Crna Gora treba da nastoji da održi strateško partnerstvo sa kompanijom A2A, koja je bila spremna da u kriznoj 2009. godini manjinski paket akcija u EPCG plati čitavih 430 miliona eura, ali ne po svaku cijenu, jer u takav aranžman treba da uđe jedino ako je u prilici da u potpunosti zaštiti državni interes, kazao je funkcioner Socijaldemokratske partije Damir Šehović, komentarušući mogući novi ugovorni aranžman između države i A2A u EPCG-u.
“Prije konačne odluke o eventualnom nastavku ugovorom definisane saradnje, potrebno je detaljno analizirati dosadašnje iskustvo, u smislu ispunjavanja obaveza A2A propisanih petogodišnjim Ugovorom o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji EPCG, koji inace ističe krajem ove godine. Pri tom treba biti realan i objektivan, i uzeti u obzir kako ispunjenost indikatora od strane A2A kao strateškog partnera, tako i obaveze države, ali i ukupne okolnosti u kojima se ugovor u prethodnom periodu realizovao”, napisao je Šehović na svom Facebook profilu.
Kako je naglasio, rezultati pomenute analize, sa kojima bi javnost svakako trebalo upoznati, bi morali biti završeni u što kraćem roku.
“Jer je upravo analiza osnov za odlučivanje da li i na koji način ulaziti u novi ugovorni odnos, za koji inače postoje brojni modaliteti.Ukoliko ta analiza pokaže opravdanim nastavak saradnje, neophodno je potencijalnim ugovorom propisati nove indikatore kao i jednostavnu metodologiju njihovog praćenja. Neophodan preduslov za sklapanje novog ugovora bi moralo biti postizanje preciznog dogovora između ugovornih strana oko investicionog plana EPCG za naredni period na koji bi se ugovor odnosio, odnosno prepoznavanje obaveze realizacije ključnih kapitalnih projekata u oblasti energetike koje bi realizovala EPCG. Izgradnja drugog bloka Termoelektrane bi u tom smislu svakako morala biti prioritet”, ocijenio je Šehović.
Prema njegovim riječima, u novi ugovorni aranžman između države i A2A u EPCG, ukoliko do njega dođe, bi trebalo ući jedino sa ciljem osiguranja dugoročne saradnje i strateškog partnerstva između dvije ugovorne strane, a ne radi mogućeg poboljšanja pregovaračke pozicije za nečiju izlaznu strategiju.
“Zato se država od takve intencije, ukoliko neko uopšte ozbiljno o njoj razmišlja, u eventualnom novom ugovoru mora na adekvatan nacin zaštiti i onemogućiti, na primjer, prenos akcija u vlasništvu A2A na treće lice, bez pisane saglasnosti države. Obnavljanje ugovora bi značilo produbljivanje saradnje, te samim tim i povjerenja između dvije strane, a simboličan a istovremeno efikasan korak u tom pravcu bi bilo i obavezivanje na odustajanje od prava pokretanja arbitražnog postupka za događaje vezane za protekli period, iako gotovo izvjesno ne postoji nikakav realan osnov za takav postupak. Ovo je važno kako bismo na čistim osnovama, bez hipoteka prošlosti nastavili saradnju konkretizovanu u novom ugovoru, ako analiza pokaže njenu opravdanost”, naglasio je funkcioner SDP-a.
