjetila da „savremeni nomadi lako mogu zamjeniti jednu destinaciju drugom“ koja je povoljnija.

„Pitanje tržišta je takođe veoma bitna stavka. Hrvatska, kao zemlja iz regiona, ima komparativnu prednost u odnosu na Crnu Goru što pripada Šengen zoni i Evropskoj uniji. Tako bi za nas komparativna prednost bila Otvoreni Balkan i kasnije EU“, smatra Đurašević.

Ističe i da je ove sezone glavni ograničavajući faktor saobraćajna infrastruktura.

„Uska grla otežavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti stanovništva i privrede. Svježi primjer je krak koji povezuje dio auto puta Bar – Boljari sa Kolašinom koji se u sezoni popravlja, usporava saobraćaj, stvara neopisive gužve i nezadovoljstvo putnika“, navodi sagovornica našeg portala.

Bankar: Što će biti ključna komparativna prednost Crne Gore u odnosu na konkuretske destinacije odnosn zemlje regiona?

Đurašević: Činjenica da nam je dopao čaroban dio planete Zemlje, čini Crnu Goru izuzetno atraktivnom destinacijom za turiste, sa aspekta prirodnih ljepota i kulturno istorijskih znamenitosti koncentrisanih na relativno malom prostoru. Poznata je po svojim izuzetnim prirodnim ljepotama, koje uključuju planine, nacionalne parkove, pješčane plaže, kristalno čisto more, jezera i brze rijeke. Ova raznolikost prirodnih pejzaža omogućava turistima da uživaju u različitim aktivnostima kao što su planinarenje, rafting, biciklizam, ronjenje i još mnogo toga. Gradovi kao što su Kotor, Budva, Ulcinj, Cetinje, Pljevlja i Podgorica imaju značajne kulturne spomenike, staru arhitekturu i zanimljive muzeje. Takođe, crkve, manastiri, džamije i tvrđave predstavljaju važan dio multietničkog kulturnog nasljeđa zemlje. Ova prirodna i kulturna bogatstva doprinose jedinstvenom turističkom iskustvu, što predstavlja glavnu komparativnu prednost Crne Gore.

Povoljan geografski položaj i relativna blizina velikih emitivnih tržišta, prisustvo poznatih svjetskih brendova u hotelijerstvu, nedovoljno istražen, a atraktivan sjever Crne Gore, sigurnost, duga tradicija u turizmu, dobra reputacija u pružanju zdravstvenih usluga i koncept održivog razvoja, su svakako značajne komparativne prednosti. Zemlja promoviše zaštitu prirode, vraćanje tradiciji, eko katune, očuvanje ekosistema i održivo korišćenje turističkih resursa. To privlači putnike koji su ekološki osvješćeni i žele da podrže održive prakse.

Pri tom treba imati u vidu da i druge zemlje u regionu raspolažu atraktivnim resursima, kao na primjer Hrvatska i – sve više – Albanija. Takođe, slične turističke destinacije podložne su supstituciji, što znači da savremeni nomadi lako mogu zamjeniti jednu destinaciju drugom, ukoliko ova druga ponudi nešto povoljnije.

Bankar: S druge strane, što smatrate ključnim problemom ovogodišnje ljetnje sezone, koja će – izvjesno – trajati najviše dva mjeseca?

Đurašević: Turistička sezona u Crnoj Gori uobičajeno počinje sa katoličkim Uskrsom i završava polovinom oktobra, uključujući predsezonu, glavnu sezonu i podsezonu. Glavna sezona traje kratko i sezonalnost jeste problem, pa bi između ostalog trebalo osnažiti neke druge cjelogodišnje turstičke proizvode, kao što su zdravstveni i kongresni turizam, enogastronomske ture, agroturizam. Turistički poslenici imaju odlične najave za ovu turističku sezonu. Svakako da je broj turista važan, ali će pitanje njihove platežne moći i ove godine biti upitno. Prije svega zbog toga što se večina zemalja još uvijek oporavlja od posljedica pandemije, pa treba računati na ograničenu spremnost turista da troše više.

Ono što će i ove turističke sezone biti glavni ograničavajući faktor jeste saobraćajna infrastruktura. Kako su željeznički i drumski saobraćaj vrlo limitirani, kao i pomorski, avio prevoz će biti dominantna vrsta prevoza, koji je i sam opterećen brojnim problemima.

