Kad god razmišljamo o šefovima koje smo do sad imali, rijetko kad obratimo pažnju na to kakvim je stilom “vladao” svojom kompanijom i sektorom.
Diktatorskim? Pomirljivim? Trenerskim? Naime, istraživanja su pokazala kako šefovi i rukovodioci koji su fleksibilni u svom ophođenju prema zaposlenima ujedno i najuspješniji.
Načini vođenja i upravljanja
Rosalind Cardinal strućnjak je za ljudske resurse i trener u Shaping Change, kompaniji koja se specijalizovana za poboljšavanje poslovnog djelovanja.
U svojih 20 godina rada, otkrila je kako se tipovi vođenja i upravljanja mogu u grubo podijeliti na šest različitih tipova – Diktatorski, Autoritativan, Pomirljiv, Partnerski, Efikasan i Poticajan.
No, svaki od tih tipova upravljanja ima sve dobre i loše strane. Ono što je Rosalind primijetila u svom dugogodišnjem iskustvu je da stil vođenja zavisi ponajprije od zadatka, ljudi i situacije u kojoj se mora primijeniti.
Diktatorski
Glavno su obilježje ovog stila vođenja poslušni radnici, koje je vođa stvorio prijetnjama i disciplinom.
Iako možda zvuči kao nepoželjan način vođenja, ovaj je stil nezamjenjiv u trenucima krize i kad bi bilo kakav pogrešan potez mogao rezultirati katastrofalnim posljedicama.
S obzirom na to da je jedna od glavnih karakteristika “diktatora” činjenica da pažljivo posmatraju i nadgledaju svoje zaposlene, ovaj stil upravljanja nije učinkovit kod zaposlenh koji su nedovoljno kvalifikovani i prekvalifikovani. I jedni i drugi ne reaguju dobro na konstantnu kontrolu.
Autoritativan
Ovaj stil vođenja nazivaju i vizionarskim jer mu je glavni cilj postaviti ciljeve za zaposlene i onda im prepustiti da sami ostvare taj cilj. Motiviše ih uvjeravanjem i davanjem povratnih informacija o njihovom napretku.
Vizionarski stil upravljanja izvrstan je kad su potrebne jasne smjernice i kad vođa uživa ugled i poštovanje među zaposlenima. Međutim u situacijama u kojima su zaposleni nedovoljno kvalifikovani ili je vođa nepoznat tim zaposlenima, ovakav stil neće dati dobre rezultate.
Ovakav stil vođenja izvrsne rezultate daje kod kreativnih projekata kod kojih je potrebno dati viziju, ali ostaviti zaposlenima dovoljno slobode da je sami realiziraju.
Pomirljiv
Pomirljiv stil vođenja kao glavnu karakteristiku ima stvaranje ugodnog i harmoničnog okružja za rad i odnosa među zaposlenima. Za “pomirljivog” vođu najbitnije je da su svi zaposleni srećni i da u timu nema trzavica.
No, ovom su vođi bitniji ljudi od rezultata pa je ovaj stil vođenja izvrstan u kombinaciji s drugim stilovima ili u trenutku kad treba riješiti neki konflikt.
Problem je što se kod ovakvog tipa vođe, nakon nekog vremena povezivanja, zaposleni počnu pitati provodi li šef previše vremena s njima i kada će početi zaista raditi, a prestati razmjenjivati lićne informacije.
Partnerski
Ovaj stil nazivaju i “demokratskim” jer mu je glavni zadatak da stvori osjećaj odgovornosti kod radnika. Svi imaju pravo glasa i svi mogu doprinijeti odluci.
Partnerski stil vođenja izvrstan je kod timskog rada i zaposlenih koji već dulje rade zajedno u stabilnom radnom okruženju.
Međutim, kod zaposlenih koji nisu dovoljno kvalifikovani ili su novi u timu, ovakav stil neće rezultirati očekivanim poslovnim rezultatima. U kriznim situacijama kad se neke odluke moraju donijeti brzo, jednostavno nema vremena za sazivanje sastanka, razgovor i glasanje o tome što će se raditi.
Efikasan
Glavno je obilježje ovog stila vođenja vrhunsko izvršavanje zadataka. Vođe koji vode na ovaj način vole biti u centru događanja te im nije problem preuzeti dio zadataka na sebe. Postavljaju visoke standarde i očekuju da zaposleni slijede njihov primjer.
To je izvrstan način vođenja u okruženjima u kojima su zaposleni izuzetno motivisani i kvalifikovani za neki posao pa im nije potrebno previše usmjeravanja ili vođenja.
No, u situacijama kada su zaposleni zatrpani poslom ili su novi na nekom poslu, ovakav način vođenja i očekivanja samo će ih frustrirati.
Trenerski
Trenerski stil usmjeren je na zaposlene, ali ne toliko na to kako se osjećaju na poslu, već na njihov profesionalni razvoj i napredak.
Trenerski nastrojene vođe podstiču zaposlene da istraže svoje prednosti i ojačaju ih te tako poboljšaju svoj učinak na poslu. Kao glavnu motivaciju za dodatan trud nudi različite mogućnosti doškolovanja ili usavršavanja.
Takav je stil poželjan u mladim timovima u kojima su neiskusni zaposleni željni znanja i usavršavanja.
Međutim, trenerski nastrojen vođa nije upotrebljiv u kriznim situacijama ili situacijama s lošim radnicima. On će se i dalje truditi da edukuje radnike koji nisu motivisani za usvajanje novih znanja ili primjenu tih znanja na poslu
