Grčka i Egipat su ugovorom utvrdile svoje morske granice. Turska prijeti vojnom akcijom, jer smatra da su njeni zahtjevi dovedeni u pitanje.

Prije nekoliko sedmica situacija u Egejskom moru se opasno zaoštrila. Nekoliko dana je izgledalo kao da je oružani sukob Grčke i Turske neizbježan.

Razlog za to je bila namjera Ankare da počne da buši naftu na dijelu mora koji Grčka smatra svojim. U obrazloženju turske vlade se navodi da je ta zona tursko područje, u skladu sa sporazumom sa libijskom vladom u Tripolisu. I Grčka i Turska su tamo poslale svoje vojne brodove. Smirivanju situacije doprinijelo je posredovanje njemačke kancelarke Angele Merkel. Doduše, samo na kratko. Prošle sedmice Grčka i Egipat su potpisali sporazum, kojim su utvrdlili svoje ekonomske zone u istočnom dijelu Sredozemnog mora. S obzorom da se taj sporazum kosi sa ekonomskom zonom na koju Turska polaže pravo, Ankara prijeti vojnom akcijom.

“Sporazum koji je sada potpisan u direktnoj je vezi sa sporazumom o Ekskluzivnoj ekonomskoj zoni (EEZ) koji su Turska i Libija potpisale u novembru 2019. godine. Grčka i Egipat su u tome vidjeli veliku povredu svojih interesa. Ja ne znam u kojoj mjeri je sporazum između Atine i Kaira savršeno ispregovaran. Ali na kraju krajeva cilj je bio da se Turskoj postave granice”, rekao je za DW stručnjak za Bliski istok Štefan Rol iz berlinske Fondacije nauka i politika.

Napetosti ima, ne samo između Grčke i Turske, već i između Egipta i Turske.

“Sigurno je da se prije svega radi o nalazištima nafte. Za Egipat je veoma važno da dođe do njih. Energetska strategija Egipta ima za cilj veliki izvoz nafte. Međutim, spor sa Turskom je mnogo, mnogo dublji. On potiče još od vojnog puča 2013. godine u Egiptu, koji je bio usmjeren protiv tada vladajućeg Muslimanskog bratstva. Kairo zamjera Turskoj da podržava Muslimansko bratstvo, što je djelimično tačno. Mnogi kadrovi Muslimanskog bratstva su u egzilu u Turskoj. Egipatsko vođstvo se u velikoj mjeri osjeća ugroženo od strane Turske i optužuju je da planira kontra-puč. Postojeći spor dobio je novu dinamiku nakon potpisivanja tursko-libijskog sporazuma o Ekskluzivnoj ekonomskoj zoni (EEZ) i angažmana Turske u Libiji. Za Kairo je to jedna potpuno nova situacija, da je Turska toliko aktivna u Libiji i da je čak i plaćenike dovela u zemlju, koji se bore na strani vlade u Tripoliju, a protiv generala Haftara, kojeg podržava Egipat. Za Kairo je to velika prijetnja što se Ankara odjednom umešala u dešavanja u neposrednom susjedstvu”, kaže Rol.

Ekskluzivna ekonomska zona (EEZ) oko koje su dogovor postigli Egipat i Grčka, djelimično se preklapa sa ekonomskim zonama na koje turska i libijska vlada polažu pravo. Da li to neminovno vodi ka oružanom sukobu?

“Ne mogu da zamislim da će zbog toga doći do oružanog aukoba. Ni Turska, ni Grčka, a naročito Egipat, nisu za direktnu konfrontaciju, jer bi ishod tog sukoba bio neizvjestan. Ni Evropska unija, ni NATO nisu uopšte zainteresovani za to da između Grčke i Turske dođe do sukoba. I ranije je uvjek bilo trenutaka eskalacije, ali su oni uvek stavljeni pod kontrolu. Trenutno je riječ samo o pretnjama. Ali u tom regionu se nikad ne zna. To može da se desi iz puke slučajnosti. Na nekom mjestu se zapuca i onda takav jedan incident dobije zamah. Međutim, niko ozbiljno nije zainteresovan za tako nešto”, objašnjava Rol.

Prema njegovim riječima, kada je riječ o sukobima u istočnom dijelu Sredozemnog mora, SAD još uvek nisu odlučile na koju stranu bi trebalo da stanu: u ratu u Libiji na stranu Turske i protiv Egipta i Rusije ili obrnuto? A sad ima i novih momenata. Odnos SAD prema Egiptu više nije toliko neopterećen kao što je nekad bio. U međuvremenu ima problema. U mnogo čemu Egipat se ponaša slično kao Turska. Poput Ankare, i Kairo je protiv volje SAD kupio ruske sisteme naoružanja. Svako igra svoju igru i ne poštuje tradicionalne savezničke strukture, tvrdi Rol.

Izvor: B92