Trgovinski sektor predstavlja ključni stub crnogorske ekonomije, doprinoseći značajnom dijelu bruto domaće vrijednosti (BDV) i zapošljavajući veliki broj radnika. Prof. dr Maja Baćović, rukovodilac tima zaduženog za izradu studije „Analiza cijena i poslovanja trgovinskih preduzeća u Crnoj Gori“, govori za Glasnik o značaju ove studije, metodologiji istraživanja i rezultatima koji otkrivaju složenu dinamiku cijena i marži unutar sektora prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića, te o izazovima i mogućnostima za stabilizaciju cijena u narednim godinama.
Recite nam više o timu koji je pored Vas kreirao studiju “Analiza cijena i poslovanja trgovinskih preduzeća u Crnoj Gori – sektor prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića” i o značaju studije?
Baćović: Privredna komora Crne Gore (PKCG) angažovala je tim profesora sa Ekonomskog fakulteta u svrhu izrade studije „Analize cijena i poslovanja trgovinskih lanaca u Crnoj Gori“. Projektni tim čine prof. dr Maja Baćović (rukovodilac projektnog tima), i članovi tima prof. dr Mijat Jocović, docent dr Jovan Đurašković, docent dr Tamara Backović i mr Nikola Martinović.
Kroz studiju se još jednom apostrofira važnost sektora trgovine za ekonomiju Crne Gore. Recite nam više o tome, prije nego pređemo na konkretne brojke?
Baćović: Značaj sektora trgovine u stvaranju bruto dodajne vrijednosti (BDV) u Crnoj Gori raste u periodu 2007-2022. godine. Ostvaren je rast učešća sa 13,1% 2007. godine na 14,4% – 2022. godine. Imajući u vidu tehnološku povezanost sa sektorom saobraćaja i skladištenja (4,2% BDV – 2022. godine), i sektorom usluga pružanja smještaja i ishrane (7,7% BDV – 2022. godine), sektor trgovine, po osnovu direktnih i indirektnih efekata, ima i značajnije učešće u stvaranju BDV u Crnoj Gori, s obzirom na to da ova tri sektora zajedno čine 26,3% njene vrijednosti.
S obzirom na visoko učešće sektora trgovine u BDV-u Crne Gore, promjena bruto dodajne vrijednosti koja se stvara u ovom sektoru direktno značajno utiče na BDP Crne Gore i njegovu stopu rasta. Analiza sprovedena na podacima o BDP-u za 2022. godinu (stalne cijene iz 2010. godine), pokazala je da bi smanjenje bruto dodajne vrijednosti u sektoru trgovine za 20% samo po osnovu direktnih efekata uticalo na smanjenje stope realnog rasta BDP-a za 1,9%.
Stopa realnog rasta BDV-a u sektoru trgovine (6,5% prosječno u periodu 2007-2022.) prosječno je veća od stope rasta ukupne BDV u Crnoj Gori (2,57% u istom periodu), što dalje znači da sektor trgovine, iznadprosječnom stopom rasta, doprinosi njegovoj stopi rasta značajnije u odnosu na sektore čija je stopa rasta bliža prosječnoj stopi.
Uticaj broja zaposlenih u sektoru trgovine na stopu nezaposlenosti u Crnoj Gori je značajan, jer ovaj sektor zapošljava 19,2% ukupnog broja zaposlenih, odnosno 36,1% zaposlenih u privatnom sektoru (podaci za treći kvartal 2023. godine). Ukoliko bi se broj zaposlenih u sektoru trgovine smanjio za 10%, ukupna stopa nezaposlenosti bi porasla sa 11,8% na 13,47% (podaci za treći kvartal 2023. godine).
Broj zaposlenih u sektoru trgovine u periodu 2007-2022. godine porastao je za 40,4%, dok je ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori porastao za 38,2%. Imajući u vidu da je broj zaposlenih u javnom sektoru u ovom periodu rastao, to dalje znači da je sektor trgovine generator rasta zaposlenosti u privatnom sektoru u Crnoj Gori.
Možete li objasniti metodologiju korišćenu u analizi rasta cijena i marži, i kako ste odabrali podatke za ovu studiju?