Ono što turiste interesuje jeste da se brzo, bezbjedno i po što nižoj cijeni prevezu do destinacije. To danas omogućuju čarter letovi i niskobudžetne avio kompanije. Čarteri operiraju u sezoni i podrazumjevaju organizovani promet preko turoperatora, za koji ove godine nije postojala uobičajena priprema. Razloga je više, što zbog nestabilnosti poslovanja turoperatora kao posljedice Covid pandemije, to i zbog političkih previranja u Crnoj Gori, na koji je fokusirana sva pažnja državnih institucija, a posljedično i privrede. Iako se broj linija, posebno sa low cost prevoznicima posljednjih godina značajno uvećao i dalje je nezadovoljavajuči. Turisti žele direktne linije. Linija sa Barselonom prošle godine je po prvi put donjela značajniji broj španskih turista. Letovi prema Rusiji su ukinuti, što će značiti manji broj turista, iako je Crna Gora prepoznata kao second home destinacija za Ruse, jer posjeduju značajne nekretnine. Redovan avio prevoz je skup, a u strukturi cijene turističkog aranžmana prevoz čini najveću stavku. To nam bitno smanjuje konkurentnost, pa su naš prozor u svijet postali Dubrovnik i Tirana, jer je dostupnost sa ovih aerodroma neuporedivo veća i to po nižim cijenama.

Povećan broj turista i ove godine će dovesti do preopterećenja infrastrukture, posebno putne mreže i aerodroma. Za očekivati je gužva na putevima, moguće duže čekanje na graničnim prelazima i otežan pristup turističkim mjestima. To može frustrirajuće da djeluje na turiste i da negativno utiče na njihov doživljaj, što u krajnjem ima negativne posljedice na naš turizam. Nadalje, ova uska grla u saobraćaju otežavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti stanovništva i privrede. Svježi primjer je krak koji povezuje dio auto puta Bar – Boljari sa Kolašinom koji se sad u sezoni popravlja, usporava saobraćaj, stvara neopisive gužve i nezadovoljstvo putnika.

Struktura smještajnih kapaciteta godinama predstavlja teret za bolje pozicioniranje crnogorskog turizma. Procjena ukupnih kapaciteta na oko 500.000 sa malim učešćem osnovnog smještaja, oko 20%, i dominantnim učešćem komplementarnog smještaja, soba, apartmana, kuća za izdavanje, čini turističku ponudu neatraktivnom, jer ne može da ponudi dodatne sadržaje koje nude hoteli i resorti, što bitno smanjuje i turističku potrošnju i konkurentnost.

Pitanje nedostatnosti radne snage u turizmu bitno će uticati na kvalitet odvijanja turističke sezone. Za to postoji više razloga: naši ljudi nisu zainteresovani da rade sezonske poslove u ugostiteljstvu iz razloga niskih primanja i zbog toga odlaze najčešče u Hrvatsku. Ovaj problem je širi i dešava se svuda gdje postoji ovakav odnos poslodavaca prema struci. Mladi danas imaju i drugačiji životni stil, žele balans između radnih obaveza i slobodnog vremena i nisu spremni da rade od jutra do sjutra, kao što se radi u sezoni. Evidentno je i da su sada milenijanci (oni rođeni ranih 80-tih zaključno sa 2000) glavna aktivna radna snaga, koja radi globalne poslove online za neuporedivo veći novac. Tako da je u ovoj situaciji, nažalost, jedino rješenje uvoz radne snage i to one jeftine – iz Nepala, Bangladeša, Indije i drugih zemalja.

To što je zemlja duže vrijeme u već pomenutoj političkoj nestabilnosti i izbornim pripremama, prilično je bacilo sjenku na pripremu ovogodišnje turističke sezone, što će se negativno odraziti na spremnost i sinergiju u pružanju turističkih usluga. Ovdje se posebno misli na javni sektor, koji je bio podložan i kadrovskim promjenama, a i određenim strateškim promjenama, kao što je preuzimanje trajektne linije Kamenari – Lepetani od strane JP Morsko dobro. Takođe, reformisana avio kompanija Air Montenegro još uvijek nije postigla stabilnost u svom poslovanju, česte su promjene vremena leta, spajanja letova ili otkazivanja, što rađa nezadovoljstvo putnika. Ovakva praksa u turitičkoj sezoni, kada je povećan broj putnika, može samo da pogorša situaciju.

Pitanje tržišta je takođe veoma bitna stavka. Hrvatska, kao zemlja iz regiona, ima komparativnu prednost u odnosu na Crnu Goru što pripada Šengen zoni i Evropskoj uniji. Tako bi za nas komparativna prednost bila Otvoreni Balkan i kasnije EU.

