U 2022. godinu je gotovo svaki građanin ušao razmišljajući koliko će mu se povećati plata nakon implementacije seta zakona poznatijih kao “Evropa sad”, dok u ovu godinu mnogi ulaze sa razmišljanjem hoće li se i za koliko povećati cijene namirnica i da li mogu izdržati još jedan cjenovni udar. Zvaničnici Vlade su krajem godine najavljivali da će inflacijau 2023. godini biti oko 10 odsto.

Prema zvaničnim podacima Monstata, inflacija je u ovoj godini iznosila 17,5 odsto, prosječne zarade su se povećale za 34,8 odsto, dok je minimalna potrošačka korpa porasla 19,5 odsto. Ipak, kada se pogledaju osnovne namirnice za život, inflacija je bila 32,4 odsto, pa je “pojela rast zarada od 34,8 odsto. Ipak, da nije bilo povećanja zarada na račun zdravstvenog osiguranja, inflacija bi “uništila” većinu građana. Ovako nam je omogućila da se izborimo i lakše prebrodimo nezapamćen rast cijena osnovnih životnih namirnica.

Najviše muke zadalo je konstantno povećanje cijena. Prvo povećanjeuslijedilo je u januaru. Čim su plate porasle, u svim prodajnim objektima podigli su cijene, kao da je to zakonima propisano. Nakon togauslijedila je invazija Rusije na Ukrajinu, što je potpuno poremetilo globalnu ekonomiju. Najprije se to odrazilo na cijene goriva, koje su u martu skoči le 29 centi. Naravno, odmah čim su skočile cijene goriva, skočile su i cijene gotovo svih proizvoda. S obzirom na to da je rat u Ukrajini doveo do poremećaja i natržištužitarica, cijene su tokom trajanja rata rasle više puta. Naravno, kad su cijene goriva padale i kad su Vlada i Skupština smanjivale PDV na određene namirnice, cijene nisu padale, pa je to na kraju ispalo kao pomoć države privredi, umjesto građanima.

Koliko su troškovi života porasli, pokazuje podatak da je minimalna potrošačka korpa, koja se odnosi na minimum troškova, odnosno minimum namirnica potrebnih za život, porasla za 11 mjeseci 2022. godine za 128 eura. Na kraju decembra 2021. godine minimalna potrošačka korpa iznosila je 671,8 eura, a na kraju novembra 2022. godine 799,7 eura. Za hranu i bezalkoholna pića 2021. godine davalo se 291,8 eura, a u novembru 2022. trebalo je 375 eura. Za neprehrambene proizvode i us luge lani u decembru trebalo je 380 eura, a u novembru ove godine 424 eura. Najveći rast zabilježen je kod mlijeka, jaja i sira za koji je u decembru 2021. trebalo minimum 75 eura, a u novembru ove godine 105,4 eura.

Koliko su porasle cijene u prošloj godini, najbolje pokazuje indeks potrošačkih cijena, po kojem je inflacija za 11 mjeseci iznosila 17,5 odsto. Prema podacima Monstata, mlijeko, sir i jaja su u 2022. godini porasli za 49,5 odsto, hljeb i žitarice su porasle 33,4 odsto, meso 20,9 odsto, čvrsta goriva (drvo, ugalj, pelet) 51 odsto, povrće 31,7 odsto, voće 22,2 odsto, šećer, džem, med, čokolada i slatkiši 24 odsto, ulja i masti 24,2 odsto, usluge smještaja 20,4 odsto i gorivo za vozila 14,6 odsto. Dakle, osnovne namirnice, koje koristi najveći broj građana, porasle su znatno više od 17,5 odsto, tačnije za ovih devet proizvoda rast je iznosio 32,4 odsto, što je skoro koliko i prosječno povećanje plata.

U 2022. godini Crna Gora je zabilježi la rast BDP-a, koliki tačno znaćemo ove godine, ali je generalno godina bila ekonomski i politički nestabilna. Osim što je godina počela poskupljenjima, kao odgovor na povećanje plata, poslije početkaratau Ukrajini i globalnih poremećaja, prvi šok je nastao sa cijenama goriva. U martu je dizel poskupio 29 centi, a benzin 16 centi i dok su sve države Evrope i svijeta reagovale na toliko povećanje cijena, vlasti u Crnoj Gori su pustile građane da se bore sa drastičnim povećanjem i nisu reagovale iz političkih razloga. To je bio period, kada su GP URA i Dritan Abazović odlučili da obale Vladu u kojoj je bio potpredsjednik i onda su se politički nadgornjavali svi akteri i niko nije htio da zakaže sjednicu Skupštine gdje bi se izglasali zakoni koji bi omogućili Vladi da spusti cijene goriva. Tako smo tri mjeseca bili nezaštićeni od strane države, a trpjeli udare i indirektne posljedice rata u Ukrajini. Tek kada je formirana manjinska vlada Dritana Abazovića, Skupština je reagovala i umanjila akcize prvo za 40 odsto, potom 50 odsto, da bi pred kraj godine akcize bile umanjene 25 odsto. Prvo umanjenje akciza bilo je u prvoj polovini maja, skoro dva mjeseca nakon početka rata u Ukrajini, koji još traje…