Baćović: Procjena uticaja ograničavanja marže na odabrane proizvode izvršena je u dvije faze. U prvoj fazi, procjena je izvršena na bazi podataka strukturne biznis statistike (SBS) koje objavljuje Monstat. Podaci koje obezbjeđuje SBS omogućavaju analizu strukture strukture inputa i outputa u proizvodnom procesu, poslovnog uspjeha i konkurentnosti ekonomskih subjekata na određenom nivou djelatnosti. Za potrebe ove analize korišćeni su podaci iz strukturnog istraživanja o poslovanju preduzeća za sektor Trgovina na veliko, malo i popravka motornih vozila i motocikala, u periodu 2008-2022. godine. U cilju procjene uticaja ograničavanja marže na određene grupe proizvoda, procijenjeni su prihodi od prodaje i dobitak/gubitak, kako bi se izračunali bruto i neto marža u promijenjenim uslovima poslovanja. Dobitak-gubitak procijenjen je kao razlika između prihoda od prodaje i sume nabavne vrijednosti roba i troškova poslovanja.
U drugoj fazi, procjena uticaja ograničavanja marže na odabrane proizvode izvršena je na bazi podataka objavljenih u finansijskim izvještajima preduzeća za period 2021-2023. godina. Finansijski indikatori su preuzeti iz bilansa uspjeha, a podaci o broju zaposlenih iz statističkog aneksa.
Analiza je sprovedena na agregatnim podacima na uzorku formiranom za četiri grupe trgovinskih preduzeća: veletrgovine – distributeri, veliki trgovinski lanci, mikro trgovinska preduzeća, i mala trgovinska preduzeća. Uzorak su činili četiri veletrgovine, četiri velika trgovinska lanca, i po deset mikro i malih preduzeća. Podaci o prihodima od prodaje i dobitku/gubitku izračunati su kao prosječna vrijednost za preduzeća u uzorku.
Bruto marža je izračunata kao razlika između prihoda od prodaje i troška nabavke robe, dok se stope bruto i neto marže računaju kao odnos bruto (neto) marže i prihoda od prodaje.
Proizvodi koji pripadaju kategoriji hrane i bezalkoholnih pića i proizvoda za ličnu njegu, prema podacima Monstat-a, prosječno čine 37,3% ukupnog prometa u trgovini na malo, što je predstavljalo osnov za dalje kalkulacije. U cilju procjene prihoda od prodaje nakon korekcije (ograničavanja) marži, polazeći od navedenog učešća proizvoda u ukupnom prometu, simulirano je 5 scenarija, u zavisnosti od broja proizvoda i njihovog učešća u ukupnom prometu prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića na koje se primjenjuje ograničavanje marži. Pretpostavka prvog scenarija je da se ograničavanje marži primjenjuje na 30% proizvoda iz kategorije prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića, drugog da se primjena odnosi na 25% proizvoda iz iste kategorije, trećeg na 20% proizvoda, četvrtog na 15%, i petog scenarija na 5% proizvoda.
Troškovi poslovanja procijenjeni su sumiranjem sledećih komponenti: zarade zaposlenih, materijalni troškovi i investicije (amortizacija).
Koji su ključni faktori, prema vašim nalazima, najviše uticali na rast cijena prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića u Crnoj Gori?
Baćović: Simulacija uticaja rasta cijena troškova poslovanja na cijene prehrambenih proizvoda i pića izvršena je na bazi podataka SBS i ostalih indikatora za 2022. godinu, uz sledeće pretpostavke: nabavna cijena dobara i usluga se mijenja u skladu sa promjenom nivoa cijena uvoznih proizvoda, uz pretpostavku da se cijene domaćih proizvoda mijenjaju istom dinamikom kao i cijene uvoznih proizvoda; troškovi materijala se mijenjaju u skladu sa prosječnom promjenom nivoa cijena tri inputa (električna energija, gorivo i mazivo i troškovi održavanja i korišćenja vozila); rast troškova zarada jednak je rastu prosječne bruto zarade u sektoru trgovine; vrijednost investicija raste u skladu sa stopom rasta cijena mašina i opreme iz uvoza; i dobitak/gubitak ostaje nepromijenjen.
Simulacija uticaja promjene cijena inputa na prodajne cijene za 2022. godinu, pokazala je da rast nabavne cijene roba utiče na rast prodajnih cijena u najvećoj mjeri, a zatim i rast troškova radne snage i materijala. Analiza je pokazala da je rast prodajnih cijena bio posledica isključivo rasta troškova poslovanja.