Bankar: Na koji način će biti moguće procijeniti realnu sliku o stranim državljanima koji će ovog ljeta odmarati u Crnoj Gori, s ozbirom na to da zakon omogućava da se ruski i ukrajinski državljani kontinuirano, iz mjeseca u mjesec, prijavljuju kao turisti?

Đurašević: Procjena realne slike o stranim državljanima koji će ovog ljeta odmarati u Crnoj Gori biće složen proces, posebno kada se radi o prijavljivanju državljana iz Rusije i Ukrajine koji imaju mogućnost prijave iz mjeseca u mjesec, kao turisti. Realno, oni nisu turisti već izbjeglice, zapošljavaju se i traže privremeni boravak. Trenutna procjena je da ih ima više od 70.000, što daje pogrešnu projekciju broja turista. Postoji nekoliko načina na koje se može pokušati dati realnija procjena broja turista, što zahtjeva saradnju različitih institucija i aktera. Pitanje je da li u današnjem političkom trenutku, vlasti imaju volje i snage da organizuju sinergetsko mjerenje ovih pokazatelja?

Nadležne službe mogu sprovesti ankete na graničnim prelazima kako bi prikupile informacije o ciljevima posjeta i očekivanom trajanju boravka stranih državljana. Turističke organizacije mogu uspostaviti sistem registracije stranih turista prilikom ulaska u zemlju. Zatim, uobičajeni model prikupljanje podataka od pružaoca usluga smještaja, kao hotela, apartmana, kampova… Izvor mogu biti i turističke agencije koje organizuju putovanja za ruske i ukrajinske državljane. Analiza ovih podataka, uključujući zemlju porijekla i trajanje boravka, teoretski može pružiti bolju sliku o turističkom prometu, ali imajući u vidu da glavna sezona pada u vrijeme postizborne konsolidacije, teško da se može očekivati da će mjerljivost ovih podataka biti realna.

Bankar: Što predstavljaju prihodi od turizma, odnosno putovanja kao dijela platnog bilansa na državnom nivou?

Đurašević: Turizam u Crnoj Gori predstavlja jednu od najvažnijih djelatnosti sa višestrukim multiplikativnim efektima. Pored uticaja na društveni proizvod i nacionalni dohodak, platnog bilansa zemlje i zaposlenost, značajan je uticaj na investicione aktivnosti i razvoj nedovoljno razvijenih područja.

Iako se putem turizma gotovo ništa fizički ne izvozi, radi se o izvoznoj grani, a devizni priliv od turizma predstavlja najvažniju stavku u platnom bilansu i važan faktor razvoja privrede na nivou zemlje. „Nevidljivi izvoz“ predstavlja dodatnu potrošnju, kao posljedica potrošnje inostranih turista, jer se nacionalni dohodak iz drugih zemalja preliva i vrši multiplikovane efekte na druge djelatnosti u zemlji. Što je veči broj ruku kroz koje prođe novac inostranih turista, to je efekat na ekonomiju veći.

Zbog niske izvozne konkurentnosti i visoke uvozne zavisnosi privreda Crne Gore se godinama suočava sa deficitom spoljnotrgovinskog i platnog bilansa. Iako je turizam veoma važna grana za privredni razvoj Crne Gore, velika zavisnost od jedne grane nikada nije dobra, pa tako i učešće turizma u BDP od gotovo četvrtinu ukupnog BDP u 2019. godini, govori u prilog konceptu da privredu treba diversifikovati. Tako veliko učešće signalizira da nisu razvijene prateće grane koje treba da podrže turistički razvoj i učine ga još snažnijim, kao poljoprivreda, saobraćaj, energetika, industrija… Ovako, zaradu od turizma „pojede“ visoka uvozna zavisnost.

