Krajem sedmice će FIFA na svom godišnjem kongresu na Mauricijusu okončati samoprozvani proces korjenite reforme. Nakon korupcijskih skandala on je bio prijeko potreban, ali reforme su očito tek sitni kozmetički zahvati.
FIFA je na čelu sa svojim vječnim predsjednikom Seppom Blatterom zbog brojnih korupcijskih afera i optužbi za mutne poslove na najvišim nivoima htjela sprovesti “reformu unutar porodice”. U tu svrhu je prije godinu dana angažovala eksterno savjetničko tijelo – IGC. Ove sedmice bi predložene reforme trebale biti blagoslovljene i reformski proces zaključen. Postavlja se samo pitanje: koje to reforme?
“FIFA je ignorisala naše prijedloge”, kaže Alexandra Wrage, predsjednica organizacije za borbu protiv korupcije Trace International. Ona je dugo sjedjela u nezavisnom odboru IGC od kojega je FIFA i zatražila reformske prijedloge. “Bio je to vrlo frustrirajući proces, jer je Svjetski fudbalski savez uporno odbijao sve naše prijedloge za suzbijanje korupcije.” Bilo da je riječ o eksternim, nezavisnim članovima koji bi sjedjeli u najmoćnijem gremiju FIFA-e – Izvršnom odboru, bilo da se radi o eksternim kontrolama zvaničnika FIFA-e ili o uvođenju obaveze objavljivanja svih bonusa i plata. Sve je odbijeno. Baš kao i prijedlog da se vremenski ograniče mandati FIFA-inih zvaničnika. Na to je Alexandra Wrage demonstrativno istupila iz IGC-a. Sada kaže: “FIFA ne shvata koliko je stvarno velika šteta narušenog ugleda koji želi popraviti.”
Reformski proces – bez pravih reformi
Čini se, dakle, da je riječ o glasno najavljivanom reformskom procesu – bez stvarnih reformi. I sa savjetnicima čiji se savjeti ne slušaju. “I drugim velikim preduzećima svjetskog glasa je trebalo vremena da sprovedu ono što FIFA sada sprovodi”, ukazuje pak Hans-Joachim Eckert. Taj ugledni minhenski sudija je vodio procese u velikim korupcijskim aferama poput one u koju je bio umiješan Semens. Sada se njegovo mišljenje traži i u Svjetskom fudbalskom savezu. I to je jedini veći reformski korak koji je FIFA do sada doista sprovela – podjela njezine Etičke komisije na dva dijela: s jednim eksternim tužiocem iz SAD-a i jednim eksternim sudijom, Eckertom. On kaže: “Ja moram sasvim otvoreno reći da nisam u ovo ušao s jasnom namjerom da nekom podijelim packe. Ako nešto nađem, našao sam, ako ne nađem, onda nisam ništa našao.”
Blatter se samo “nespretno” ponio
No stvari su drukčije izgledale kod njegove do sada najvažnije odluke prije četiri sedmice. Riječ je o dugo očekivanom završnom izvještaju o korupciji povezanoj s marketinškom firmom ISL. I prije se znalo da je više FIFA-inih funkcionera dobilo mito. Ali u Eckertovom izvještaju jedno se i konkretno navodi: Issa Hayatou, član Izvršnog odbora FIFA-e i predsjednik Afričke fudbalske konfederacije. Postoje dokazi da je i on dobijao novac od ISL-a. A o samom predsjedniku Blatteru Eckert piše samo da se “nespretno” ponio iako je znao za mito.
Eckert je zbog te ocjene požnjeo brojne kritike. Predbacuje mu se da je svojim izvještajem izdao “bianco-ček” za Blattera&Co. On, pak, odgovara da ne zna na kojoj osnovi bi se mogao otvoriti istražni postupak protiv “big bossa” FIFA-e.
To, pak, David Larkin, osnivač inicijative ChangeFIFA koja se bori za rasvjetljavanje mutnih poslova u FIFA-i, smatra “apsurdom”. “Apsurdno je”, kaže, “bivšeg predsjedničkog kandidata Bina Hammama naknadno osuditi zbog sukoba interesa, a istovremeno tvrditi da to nije slučaj kod Seppa Blattera. To je licemjerje.” Korjenita reforma u koju nije uključeno i reformisanje samog vrha, u kojoj se ne slušaju angažovani savjetnici, u kojoj zbog korupcije zamijenjeni funkcioneri i dalje primaju masne penzije… Larkin zaključuje: “Takozvana reforma FIFA-e je samo farsa.”
I s 80 godina na čelu FIFA-e?
Sam Blatter te kritike odbija kao neutemeljene. Isto tako i kritike Transparency internationala: “Ja smatram da je svaka kritika dobra ako je utemeljena. Shvaćam da Transparency želi više. On ima svoju predstavu o tome kako bi reformski proces trebao izgledati i ja to prihvaćam. Ali nezavisno o tome vjerujem u naš proces.” Blatter tvrdi da je postignuto puno i da je Svjetski fudbalski savez na pravom putu. Kao dokaze za to navodi i činjenicu da su mnogi funkcioneri izašli iz Izvršnog odbora FIFA-a – što svojom, što protiv svoje volje. Protivi se, međutim, prijedlogu o dobnom ograničenju za FIFA-ine mandate. “Uvijek sam govorio da starosna granica nije relevantan kriterijum, jer nemaju svi jednake sposobnosti sa 60, 70, 80 godina. To ograničenje bi se čak moglo shvatiti kao diskriminirajuće. Važna je strast s kojom se obavlja neka funkcija, a ne starosna dob.” S druge pak strane, podržava prijedlog za ograničavanjem broja mandata. 77-godišnji Švicarac se, međutim, i nakon isteka svog četvrtog mandata na mjestu šefa FIFA-e 2015. misli ponovno kandidovati.
DW.DE