U martu, kada je cijena nafte na berzama počela da divlja, iz Albanije su dolazili kamioni i punili bidone goriva. Kod njih se cijena mijenja na dnevnom nivou i skočila je preko dva eura, dok je kod nas bila još ispod 1,5 eura, pa su mnogi prelazili granicu da pune rezervoare, a dosta njih je i puni lo bi done goriva. Kasnije su i naši građani punili bidone, jer se spominjalo da će cijene goriva ići i kod nas preko dva eura i da će faliti goriva. Srećom nijedno ni drugo se nije ispostavilo tačnim.

Još traje i politička nestabilnost u Crnoj Gori. Nakon vlade Zdravka Krivokapića, pala je i vlada Dritana Abazovića. Stara većina, odnosno pobjednici na izborima 30. avgusta 2020. godine, pokušavaju da se opet dogovore i nekako, pa makar i vještački, održe na okupu. Da li će to donijeti novu nesigurnost građanima Crne Gore u godini u kojoj se najavljuje recesija, saznaćemo u narednih 365 dana…

Nismo osjetili energetsku krizu

Iako je gotovo cijelu Evropu pogodila energetska kriza i razvijene zapadne zemlje odavno štede struju, kod nas se kriza nije ni osjetila. U Crnoj Gori inače električne energije fali ljeti kad je turistička sezona i tada je EPCG uvozila struju za potrebe građana i privrede, dok je u ostalim mjesecima, posebno prvim i posljednjim u godini imala suficit energije i prodavala je po visokim cijenama. Naravno i uvozila je po visokim cijenama, pa je bila u debelom minusu na kraju trećeg kvartala. Ipak, ispeglala ga je na kraju.

Osim što nismo osjetili energetsku krizu, ni cijena za domaćinstva se neće u 2023. godini povećavati.

EPCG je najavila da dok je sadašnji odbor na čelu kompanije cijena struje neće rasti, dok je i CEDIS na nagovor EPCG odustao od povećanja svojih usluga, pa nije došlo ni do najavljenog povećanja od oko šest odsto.

Euribor porastao na 2,7 odsto

Inflacija, koja je pogodila cijeli svijet, nažalost, uticala je i na evropske i svjetske banke da podižu referentne kamatne stope. To je dovelo do rasta euribora, prvi put poslije dugo godina, što je zadalo glavobolje klijentima koji imaju kredite vezane za euribor.

Naime, njima je od jula rata za kredit veća i savjetovano im je da prebace kredite i vežu ih uz fiksnu kamatnu stopu. Sreća, pa je najveći broj kredita vezan za šestomjesečni euribor. Tim klijentama su u julu krediti simbolično uvećani, dok bi im od januara bili veći znatno više. Zato je i veliki broj klijenata prebacio kredite na fiksnu kamatnu stopu.

Evropska centralna banka je nekoliko puta dizala referentnu kamatnu stopu od jula, što je dovelo do rasta euribora od plus 2,7 odsto, a u julu je bio plus 0,3 procenga. Za iznos euribora klijentima se uvećava kamata, a samim tim i rata za kredit.

Svako ima nekog u upravnom odboru

Pad vlade Zdravka Krivokapića i nova promjena vlasti dovela je i do promjena u upravnim odborima brojnih državnih lreduzeća. S obzirom na to da je manjinsku vladu podržavao DPS, u upravnim odborima ločeli su da se vraćaju provjereni kadrovi DPS-a.

Tako je manjinska vlada počela da mijenja kadrove u firmama koje su nakon mnogo godina počele dobro da posluju, sve iz razloga da 6i uhljebila kadrove koji su činili manjinsku vladu URA, SNP, BS, SDP i DPS. Iako nisu bili dio manjinske vlade, u upravnim odborima je bilo mjesta i za kadrove DF-a, koji su prećutno podržavali manjinsku vladu. Time je partitokratija ogoljena skroz.

Ipak, nisu sve kadrove uspjeli da promijene, pa imamo situaciju ili fenomen da skoro svaka partija ima nekog fuikcionera u upravnim odborima državnih preduzeća.

Izvor: Dan