Prihodi od turizma uključuju prihode koji se realizuju od pružanja usluga stranim turistima, kao i prihode od prodaje roba za strana sredstva plaćanja. Posebno su bitni prihodi od ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, turističkih agencija, zanatske i komunalne djelatnosti. Izdaci su pak vezani za uvoz, putovanja domaćeg stanovništva u inostranstvo, itd. Turizam na indirektan način vrši uticaj na privredu kroz stimulisanje industrijske proizvodnje, građevinarstva i poljoprivrede, samo se taj prihod u statistici evidentira kao prihod tih djelatnosti. Ono što je problem u identifikaciji stvarnih prihoda od turizma jeste što turizam nema svoju klasifikaciju u Monstatu i ne predstavlja posebnu privrednu granu, kao industrija, poljoprivreda, saobraćaj i druge, i ne postoji mogučnost kvantitativnog i kvalitativnog determinisanja turističke privrede kao zasebne cijeline. Zbog toga je između ostalog nemoguće dati realnu procjenu zarade od turizma, već se vrše procjene. Prema Monstatu sveobuhvatnije istraživanje turizma i njegovih efekata na ekonomiju Crne Gore putem satelitskog obračuna, gdje se upoređuje više varijabli, predviđa se tek po ulasku Crne Gore u Evropsku uniju.

Bankar: Koliko Crnoj Gori nedostaje kvalifikovan, a koliko visokoobrazovan kadar za potrebe turizma i hotelijerstva, s obzirom na to da se lokalna radna snaga nerijetko žali da ima značajno gore uslove od stranaca koji rade isti posao?

Đurašević: Nedostatak kvalifikovane radne snage u turizmu Crne Gore na svim nivoima, predstavlja ozbiljan problem u dužem periodu vremena. Kako se otvara sve veći broj ugostiteljskih objekata, tako neka zanimanja kao konsijerž, animator, somelijer, menadžer događaja ili menadžer hrane i pića postaju mnogo traženija nego ranije. Ovo stoga što se situacija mjenja, konkurencija je sve veća, a turisti sve zahtjevniji. Traže kompletan doživljaj, koji podrazumjeva personalizovan pristup i kvalitetniji nivo usluge, koji može da pruži samo specijalizovan i kvalifikovan kadar. U okviru Nacionalnog okvira kvalifikacije potrebno je razvijati standarde obrazovanja i priagođavati ih potrebama tržišta rada.

Kako turizam počiva na usluzi, potreban je kadar koji će zadovoljiti uspješne koncepte sa aspekta efikasnosti za poslodavca, ali i koji će umjeti da napravi prijatnu atmosferu, popriča s gostom, preporuči, ili na lijep način „ispegla“ eventualne propuste. Za neke profile ne postoji adekvatna škola u Crnoj Gori, kao npr. za menadžera hrane i pića, pa se kadrovi najčešće uvoze ili se vrši prekvalifikacija, što nije odgovarajuće rješenje. Generalno, evidentan je deficit stručne radne snage u ugostiteljstvu – konobar, kuvar, sobarica, kao i kadra na srednjem nivou obrazovanja. Problem nije samo u niskoj plati, već i u tome što se najčešće radi o sezonskim poslovima, radu u nepovljnim uslovima, produženom radu i slično. Mladi se sve manje odlučuju za ovu vrstu zanimaja, iako npr. kuvar ili menadžer hrane i pića u današnjim uslovima predstavlja izuzetno kreativan i plaćen posao. Poslije srednje škole, gotovo 80% mladih nastavlja studije, umjesto da se dio njih uključi na tržište rada. To nije realan pristup, jer ne možemo svi biti menadžeri, zato i postoji ovakav disbalans u ponudi i tražnji na tržištu rada. Uz sve reforme visokog obrazovanja i modernizaciju stručnog obrazovanja i uvođenja prakse, još uvijek nije došlo do zadovoljavajuće promjene strukture na tržištu rada. Moguće da razlozi leže u neujednačenom kvalitetu obrazovanja, brzoj promjeni zahtjeva i trendova u turizmu, kao i u nedostatnoj saradnji između ustanova visokog obrazovanja i privrede. Iskustva Univerziteta Mediteran zasnivaju se na partnerstvima sa brojnim subjektima iz turističke privrede, a partnerstvo počiva na tome da studenti obavljaju praksu, da se redovno analiziraju novi zahtjevi poslodavaca i inovativnim konceptima kontinuirano dopunjuju kurikulumi. Čini se da je to sinergija koja omogućava boljitak i za studente i za poslodavce, jer dobijaju kvalitetniji kadar.

Kad je u pitanju visokoobrazovana radna snaga, ona je u deficitu u poređenju sa razvijenijim zemljama. Visokoobrazovani kadar igra ključnu ulogu u razvoju i upravljanju turističkom destinacijom. To uključuje stručnjake za upravljanje hotelima, turistički marketing, turističko planiranje i razvoj, održivi turizam, upravljanje destinacijom i druge relevantne oblasti. Nedostatak visokoobrazovanih stručnjaka u kontinuitetu, a često i pogrešno vođenje kadrovske politike, ograničava sposobnost Crne Gore da razvije svoje turističke resurse i konkurentnost na globalnom tržištu.

