Asocijacija menadzera Crne Gore (AMM) načelno je podržala program “Evropa sad”, ali zbog naglašenih slabosti naše privrede i rizika koje nosi jedan ovako korjenit poduhvat, treba biti jako oprezan i skoro na dnevnom nivou sektorski pratiti efekte programa, kako bi se blagovremeno reagovalo na očekivane poremećaje u određenim oblastima, ocijenio je za “Dan” predsjednik te organizacije Budimir Raičković. On je kazao da je pozitivna stvar kod programa što je od pojavljivanja u žiži javnosti i što je skrenuo fokus sa dnevnopolitičkih na dnevnoekonomske i socijalne teme.
– “Evropa sad” je prvenstveno usmjerena na podizanje životnog standarda zaposlenih. U jednom dijelu obuhvata i smanjenje opterećenja za poslodavce vezana za doprinose na zdravstvo. Cijenim da podizanje platežne moći stanovništva može uticati i na podizanje potrošnje i određeni stepen rasta ekonomske aktivnosti, ali i na neke inflatorne tokove. Kada pitate da li će sam program otežati uslove poslovanja, mogu reći da ambijent za poslovanje nije iz mnogo uglova stimulativan i stabilan za poslovanje. Pitanje minimalne zarade jeste veoma važno ali ne i jedino koje utiče na poslovanje – izjavio je Raičković i dodao da treba mnogo toga uraditi na unapređenju ambijenta, počev od same društvene klime i odnosa prema preduzetništvu.
– Primjera radi, velika većina radno sposobnog stanovništva, uključujući i mlade, želi da bude na državnim jaslama i ne želi da se upušta u rizik privatne inicijative, što samo po sebi dovoljno govori. Ukoliko na to nadovežemo komplikovan i često promjenjiv zakonodavni okvir, društveno politička nestabilnost, pa sve do limitiranih finansijskih i kadrovskih resursa koji su na raspolaganju privredi, ne možemo reći da je ambijent povoljan – pojasnio je Raičković.
Potreban predvidiv zakonodavni okvir
Šta AMM smatra da bi Vlada trebalo da donese od propisa, mjera i zakona kako bi poslodavcima omogućila da imaju još bolji ambijent za poslovanje?
– Za održivost ekonomije neophodno je imati predvidiv, jednostavan i jasan zakonodavni okvir. Potrebne su hitne i naglašene reforme u oblasti radnog zakonodavstva, a posebno u pogledu produktivnosti, efikasnosti, odgovornosti i rezultata rada zaposlenih. Važan činilac ekonomije Crne Gore i poslodavaca su preduzeća u državnom vlasništvu koja treba da idu u pravcu istinske profesionalizacije i djelovanja po principima korporativnog upravljanja jer značajno utiču na rezultate privrede. Servisi državne administracije i lokalnih samouprava prema građanima i privredi ne samo da treba da budu efikasniji i kvalitetniji nego, primjera radi, ne možemo se zalagati za digitalnu transformaciju a još uvijek funkcionisati u pružanju servisa po principima ličnog dolaska i tome slično. Treba ići u pravcu daljeg smanjenja broja vidljivih i nevidljivih fiskalnih i parafiskalnih opterećenja.
Kakvu sudbinu prognozirate programu “Evropa sad“ i da li je realno očekivati rebalans budzeta?
– Program “Evropa sad” je zaposlenima donio nadu a poslodavcima dileme i izazove. On nosi niz otvorenih pitanja i rizika i najvjerovatnije će biti potrebno usklađivati ga i unapređivati u skladu sa realnim rezultatima i kretanjima u privredi.
Siguran sam da zaposleni, privrednici i u krajnjem sve građanke i građani žele da program uspije i donese pozitivne rezultate a ne posljedice. Zbog toga, najodgovorniji treba da budu otvoreni za svaku osnovanu sugestiju, posebno na one koje dolaze iz realnog sektora. U krajnjem rezultati će se odnositi na sve bez obzira da li mislili pozitivno ili negativno o istom.
Procjenjujem da može doći do rebalansa budzeta. Samom činjenicom da se rashodna strana uvećala po osnovu amandmanskog djelovanja, te da su ukinute obaveze u vezi sa akcizama, kao i dio vezan za visinu zaduživanja, ukazuju na tu mogućnost. O drugim razlozima koji zadiru u političke sfere, a mogu se ticati razloga za donošenje rebalansa ne bih dalje elaborirao.
Trebalo je zadržati niske stope poreza na dobit
Koliko uvođenje progresivnog oporezivanja na dobit utiče na biznis ambijent ili eventualno na dolazak novih investitora?
– Za progresivno oporezivanje je karakteristično što je teoretski tretirano kao oporezivanje koje ide ka pravednijoj raspodjeli društvenog bogatstva i uglavnom se primjenjuje u razvijenim ekonomijama. Poznato je da kapital ide ka destinacijama sa nižim poreskim opterećenjima i jednostavnijim poreskim sistemima. Prelazak na progresivno oporezivanje je možda iznuđen zbog potrebe povećanja prihodne strane budzeta, ali ono je svakako sa aspekta primjene i povećanja troškova administriranja uključujući npr. potrebu adaptiranja obračunskih softvera za zarade sigurno komplikovanije. Asocijacija menadzera je u svojoj podršci programu “Evropa sad” iskazala mišljenje da je bolje da se zadrže niže poreske stope pogotovu poreza na dobit, uzimajući u obzir veličinu crnogorskog tržišta i atraktivnost u pogledu stranih direktnih investicija.
S obzirom na to da je veliki broj radnika osiguran na minimalac, da li očekujete probleme u poslovanju preduzeća iz nerazvijenih opština, koji mogu dovesti ili do otpuštanja radnika ili do gašenja tih preduzeća?
– Program “Evropa sad” je, prema našem mišljenju, jedan radikalan reformski potez koji ide u susret naglašenim socijalnim potrebama uz dozu djelimičnog rasterećenja privrede, ali ne onoliko koliko je potrebno s obzirom na njenu snagu i situaciju u kojoj se trenutno nalazi. Privredi će biti potrebne još snažnije intervencije i mjere podrške kako bi se stvarali nova vrijednost i prihodi.
Ovakvu reformu prvenstveno na polju zarada čak i kod razvijenijih ekonomija lakše je sprovesti u uslovima političke stabilnosti i dogovora oko ključnih ekonomskih i društvenih pitanja i tu polazeći od aktuelne situacije iskazujem dozu zabrinutosti. Što se tiče nerazvijenih opština, postoje objektivni rizici tako da ne isključujem mogućnost da dođe do određenog smanjenja zaposlenosti, a u kom domenu je, bez valjanih podataka, neprimjereno licitirati.
U 2021. godini su ugašeni Duvanski kombinat, Kombinat aluminijuma, Željezara je stala sa proizvodnjom. Koliko gašenje ovih preduzeća utiče na ekonomiju Crne Gore?
–U konkretnom slučaju, gašenje svakog preduzeća nenadoknadiv je gubitak i za zaposlene i za ekonomiju. Zbog toga treba uraditi sve, ukoliko je to objektivno moguće, da se svaki privredni subjekat sačuva.
Izvor: Dan.co.me