Radnici Željezare su protestom ispred više institucija u Nikšiću i Podgorici obilježili šest mjeseci borbe za očuvanje svojih radnih mjesta i još jednom pozvali nadležne daubrzaju pregovore sa turskim vlasnicima, odnosno Toščelikom, i konačno otkupe fabriku, ili će, u suprotnom, naredne sedmice sa porodicama doći ispred Vlade kako bi iskazali nezadovoljstvo.
Predstavnik radnika Ivan Vujović saopštio je ispred ambasade Turske da pokušaji da stupe u kontakt sa ambasadorkom Songul Ozan nijesu urodili plodom.
“Pokušali smo sa više zahtjeva za prijem, ali uzalud, odgovora nije bilo. To sve više liči na odnos kakav je Toščelik imao prema radnicima Željezare u poslednjih 10 godina. Zato smo danas tu da je zamolimo da poruči predsjedniku Turske Redžepu Tajipu Erdoganu i ministru inostranih poslova Mevlutu Čavušogluu da mi ne smatramo Republiku Tursku i turski narod neprijateljima. Mi imamo problem isključivo sa Tosjali holdingom i ni sa kim više. Zato vas molimo da pozovete čelne ljude da zamole Fuada Tosjalija, isto kao što su ga zamolili 2012. god ine, kada je došao u Nikšić i počeo dauništava Željezaru, da odgovori na ponudu EPCG od 20 miliona eura, što je veći iznos od onog koji su oni platili 2012, a Željezara je danasuništena i razorena od strane Tosjali holdinga”, kazao jeVujović.
On je istakao i da se radnici dobro sjećaju prošlogodišnje izjave da Toščelik neće napuštati Nikšić i da neće ostaviti radnike na ulici.
“Vidimo kakva je ta izjava bila i zato vi imate moralnu obavezu da pomognete radnicima i napokon se okrenete prema ovim radnicima i građanima ove države. Danas suradnici naulici, aFuad Tosjali je planirao da izreže fabriku. E pa neće moći! Nećemo dozvoliti! Ne damo Željezaru”, poručio je Vujović.
Željezarci su kao jednog od glavnih krivaca za ovu situaciju označili i predsjednika države Mila Đukanovića.
“Po strani što je to jedina institucija čija su vrata ostala zatvorena za radnike svih ovih šest mjeseci, iako je taj čovjek u svim privatizacijama Željezare bio na čelu države ili Vlade. Tačno je, jednom nas je primio njegov savjetnik Petar Ivanović i obećao sastanak sa predsjednikom, turskom ambasadorkom i ministrima ekonomije i finansija, ali od tad ni traga ni glasa od njega”, rekao je Vujović.
On je podsjetio da odnosi između Đukanovića i Željezare datiraju od 1989. godine, kada mu nije bilo teško da dođe na miting radnika u Nikšiću, a sad ne želi da ih primi jer mu više nisu potrebni, iako su ga tada doveli na vlast.
“Devedesetih je Željezara bila udarna pesnica privrede jer su mu bili potrebni glasovi radnika i njihovih porodica. Početkom ovog vijeka počele su privatizacije od kojih su svi imali koristi osim radnika i same fabrike. Zato smo danas doš li da jasno, glasno, časno i dostojanstveno poručimo Đukanoviću da ne damo Željezaru”, istakao je je Vujović.
Naglasio je da Željezaru ne daju zbog porodica, očeva i đedova koji su fabriku izgradili, zbog svih ljudi koji su preko ZOgodinaradiliutri smjene, u pogonima od kojih su pojedine Turci uništili da bi neko drugi proizvodio i prodavao betonsko željezo u Crnoj Gori, kao i zbog rukovodilaca koji su proslavili ime Željezare, ne samo u bivšoj Jugoslaviji, već i Evropi i svijetu – Banja Bulajića, Andrije Mijuškovića i pokojnog Janka Vučinića.
Milan Kosović je kazao da im je premijer Dritan Abazovićprije šest mjeseci obećao da neće ostaviti zaposlene u Željezari.
“Tražimo da nam se konkretno saopšti šta je ispunjeno od obećanog. Obećanje nije to što je od 1. septembra 229 ra dnika na birou ra da. Obećanje nije ni to što smo dobili mizerne otpremnine od 2000 eura i koji mnogi od nas nisu ni podigli. Zato, predsjedniče Vlade, sledeća sjednica neka bude ključna. Dajte nam odgovor jer su radnici Željezare zaslužili da se ova priča završi. Završite je onako kako ste obećali i ostanite upisani u istoriju Željezare”, poručio je Kosović premijeru.
Podržao ih samo jedan poslanik
Predstavnik radnika Ljubiša Đikanović istakao je da je sramotno da radnike ispred Skupštine dočeka samo jedan poslanik Maksim Vučinić, iako ih je u parlamentu 81.
“Ovo je žalosno, od 81 predstavnika naroda prisutan je samo jedan. Nismo došli ovdje iznenada, nego smo se najavili prije pet dana, i jedini je tu Maksim Vučinić. Stvarno je sramno što se od poslanika nijedan nije usudio da izađe danas i da se obrati ovim mučenicima koji već tri mjeseca nijesu centa primili. Lako je vama pričati iz ušuškanih i toplih kancelarija, iz te sale u kojoj mnogi nisu ni pet minuta prozborili za godinu. Ako se ovo ne riješi naredne nedelje, radnici će sa porodicama doći ispred Skupštine, Vlade i zgrade predsjednika”, poručio je Đikanović.
Radnici su zvižducima ispratili pojavljivanje poslanika DPS-a Predraga Boškovića.
Izvor: Dan