Evidentno je da poznati svjetski brendovi situirani u Crnoj Gori donose novi kvalitet. Pored toga što nude mogućnost sticanja iskustva u internacionalnom okruženju uz poštovanje standarda, vrše obuku novog kadra, kao i permanentan trening u cilju sticanja novih vještina i tehnika radi kvalitetnijeg pružanja usluga. Domaću radnu snagu bi trebalo stimulisati na sličan način da ne odlazi u inostranstvo, jer bez domaćih kadrova nema održivosti i unikatnosti turističke destinacije kojoj težimo.

Lokalno stanovništvo često je demotivisano za rad u turizmu, jer smatra da ima lošiji tretman od stranaca. Svejedno da li se radi o visokokvalifikovanoj radnoj snazi koja je nezadovoljna sa aspekta plata i beneficija, jer stranci ugovaraju veće iznose u skladu sa standardom života u njihovim zemljama, ili su pak stranci kumulativno više plaćeni i u nižim kvalifikacijama iz prostog razloga što im poslodavac najčešće obezbjeđuje smještaj i hranu, pa ih tako više nagrađuje od domaćeg radnika.

Bankar: Što su ključni trendovi u putovanjima ove sezone koji neće zaobići ni Crnu Goru?

Đurašević: Današnje turističko tržište je izuzetno segmentisano. S tog aspekta očekuje se interesovanje za različite vidove turizma. Pored mora i sunca za koje i dalje vlada najveće interesovanje, ključni globalni trendovi neće zaobići ni Crnu Goru. Obično poslije kriza ekonomskih ili pandemije svejedno, potrošači se najlakše odlučuju za turistička putovanja koja im mogu biti lijek za tijelo – različiti oblici zdravstvenog turizma i religijski turizam, kao lijek za dušu. Kako Crna Gora ima značajne resurse za pomenute turističke proizvode, biće svakako interesenata za ove vidove turizma.

Turisti sve više traže održive turističke opcije koje minimalno utiču na okolinu i lokalnu zajednicu. Stoga, Crna Gora ima priliku da promoviše svoju očuvanu prirodnu baštinu i implementira održive prakse kako bi privukla putnike koji su zainteresovani za ekološki odgovorna putovanja, posebno na sjeveru Crne Gore, kroz različite programe avanturističkih programa i programa vezanih za prirodu. Ekonomija iskustva i iskustveni turizam vezani su za putnike koji teže autentičnim iskustvima i interakciji sa lokalnom kulturom. Ovo uključuje učešće u lokalnim tradicijama, kulinarstvu, umjetnosti, lokalnim manifestacijama i festivalima što pruža dublji uvid u samu destinaciju.

Danas digitalne tehnologije i personalizacija imaju sve veći uticaj na putovanja. Putnici žele da su im na raspolaganju mobilne aplikacije, društveni mediji i druge digitalne platforme kako bi pronašli informacije, rezervisali smještaj, otkrili lokalne atrakcije i djelili svoja iskustva. Crna Gora u ovom smislu ima prilična ograničenja jer nije u dovoljnoj mjeri iskoristila raspoložive tehnike, tako da će s ovog aspekta biti limitirana, ali se nadamo da će ljepota prirode nadjačati žalbe ovoga tipa.

Meta turista svakako će biti i jedinstvene atrakcije Crne Gore: Sveti Stefan, Bokokotorski zaliv, Skadarsko jezero, jedinstvena Ulcinjska plaža, Kotor i Cetinje kao gradovi kulture, kanjon rijeke Tare i kanjon Nevidio, planinski masivi Bjelasice, Durmitora i Prokletija, prekrasni nacionalni parkovi. Ono što će sa sigurnošću izazvati negativne efekte za imidž zemlje, biće situacija, ako Sveti Stefan Aman Resort bude i dalje zatvoren i nedostupan turistima, jer se ovaj biser crnogorskog turizma i dalje nalazi na svim mapama turističkih atrakcija ne samo Crne Gore već i Evrope i kao takav biće cilj i ovogodišnje posjete. Takvo stanje se turistima koji dođu na „vrata od grada“ koji je i dalje zakatančen, jednostavno ne može objasniti. Da ne govorimo o nebrizi za okolne plaže i suvim česmama na tuševima. Impresija će biti gorka, a word of mouth – riječ koja se prenosi, kao najsnažniji način besplatne propagande, ubitačna! Stoga, treba razmisliti o svim negativnim konotacijama koje su se kumulirale svih ovih godina, ekonomskim, socijalnim, kulturološkim i uništenja životne sredine, ne samo za lokalno stanovništvo već i za državu. Jer, dobar imidž se teško stiče, a brzo gubi!

