U oktobru 2015., prije manje od mjesec dana, u izdanju njemačke Bundesbanke i švajcarske digitalne burze Ecurex, objavljena je završna verzija 110 stranica duge studije Digital Currencies: Principles, Trends, Opportunities, and Risks (Digitalni novac: Načela, trendovi, mogućnosti i rizici). Autora Paolo Tasca, profesor sistem-dizajna na Visokoj tehničkoj školi u Zurichu, tvrdi da je riječ o “prvom cjelovitom istraživanju digitalnog novca”.
Kao i u svakom dobro pripremljenom konsultantskom izvještaju autor je na početku sintetizirao zaključke od kojih mi se dva čine posebno važnima.
Prvi je da su Kinezi efektivno preuzeli Bitcoins, specifičnu mrežu digitalnog plaćanja koja se razvija od 2009. godine i stekla je veliku popularnost. To je zanimljivije ukoliko se zna da su kineske vlasti uvele ozbiljne restrikcije za svoje finansijske institucije u poslovanju digitalnim valutama, premda posjedovanje bitcoina nije zabranjeno. Druga je poruka izvještaja na prvi pogled kontradiktorna prvoj. Iako je najpopularnija mreža pala u ruke Kinezima, ulaganja u digitalni novac, pa i u bitcoinse, posebno u start up firme koje razvijaju decentralizovane sisteme plaćanja i finansijskog poslovanja raste po stopama višima od sto posto.
Usavršavanja digitalnog novca
Kome se dakle isplati ulagati u razvoj tehnologije koja je već pala u ruke Kinezima, ili im neminovno pada u ruke budući da se osniva na prikupljanju članstva i principu velikih brojeva? Odgovor izgleda očigledan: Kinezima! Kinezi, prema izvještaju, čine više od pedeset posto članova Bitcoins-mreže. Od 2014. yuan/bitcon transakcije tri put su veće nego dolar/bitcoin transakcije, piše Tasca.
Jednim dijelom rast ulaganja zaista je posljedica činjenice da su se Kinezi uključili u razvoj elektronskog plaćanja. Oni najviše ulažu u tzv. rudarenje, koja je aktivnost na Mreži kojom se kreiraju nove “bitcoin-kovanice” (kao što se kopalo zlato da bi se od njega kovao zlatni novac). No, to ne znači da drugi ulagači posustaju. Od 9. do 13. oktobra je Ethereum, start up kompanija koja još nije efektivno zaživjela, održala razvojnu konferenciju pod pokroviteljstvom Microsofta, koji je i ulagač u kompaniju. Iako Ethereum i njegov novac ether još nisu ni lansirani, The Economist mu je posvetio dobar dio članka o digitalnom plaćanju koje je bilo naslovna tema pretprošlog broja.
Premda je finansijska industrija sektor koji informacijska revolucija možda najviše unaprijedila, izgleda da se nešto događa, izgleda da se hvata novi zamah. Potvrđuje to i činjenica da je i njemačka Bundesbank učestvovala u izradi ambicioznijeg izvještaja o digitalnom novcu, kao što su to manje ili više ambiciozno činile sestrinske institucije (Bostonski Fed objavio je lani instruktivan pregledni članak Lo and Wang, Bitcoin as Money). Ethereum je uostalom pokušaj da se unaprijedi Bitcoins-mreža, putem koje su se mogle samo obavljati transakcije, ali se nije pokazala dovoljno prikladnom za praktikovanje još dviju glavnih funkcija novca: čuvanje imovine i mjera vrijednosti. Bitcoin se u tome pokazao slabo upotrebljivim. Čak i trgovci koji primaju bitcoine za svoje proizvode i usluge, iako ih ima sve više, cijene ponajprije izražavaju u drugim valutama, dok za bitcoin ističu samo kurs prema toj valuti, dolaru, yuanu itd. Ethereum pokušava da na principu digitalnog novca, dakle decentralizovane mreže, razvije mogućnost sklapanja dužničkih ugovora za čije ispunjenje ne garantuje neka ovlaštena treća strana, nego decentralizovani sistem.
