Pivljanin Milinko Cicmil u Srbiju je došao iz Šćepan Polja. Za studiranje je zarađivao kopajući kanale po Novom Sadu. Diplomirao je mašinstvo, nije kupovao jahte i avione, nego je investirao, dijelivši zaposlenima i stanove.

Predstavljen je u emisiji Al Džazire “Alhemija Balkana” kao uspješan biznismen.

Hotel po kojem je prepoznat “Premier Aqua” sagradio je u Vrdničkoj banji, na obroncima Fruške gore.

Slučajno je, tvrdi, napravio luksuzni hotel sa pet zvjezdica, otkrivši i originalno rješenje koje nudi radnicima.

“Kompanija je 100 odsto privatna. U posljednjih 15-ak godina podijelili smo preko 25 stanova zaposlenima. Ljudi dobiju stan i odrađuju ga 20 godina bez obračunate kamate, po nekim minimalnim cijenama koliko bi plaćao zakup kirije za to vrijeme. On je tako vezan za svoju kompaniju. Ima kvalitetno uhljebljenje i on i njegova porodica”, ispričao je Cicmil.

Kaže da mu na sve to mnoge kolege kažu da nije normalan.

“Ali, ubijeđen sam da ti mladi ljudi to znaju da cijene i ulažu sve od sebe. Kod zaposlenja važno je napraviti kvalitetan odabir i da se ljudima pruže kvalitetni uslovi za rad i stvaranje”, priča Cicmil.

Prema njegovim riječima, radnik dobija stan u vlasništvo i sljedećih 20 godina otplaćuje beskamatni kredit. Rata je poseban dodatak na mjesečnu platu. U slučaju da zaposleni promijeni firmu, treba da doplati razliku. Ako Cicmil i njegova kompanija propadnu, radnik zadržava stan, jer ga je Pivljanin već platio.

Ispričao je i da je njegov djed, koji je živio na Šćepan Polju bio izuzetno bogat čovjek.

“Onda su mu komunisti uzeli sve. Porodica je imala tragediju, djed je umro, stric je umro i u kratkom roku smo ostali bez svega, sve su nam oduzeli, odnijeli, pokupili, čak smo kasnije imali ozbiljnih problema od ljudi koji su bili sluge kod mog pokojnog djeda”, kaže Cicmil.

Kaže da je filozofija njegovog djeda bila “niko vam ne može oduzeti ono vaše što imate u glavi, u vašim prstima i rukama”.

Cicmil se bavi energetikom, to mu je glavni biznis, ali proizvodi skupocjenu dunjevaču, koja na surčinskom fri šopu košta 67 eura, duplo više od “čivasa”.

Ima i sina, koji studira u Italiji, i sličnu filozofiju je prenio i njemu.

“Poučen mojom pričom bez obzira na sve što imamo, moj sin ima nauk i priču iz istorije porodice da smo ostali najveća sirotinja, a imali smo sve. Bez obzira što imamo sve sada, ovo su trusna područja i život nas uči da će jedino njegovo biti što ima u glavi i on će steći i ovo umnožiti ako bude normalan. Džaba je da mu pored ovih još pet kompanija ostavim, ako on ne bude išao pravim putem”.