Koje konkretne preporuke imate za kreiranje politika koje bi mogle pomoći u stabilizaciji cijena, s obzirom na vaša istraživanja?
Baćović: Komparativna analiza primjene mjera kontrole cijena primjenom instrumenta limitirane marže u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj pokazala je da ove mjere nemaju antiinflatorni karakter.
U uslovima tržišnog poslovanja, ravnoteža na tržištu uspostavlja se odnosom ponude i tražnje, i indikator ravnoteže je cijena – ključna ekonomska kategorija koja ukazuje na razliku između tržišnog i planskog (intervencionističkog) ekonomskog sistema. U slučaju cijena formiranih na slobodnom tržištu, ili cijena koje bi se formirale bez miješanja države, troškovi proizvodnje su pokriveni prihodima. Limitiranje prodajnih cijena može izazvati scenario u kojem troškovi nisu pokriveni prihodima, što vodi negativnom poslovanju preduzeća.
Rast konkurencije na tržištu, kroz povećanje ponude, najbolji je mehanizam uticaja na nivo cijena. Ipak, ukoliko vlada želi da utiče na smanjenje cijena određenih proizvoda, to može uraditi korišćenjem instrumenata fiskalne politike, prije svega promjenom nivoa poreske stope i subvencijama. Smanjenjem stope PDV-a i/ili akciza i ostalih fiskalnih opterećenja na određene kategorije proizvoda smanjuje se i njihova prodajna cijena, bez uticaja na poslovanje trgovinskih preduzeća. Takođe, subvencioniranjem preduzeća, vlada može preuzeti finansiranje određenih troškova koje ostvaruju trgovinska preduzeća, čine bi se, kroz smanjenje troškova poslovanja, omogućilo smanjenje prodajnih cijena.
Kako će interventne mjere poput ograničenja marži uticati na dugoročni razvoj sektora trgovine u Crnoj Gori?
Baćović: Ako vlada interveniše na tržištu, i odredi niže cijene u odnosu na ravnotežne tržišne cijene, prihodi (moguće) neće dostići troškove. Trgovci i proizvođači tada mogu povući robu sa tržišta, osim ukoliko skladištenje robe značajno umanjuje njenu vrijednost, u nadi da će se prilike promijeniti, i da će odluka vlade biti opozvana. Alternativno, moguće je povećanje marži na proizvode koji nisu predmet uredbe, što bi u krajnjem uticalo na rast opšteg nivoa cijena. Najpesimističniji scenario je onaj u kojem bi, zbog smanjenja ekonomskog motiva, određeni broj trgovačkih preduzeća smanjio obim poslovanja ili prestao sa radom, što bi izazvalo rast nezaposlenosti, smanjenje zarada i pad BDP-a.
Da li smatrate da bi država trebala razmotriti dodatne strategije za ublažavanje cjenovnih fluktuacija, a da pritom ne naruši ekonomski balans sektora trgovine?
Baćović: Smatramo da država, ukoliko želi da interveniše na tržištu, treba da koristi tradicionalne instrumente fiskalne politike, kao što su porezi (u širem smislu, uključujući i akcize) i subvencije. Korišćenjem ostalih instrumenata (npr. limitiranje marže), država se direktno miješa u poslovanje preduzeća, što nije u skladu sa konceptom tržišnog poslovanja.
Analiza poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća), sprovedena u ovoj studiji, a na bazi finansijskih izvještaja za period 2021-2023. godine, pokazala je da su stope bruto marže na nivou koji obezbjeđuje ekonomsku efikasnost, i da bi svako njihovo značajnije ograničavanje uticalo negativno na poslovanje preduzeća. Negativan uticaj ograničavanja marži najvidljiviji je u sektoru mikro preduzeća. Preduzeća koja ne ostvaruju profitnu stopu koja je najmanje jednaka oportunitetnoj stopi investiranja kapitala na finansijskom tržištu, nemaju ekonomski motiv da posluju, ne samo u trgovini, nego u bilo kojoj drugoj ekonomskoj djelatnosti, čime se direktno utiče na smanjenje proizvodnje, zaposlenosti i dohotka u ekonomiji.