Drugi zaključci
No, prije kratkog osvrta na dosadašnji razvitak digitalnog novca, ce ntralni trenutak i mogućnosti, korisno je prenijeti i ostale zaključke Tascovog izvještaja. Na početku izdvaja se gotovo nevjerovtna činjenica. Prosječna svota koja je transferirana putem Bitcoins-mreže veća je nego u bilo kojem platnom sistemu s kojim ju je Tasco uporedio. A ti sistemi nisu bilo koji nego: Visa, Mastercard, Discover, Western Union. Doduše, ukupni dnevni promet u tim sistemima još je uvijek veći nego u Bitcoins-mreži. Ta je činjenica zanimljiva iz najmanje dva razloga: Bitcoin je promovisan kao valuta kojom se lako mogu obavljati mikroplaćanja; zašto je prosječni transfer putem Bitcoins mreže najveći? Tasco ne analizira podrobno je li spomenuta prosječna svota veća samo zato što je vrijednost bitcoina u 2014 i 2015 značajno veća nego prethodnoh godina ili zato što se korisnici mreže njome služe samo za veće transfere.
Druga je zanimljivost da se bitcoin pokazao razmjerno prikladnim za međunarodni transfer, na primjer za doznake, i već je podstaka osnivanje kompanija u tom području u koje su uložili ozbiljni investicioni gurui (TransferWise, Richard Branson i Peter Thiel) a pojeftinio je međunarodna plaćanja i u bankama. Veliki dio ulaganja u digitalni novac odnosi se na unapređenje platnog prometa (bitcoin-berze). Iako Tasca ističe da su troškovi transakcije od 2014. godine značajno pali, Lo i Wang su sumnjičave prema bitcoin-u kao jeftinijem obliku platnog prometa, posebno u perspektivi. Riječ je samo o tome da se troškovi disperziraju pa mreža može biti jeftina onima koji se njome intenzivnije koriste, a preskupa drugim članovima.
Rast nejednakosti
Još su dva Tascova zaključka vrijedna posebnog isticanja. Prvo, iako još uvijek drži gotovo devedeset posto tržišne kapitalizacije relativna važnost Bitcoins-mreže postupno se smanjuje u odnosu na drugih gotovo 500 digitalnih valuta. Uz tehnološke razloge i tržišnu kompeticiju razlog može biti i u pokušaju da se izbjegne moguća kineska oligopolizacija Bitcoinsa. No, kad je o koncentraciji riječ, Tasco – nasuprot drugim istraživačima – uočava rast nejednakosti među adresama na kojima su smješteni bitcoin-novčanici. Valja reći da je taj uvid vrlo nepouzdan. Naime, Bitcoins-mreža je javna i anonimna. Svi članovi mogu vidjeti sve transakcije, ali ne mogu znati tko ih je proveo, kome pripadaju adrese-novčanici s kojih se plaćalo i kojima se plaćalo. Dodatno, jedna osoba ili institucija može otvoriti adresa koliko god želi. Trend koncentracije s razvojem Bitcoins-mreže ne bi bio čudan, osobito u ranoj fazi u kojoj se digitalni novac još nalazi. Neki se na njoj snalaze bolje, više su joj posvećeni, drugi su se uključili samo kao entuzijasti, eksperimentatori. Diferencijacija s vremenom je normalna pojava. Teško da je već riječ o koncentraciji koja povećava i efikasnost pa bogatiji postaju još bogatiji, što je karakteristično za financijsku industriju (novac stvara novac).
Je li novac imovina
Nakon zaključaka u Izvještaju su opisane tehničke osobine digitalnog novca. Potom se diskutira je li digitalni novac uopšte novac. Prikazuju se pozicije i interesi glavnih učesnika, što dobijaju trgovci, što klijenti (članovi mreže), što finansijska industrija, investitori i oni koji razvijaju digitalni novac. Takođe se prikazuje regulacija u SAD i Evropi. Ne posvećuje se posebna pažnja regulaciji u Kini i Rusiji, velikim tržištima digitalnim novcem. To nije jedino što je u “prvom cjelovitom istraživanju” nedovoljno jasno eksplicirano.
Teorijskim dilemama je li bitcoin novac ili imovina (asset ili currency) Tasco pristupa kao pravnim dilemama: u različitim pravnim sistemima bitcoin je tretiran različito, kao novac i kao roba. No kako ne uzima u obzir socijalni i politički aspekt koji je bitan za razvoj svakog novca u istoriji, ne uočava da digitalni novac različite zajednice mogu koristiti na različite načine – kao sredstvo plaćanja i kao način čuvanja vrijednosti (imovina).
