Najveći manjinski akcionar Instituta “Simo Milošević” Žarko Rakčević kaže da razmišlja da izađe iz Instituta, kao i da jedan dio svog bizninisa preseli van zemlje. Rakčević je govoreći o svom životu, karijeri i biznisu, kazao da vjeruje da jedino banjsko lječilište u Crnoj Gori ima budućnost, ali kako kaže, ne vjeruje u državu kao dobrog preduzetnika, nakon svega kroz šta je Institut prošao.

“Vrlo je moguća ta opcija. Previše sam energije tamo uložio, ima toliko projekata u Crnoj Gori i van Crne Gore. Pravo da vam kažem, više mi je dosadilo. Da smo to uzeli mi i Česi, već bi ove godine tu šetali Njemci, Česi. Normalno, nastavio bi se program za građane Crne Gore jer smo garantovali do 100.000 pansion dana za fondovske pacijente. Institut bi imao vjerovatno tridesetak miliona eura prihoda i to bi bila druga priča”, kazao je Rakčevića.

Kaže sada nema prezican rok do kada će ostati u Institutu, ali da već razmišlja da dio biznisa preseli van zemlje.

“Vrlo sam skeptičan oko države kao upravljača. Mi smo zagovarali da bude profesionalni menadžment, ono što je normalno svugdje u svijetu. Ne trebaju nam partijski vojnici. Tu se jedna loša praksa nastavila, možda još u gorem obliku nakon 2020. godine sa partijskim namještenicima”, ističe Rakčević.

Ne smije se, kaže Rakčević, smetnuti sa uma značaj koji Institut ima kada je u pitanju rehabilitacija crnogorskih građana, jer gotovo da nema familije čiji član se nije oporavljen vratio iz Igala.“I to je nemjerljivo. I ja zaista svaki potez koji budem povukao, cijeniću to. I to što sam dao pozajmicu, kao Vile Olive od pet miliona eura je zato da Institut ne bi otišao u stečaj. Ja sam, moram reći, skeptičan u državu kao dobrog preduzetnika. Institut ima veliku šansu, ali Institut bez investicija ne može dalje”, ističe Rakčević.

Veliki bi bio grijeh, kaže Rakčević, za Herceg Novi, državu, zdravstveni turizam i ekonomiju Crne Gore, da Institut Simo Milošević ode, kako je kazao, putem Radoja Dakića.

“To će mu biti sudbina ‘salame’ što se kaže. Prodavaće se komad po komad da bi se podijelile plate”, smatra Rakčević.
Objašnjava i da je problem što Institut ne može da digne kredit, jer je zemšljište u vlasništvu države, a taj novac mogao bi da se iskoristi za adaptaciju kapaciteta i tako se vrate pacijenti iz Norveške i Holandije. Rakčević smatra da bi se na taj način podigli prihodi, a Institut bi, kako kaže, u tom slučaju bio na “zelenoj grani”.

Podsjetimo, Rakčević u Institutu Simo Milošević ima 27,5 odsto akcija.