Samsung je u javnost pustio izvještaj o radnim uslovima u stotinu kompanija širom Kine od kojih dobavljaju potrebne materijale za izradu svojih proizvoda. Izvještaji nisu ni najmanje dobri, pokazuju da su radni uslovi zastrašujuće grozni.

Pozitivno je u cijeloj priči jedino što nema djece u tim fabrikama, ali nije to neko olakšanje jer prekovremeni, osnovna higijena, pravo na obrok ili sve ono što je normalna stvar u civiziliziranom svijetu u Kini su nepoznanica. Barem kad je riječ o Samsungovim dobavljačima. I Appleovima, njih konstantno prozivaju mediji.

– U 39 kompanija naišli smo na probleme s prekovremenim satima, u njih 48 radnici rade s opasnim hemikalijama i nemaju potrebnu zaštitu. U devet kompanija zabilježena je diskriminacija po polu, godinama, ali i ženama u trudnoći. Njih čak 33 koriste rezanje plata kao disciplinsku mjeru za radnike koje ne doživljavaju poslušnima – stoji u objavjenom izvještaju.

Svake godine obavljaju se ovakvi izvještaji, a osim zgražanja kompletnog svijeta, ništa se ne preduzima. Pomalo je i licemjerno od velikih kompanija da uopšte traže sprovođenje tih izvještaja, a nakon toga ne čine ama baš ništa kako bi prislili Kinu da nešto promijeni. Ukoliko bi dobavljači sami bili kažnjeni otkazivanjima ugovora dok ne poboljšaju radne uslove, zasigurno bi nešto promijenili.

Ovako, kada mogu raditi to što rade, nemaju nikakvu potrebu brinuti o radnicima. I biće tako još dugo vremena jer sigurno niko neće preseliti kompanije  iz Kine, niti će se konkretnije pobuniti protiv izrabljivanja (pre)jeftine radne snage. Tako funkcioniše svijet danas, a prvi je to uvelike prepoznao Steve Jobs, zbog čega su ga mnogi kritikovali.

No ništa nije protiv zakonito, Kina to dozvoljava u praksi, iako ne i u teoriji. Kupci nemilice kupuju, kompanije i dobavljači zarađuju, a osim ovih izvještaja jednom godišnje, radnici su daleko od očiju svijeta.