Literatura
Prema Tascovim riječima, od pojave Bitcoinsa, 2009. godine objavljeno je nebrojeno mnogo tekstova o digitalnom novcu, uglavnom – kaže – u obliku kratkih priloga kojima “nedostaju istraživačka dubina i tehničko znanje”. Moj je uvid u literaturu zacijelo značajno površniji, no priloge o digitalnom novcu ipak se usuđujem klasifikovati drukčije. Najviše je materijala objavljeno u obliku internetskih diskusija i blogova koji su se bavili nekim sasvim parcijalnim aspektom teme. Često su potpuno nepouzdani, ali im nipošto ne bih porekao značenje. Širili su kulturu digitalnog novca, upoznavali potencijalne članove Bitcoins-mreže s dilemama, što je neizostavna pretpostavka njenog postojanja i rasta. Bitcoin je u njima, kao i mnogi drugi internet izumi, entuzijastički prikazivan kao sredstvo disrupcije hijerarhije, kao otvaranje mogućnosti članovima mreže da ravnopravno upravljaju svojim poslovima. U današnjim se platnim sistemima centraliziranom kontrolom transakcija jamči i urednost provedbe ali se otvara i mogućnost koncentracije finansijske moći.
Tehnička rješenja
Satoshi Nakamoto, tajanstveni kreator Bitcoins-mreže, prema vlastitim je riječima prije svega bio vođen idejom pojeftinjenja platnog prometa i to na način da ga se decentralizuje, odnosno da se verifikacija transakcije kao i garancija za njeno uspješno sprovođenje preda u ruke članovima mreže. Pri tome je morao riješiti neke konceptualne probleme, na primjer spriječiti mogućnost da jedna osoba više puta kupuje istom “kovanicom”, istim novcem, koji u digitalnom obliku nije ništa drugo nego zapis određene informacije pa ga je kao takvog moguće bezbroj puta umnožiti. A kako je riječ o informaciji, nizu digitalnih signala, valjalo je spriječiti i mogućnost da neko drugi plaća tuđim novcem, često već potrošenim. Sve te probleme verifikacije, krivotvorenja, prevare Nakamoto je riješio kriptografskom block chain tehnologijom, uvezivanjem transakcija tako da su sve u svakom trenutku od početka trgovanja do u beskonačnost dostupne svim članovima mreže. Naravno, račun svakog pojedinca je anoniman, pa su i transakcije javne samo do nivoa adrese novčanika.
Do 2013. godine u stručnijoj su i naučnoj literaturi o ovoj temi dominirali članci o tehničkim, posebno informatičkim karakeristikama Bitcoins-mreže i drugih digitalnih finansijskih sistema. Spomenute ključne probleme koje je tvorac decentralizovane platne informacione mreže morao riješiti opisao je Michael Nielsen u razmjerno iscrpnom članku s kraja 2013. godine. “Prvo cjelovito istraživanje” u tom pogledu ne pridonosi ništa novo, ali sadrži naravno neizbježnu rekapitulaciju tehničkih problema i rješenja.
Je li bitcoin novac?
Iako se i u tom razdoblju postavljalo pitanje je li bitcoin zaista novac, preko njega se uglavnom ovlaš prelazilo. Od 2013. godine u sistemskoj literaturi značajnije mjesto zauzimaju članci o ekonomskim karakteristikama Bitcoins-mreže, potkrijepljeni podatcima. U njima se analizira bitcoin kao sredstvo razmjene (sredstvo unapređenja razmjene), ispituje racionalnost štednje i investiranja u bitcoin-ima te analizira mogućnost da se bitcoin usvoji kao mjera vrijednosti. Ispituje se utemeljenost paralele sa zlatom (i) empirijski i (ii) konceptualno: (i) koliko fluktuira cijena bitcoina u poređenju sa zlatom te (ii) ima li bitcoin, iako je sam po sebi minimalno koristan, priliku steći status novca kao što ga ima zlato, premda ni ono taj status nema na osnovi svoje “upotrebne vrijednosti” nego prije svega zahvaljujući svojoj socijalnoj funkciji.