Bankar: Što Crna Gora mora da uradi već sada kako bi u 2024. godini imala bolju poziciju među konkurentskim destinacijama, naročito za predsezonu i postsezonu?

Đurašević: Mi danas živimo u vremenu velikih strukturnih promjena kakva je globalizacija, deregulacija avio saobračaja, dinamičan tehnološki razvoj, velika segmentacija tržišta i, kao rezultat, potrošači postaju sve sofisticiraniji i zahtjevniji. U takvim uslovima Crna Gora, kao mala zemlja, mora da se prilagodi, jer teško može da bude konkurentna na nekom širem tržištu, ukoliko se partnerski ne vezuje, kroz javno-privatna partnerstva, klastere, lance hotela, lance turističkih agencija. Neophodna je aktivna saradnja sa turoperatorima, lokalnom zajednicom, privatnim sektorom i drugim relevantnim akterima u turizmu. Partnerstva treba da omoguće bolju koordinaciju i sinergiju između različitih subjekata, što može doprinjeti unaprjeđenju turističke ponude i povećanju konkurentnosti destinacije. Da bi se sve ovo realizovalo potrebno je utvrditi zakonski okvir za uspostavljanje organizacija za destinacijski menadžment (DMO), kao savremenog upravljača na destinaciji.

NTO i LTO treba da uspostave saradnju sa turističkim udruženjima, udruženjima ugostitelja, lokalnim preduzetnicima i turističkim agencijama radi zajedničkog promovisanja destinacije, razmjene informacija i kreiranja turističkih paketa koji mogu privući putnike tokom predsezone i postsezone. Takođe, važno je razvijati partnerstva sa lokalnom zajednicom kako bi se osigurala održiva integracija turizma u lokalnu ekonomiju i kulturu. Ovaj holistički pristup partnerstvu i saradnji može pomoći Crnoj Gori da ostvari bolju poziciju među konkurentskim destinacijama i da krene u održiv rast turizma.

Crna Gora bi trebala razviti diversifikovanu turističku ponudu koja privlači različite vrste turista. Osim sunčanih plaža, trebala bi se fokusirati na aktivni turizam (planinarenje, biciklizam, rafting), kulturni turizam (posjete kulturnim spomenicima, festivalima), eno-gastronomski turizam (promocija lokalnih specijaliteta i vinskih tura) i održivi turizam (zaštita prirode i ekosistema). Ovo bi omogućilo da Crna Gora privuče posjetioce i van glavne sezone.

Investiranje u infrastrukturu je ključno za razvoj turizma. Crna Gora treba da poboljša putnu mrežu, prije svega kroz nastavak gradnje autoputa, aerodrome, luke, javni prevoz i druge infrastrukturne objekte kako bi obezbjedila bolju povezanost i sigurnost za posjetioce. Takođe, trebala bi se fokusirati na razvoj smještajnih kapaciteta, posebno u manjim mjestima i ruralnim područjima, poštujući tradicionalnu gradnju i ambijentalnu cjelinu. Kroz zakonsku regulativu stimulisati i izgradnju hotela sa 3 zvjezdice, (ne samo sa 4 i više), s obzirom da za tom vrstom smještaja postoji tražnja.

Efektivna promocija je ključna za privlačenje turista. Crna Gora treba da uloži napore u poboljšanje svoje marketinške strategije, da se fokusira na digitalne kanale, društvene medije i ciljno usmjereno oglašavanje. Takođe bi trebala sarađivati sa turističkim agencijama, medijima i influenserima, kako bi povećala vidljivost i privukla pažnju potencijalnih posjetilaca.

Unapređenje kvalifikacija i vještina lokalne radne snage u turizmu je ključno za pružanje kvalitetnih usluga i iskustava posjetiocima. Stoga se ulaganje u obrazovanje i obuku kadra za turističku privredu smatra must prioritetom. Ovo uključuje i unapređenje jezičkih vještina, upravljanje kvalitetom usluga i dalji razvoj gostoprimstva kroz inovativne aktivnosti.

Bankar.me