Ljudi tokom života donose mnoge pogrešne odluke: puše, kockaju, piju alkohol, prebrzo voze, pretjerano troše, ugovaraju nepovoljne kredite, koriste finansijske proizvode i usluge koje ne razumiju. Možda se ne bi tako ponašali kada bi bili savršeno informisani, savršeno racionalni ili kada bi njihove kognitivne sposobnosti bile neograničene.
Biti finansijski uspješan, štedjeti i osigurati budućnost, nije lako. Ostvarenje finansijskog blagostanja najčešće zahtijeva visok nivo finansijske pismenosti, samokontrole i puno odricanja. Bihevioralni ekonomisti smatraju da manjak samokontrole, pretjerana samouvjerenost i neadekvatno mentalno računovodstvo mogu biti neki od razloga neuspješnog upravljanja osobnim finansijama.
Odoljeti potrošnji
Zašto ne možemo odvojiti dio svog dohotka za štednju, a znamo da bismo trebali? Zašto se ne možemo oduprijeti novoj potrošnji? Obećavamo da ćemo štedjeti za penziju, ali trošimo novac na odmor. Odlučili smo da od ponedjeljka počinjemo s dijetom, ali se predajemo pred čokoladnom tortom. Obećavamo da ćemo redovno vježbati, a onda otkazujemo kako bismo pogledali omiljenu seriju.
Profesor bihevioralne ekonomije Dan Ariely kaže da smo u trenutku kad dajemo obećanje da ćemo štedjeti, vježbati i paziti na prehranu ‘hladne glave’. No, tada dolazi do lave vrućih emocija; baš kada smo odlučili da štedimo, vidimo novi automobil, planinski bicikl ili cipele koje moramo imati. Za odustajanje od naših srednjoročnih i dugoročnih ciljeva s ciljem trenutnog zadovoljenja želja, krivi su, kaže Ariely, manjak samokontrole i odugovlačenje.
Nobelovac Daniel Kahneman je objašnjenje problema pronašao u podijeljenosti ljudskog uma na ‘sistem 1’ i ‘sistem 2’. Sistem 1 temelji se nagonskim rješenjima i brzom razmišljanju. S druge strane, sistem 2 temelji se na svjesnom, racionalnom, sporom razmišljanju. Uspješnost naših odluka, recimo odluke o štednji, zavisi od sistema 2, koji bi trebao kontrolisati i ispravljati pogreške do kojih dolazi unutar sistema 1 i u trenutku kada smo vidjeli nove cipele i odlučili mijenjati štednju za potrošnju, sistem 2 je taj koji bi trebao zaustaviti našu nagonsku reakciju za kupovinom i upozoriti nas da je taj novac potrebniji u fondu štednje za penziju. Međutim, kako sistem 2 zahtijeva značajan mentalni napor, pojedinac ga, zbog sklonosti lijenom ponašanju koja nam je, tvrdi Kahneman, svima urođena, ne uključuje dovoljno često, pa je sistem 1 taj koji najčešće upravlja svim našim odlukama.
Prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor Richard Thaler definirao je podijeljenost uma kao postojanje ‘planera’ i ‘izvršitelja’. Planer je onaj koji je koncentrisan na planiranje srednjoročnih i dugoročnih ciljeva (koji uključuju i štednju), a izvršilac je onaj koji je određen na kratki rok i maksimalizaciju korisnosti u navedenom trenutku. U situaciji kada planer kontroliše izvršioca , pojedinac će biti sposoban da generiše štednju, a u suprotnoj će situaciji biti skloniji potrošnji i zadovoljenju trenutnih želja.
Planer i izvršilac
Arielyjevo istraživanje sugeriše da su oni koji prepoznaju i priznaju svoje slabosti, iako gotovo svako ima problema s manjkom kontrole i odugovlačenjem, u boljoj poziciji za pronalazak i korišćenje alata koji će im pomoći u ovladavanju problema. Svaki od problema s kojim se suočavamo, tvrdi, ima i mehanizme samokontrole. Ako ne možemo sami izdvajati za štednju, možemo ugovoriti trajni nalog. Thaler smatra da su klađenje s prijateljima i porodicom oko uspješnosti izvršavanja zadatka, objavljivanje svojih ciljeva prijateljima ili, recimo, pisanje bloga na kojem ćemo svoje probleme i izazove podijeliti s drugima, takođe neki od načina koji nam mogu pomoći u pridržavanju nužnih granica i ispunjavanju definisanih ciljeva.
Manager.ba