Složena tema je li digitalni novac “pravi novac” uvjerljivo se dakle mogla razmatrati tek nakon tih još nerazvijenih ekonomskih analiza. Činjenica je međutim da razvoj digitalnog novca omogućava da se na neposrednom, živom materijalu posmatra kako nastaje novac, pojavao kojoj se dosad moglo čitati samo u istorijskim knjigama. Bitcoin možda još nije novac, možda to nije za svakog a za nekog jeste, ali možda za većinu postane novac. To zavisi ne samo od tehničkih i ekonomskih već i od političkih i socijalnih okolnosti.
Vrijednost bitcoina u njegovoj budućoj vrijednosti
Inicijalno, bitcoin je dakle zamišljen kao sredstvo razmjene, a Bitcoins-mreža kao platni sistem (payment system). Ne ide to međutim samo tako, da se usavrše tehničke karakteristike, a kontrola prepusti mreži, tj. članovima zajednice. Poslovanje neminovno otvara mogućnost ulaganja u bitcoin, jedinicu koja služi kao sredstvo razmjene (posreduje u transakcijama), a onda se ne može izbjeći ni pitanje bitcoina kao mjere vrijednosti i njegove kupovne moći. Nakamoto je toga bio svjestan. Ili je – obratno – bio svjestan da bitcoin mora postati mjera vrijednosti i oblik investiranja ne bi li Bitcoins-mreža postala efikasno sredstvo razmjene.
U njegovoj korespondenciji, koja je slijedila uz prvu transakciju bitcoinima u januaru 2009. godine, potencijalne korisnike privlači zaista atraktivan proračun: imovina domaćinstava u svijetu iznosi između 100 triliona i 300 trilijuna dolara. Bitcons-mreža dizajnirana je tako da može imati najviše 21 milion jedinica. Premda su izgledi da bitcoini prevladaju kao svjetska valuta mršavi, piše u korespondenciji tajanstvenog tvorca bitcoina, vrijedna je razmišljanja mogućnost da se uloži samo koji cent a za koju deceniju dobije 100 milionaputa više. “Vrijednost bitcoina ne osniva se ni na čemu drugome nego na pretpostavkama o njegovoj budućoj vrijednosti”, tvrde William J. Luther i Lawrence White u tekstu Can Bitcoin Become a Major Currency? (Može li bitcoin postati glavna valuta?). Po tome, zaključuju Luther i White, imovina nominovana u bitcoinima je naduvana, predstavlja ono što se u ekonomiji naziva “mjehur” (bubble). Je li tome zaista tako, spekulativno je pitanje. Izazovno je, međutim zapitati se – šta ako uspije? Što ako bitcoin zaista postane afirmirana valuta?
Bitcoin zavisi od Kineza
Može li bitcoin postati afirmirana valuta zavisi, kao što je već rečeno, od niza faktora, među ostalim i o tome što Kinezi namjeravaju s Bitcoins-mrežom, kojom su kao nacija očito zavladali. To međutim ne znači da njihovih pet do sedam rudnika (Tasca) koji čine pedeset posto ukupnih rudarskih kapaciteta, kapaciteta kreacije novih bitcoin kovanica, međusobno ne konkurišu. Ne znači dakle da su Kinezi zavladali bitcoin mrežom kao jedinstvena grupa. Za ispravno funkcionisanje bitcoin-a nužno je da je decentralizovana. Sve transakcije mora potvrditi više od pedeset posto nezavisnih članova. Ako se formira monopol, a oligopol lakše preraste u monopol nego potpuno decentralizovana mreža, smanjuje se povjerenje, funkcionisanje bitcoin-a dolazi u pitanje.
No, ne treba žuriti sa zaključkom, posebno ako slijedi iz predrasuda. Potpuno je moguće, u stvari vjerovatno, da su Kinezi osvajali bitcon kao atraktivno rješenje digitalnog novca individualno a ne koordinirano, da ih ne zanima da rade protiv drugih, nego da bitcoin radi za njih. U tom ga slučaju oni razvijaju, a kako njihova ekonomija postaje sve značajnija u svijetu, to možda upravo Kinezi mogu bitcoinu dati novu potrebnu snagu. To je još jedan primjer da novac ne zavisi samo od tehničkih rješenja pa čak ni samo o ekonomskih kretanja nego i od socijalnog i političkog okruženja.
Autor: Željko Ivanković
Izvor: Banka
