Reći da se svijet puno promijenio u posljednjih 100 godina, bilo bi ublažavanje činjenica. Industrijski, zdravstveni i društveni napredak rezultirao je nevjerovatnim rastom svjetske populacije i ekonomije, a navedeni je pak rast postavio veliki teret na prirodne resurse naše planete.
Taj teret je stvorio neke od najvećih problema s kojima smo se morali susreti kao ljudska vrsta: od nestašice vode i zagađenja do klimatskih promjena, otežanog pristupa zdravoj hrani i nepristupačne energije.
No gdje god postoje problemi koje treba riješiti postoje i pare koje se mogu zaraditi. A gdje ima novaca koji čekaju da ih neko ‘pokupi’, budi se i jedna od najjačih svjetskih sila: kapitalizam.
Krivac i rješenje u jednom
Naravno da je upravo konzumerizam uvelike odgovoran za stanje u kojem se danas nalaze naši resursi. I jednostavna je činjenica da naša populacija i ekonomija ne mogu nastaviti rasti na istoj uzlaznoj putanji bez da uskoro iscrpe svjetske resurse. Pa ipak, istovremeno se događa da brzorastuća srednja klasa – koja djeluje na širenje urbanizma i željno grabi sve bjelančevine pred sobom – samo još više prijeti reursima i ubrzano ruši sve pred sobom.
Dobra vijest je da poslovi, koji su gotovo svi odreda koncentrisani tek na svoje ekonomsko napredovanje, kao i vlade koje motivišu višestruki razlozi, počinju prepoznavati i baviti se ovim neizbježnim problemima. Tako će oni poslovi koji će razviti praktična i pristupačna rješenja za goruće probleme s kojima se susreću resursi, na kraju biti najprofitabilnije firme na svijetu.
Ne može se više gledati na firme koje se bave održivošću kao na male eko poslove. Ne, to su svakodnevni poslovi s dugoročnim ciljevima koji su koncentrisani na problematiku koja neće tako skoro nestati. To se zove pametnim poslovanjem.
Naime, ionako preopterećeni resursi poslali su ekonomsko vozilo prevelikog broja poslova svih veličina i industrija, a ovo je pravi trenutak da se to promijeni.
Firme koje će nuditi učinkovita rješenja za smanjivanje opterećenja prirodnih resursa pokazaće se superiornijim kad vlasti počnu dodatno (kao i potrošači) nagrađivati njihov trud, što možda neće doći preko noći. Ljudi se naime najčešće ne rukovode altruzimom i ne razmišljaju o spašavanju svijeta ako to nije trenutno potrebno i ne predstavlja nešto važno za njih ili članove njihove porodice. U prošlosti su tako obično osobe koje su bile zainteresirane za ulaganje u obnovljive izvore energije bile one kojima je ‘upravljala’ svijest.
Danas pak moramo pogledati u oči realnosti koja nam govori da su naši privatni ekonomski interesi i dugoročna dobrobit naše planete međusobno isprepleteni. Zato se moramo suočiti s činjenicom da su nam resursi ‘na izmaku snaga’, a tu se krije novac, piše Quartz.
Glavni cilj zašto bi neko želio da uloži u održivo rješenje je kako bi postigao superiorniju ulogu u budućnosti. Kompanije koje se bave problemima opterećenih resursa postatće dijelom masivnog potrošačkog kruga, bez obzira na to kakve bile motivacije ostalih u tom krugu. Činjenica da da bi njihova investicija mogla biti dijelom rješenja umjesto problema, sve je uzbudljivija za mnoge mlade ljude.
Niti jedna subvencija vlade ili čin milosrđa ne može dugoročno uticati na mijenjanje svijeta. Samo kapitalizam ima moć da izmijeni infrastrukturu cijelog svijeta. Iako je on velik razlog zbog kojeg se danas nalazimo tu gdje jesmo, on će nas i izvući iz problema.
Autor: Zrinka Bertović Skračić, Express
