Ruska rublja nije od juče pod pritiskom. Od početka ove godine ruska je nacionalna valuta u odnosu na euro i dolar izgubila oko 30% na vrijednosti.
Mnogi analitičari smatraju da je pad vrijednosti rublje počeo i mnogo ranije. Rusija, kao i brojne druge zemlje u tranziciji, nisu bile dobro pripremljena na najave Američke centralne banke (FED) o postupnom “gašenju” ultralabave monetarne politike.
Posljedica je bilo masovno povlačenje inostranog investicionog kapitala iz tranzicionih zemalja. U njima je taj kapital bio investiran privremeno, zbog niskih kamatnih stopa u zapadnim industrijskim državama. Zemlje u tranziciji obećavale su izdašnije stope ekonomskog rasta i više kamate.
Posebno Brazil i Rusija pate zbog odliva kapitala, i to zato što vrijeme u kojem su tranzicione zemlje bile na glasu kao spasioci koje će svijet izvući iz globalne krize, nisu iskoristili za sprovođenje strukturnih reformi.
Otežavajuća je okolnost za Rusiju, koja ionako “preživljava” uglavnom od prodaje fosilnih izvora energije, još i činjenica da su Amerikanci zahvaljujući frackingu postali neto izvoznik nafte i gasa, te time prouzrokovali veliki pad cijena energenata – zbog čega pati ponajviše Rusija.
Sada se osvećuje da se Vladimir Putin oslanja isključivo na nekolicinu oligarha iz energetske i branše proizvođača naoružanja, na ljude koji su mu politički naklonjeni. Putin već decenijama nije uspio u Rusiji “instalirati” jaku privrednu kičmu, ono što se u Njemačkoj naziva “Mittelstand” (srednje velika poduzeća, uglavnom kompanije u porodičnom vlasništvu) i što bi sa svojom ekonomskom snagom moglo djelovati kao “tampon zona” protiv svih eksternih šokova i zapadnih sankcija.
Naprotiv, na Zapadu se pojačava utisak: ko je u Rusiji uspješan i tko zarađuje novac, ali čija se faca ne sviđa ruskom predsjedniku, taj za tren oka može imati posla s pravosuđem i apsurdnim optužbama. Posmatrači u svakom slučaju svjedoče o sistemskoj i opterećujućoj pravnoj nesigurnosti, koja blokira rast i investicije, i zbog čega se ni ne otvaraju nova radna mjesta.
Obzirom na sve to, uzrok za pad vrijednosti rublje su samo djelimično “spoljnji faktori”, zapadne sankcije su samo jedan od uzroka devalvacije. Stvarni uzroci su domaće prirode. To je posljedica nezdrave zavisnosti cjelokupne ruske nacionalne ekonomije od nekolicine koncerna iz energetske branše ili proizvođača naoružanja, pravne nesigurnosti koja ne podstiče ulaganja u Rusiju, i na koncu to je plod višegodišnjih propusta po pitanju (ne)provođenja strukturnih reformi i podsticajnih mjera s ciljem jačanja srednje velikih poduzeća.
Na susretu APEC-a u dalekom Pekingu Putin može verbalno intervenisati koliko god želi, njegove će intervencije pomoći samo kratkoročno. Ruska centralna banka već se predala u pokušaju stabilizacije kursa rublje, i to nakon što su se njene devizne rezerve od početka ove godine “otopile” s 511 na 429 milijardi dolara. Šefica Centralne banke Elvira Nabiullina pušta rublju da slobodno oscilira na tržištu, u slučaju nužde navodno ipak želi intervenisati. Hoće li to imati učinka na duži rok?
