Svuda na svijetu države investiraju u propale projekte. Ali, da li neko može da povjeruje da jedna metro stanica može da košta tri milijarde kanadskih dolara, da će se graditi treći najveći most na kontinentu, koji neće voditi nikuda ili hotel od 105 spratova, koji je decenijama prazan? E, pa jeste. Londonski “Gardijan” je sastavio spisak svjetskih graditeljskih promašaja. Lista nije rangirana po nivou ljudske gluposti.
Metro stanica u Torontu, u naselju Skarborou, prije pet godina je koštala 1,8, a do prošle godine cijena je dostigla tri milijarde kanadskih dolara. Niko se mnogo ne potresa zbog tako nerazumnog arčenja para. I u susjednim Sjedinjenim Državama imaju svog arhitektonskog monstruma.
Doduše, projekat gradnje mosta koji “ne vodi nikuda”, kako lokalci na Aljasci vole da kažu, zaustavljen je na vrijeme 2007. godine. Da nije, od ostrva Gravina, koje naseljava 80.000 ljudi, do glavnog kopna Aljaske most bi spajao obale, ali ne i puteve.
Južna Koreja je 2009. pokušala da uredi četiri velike reke, Han, Nakong, Geum i Jeongsan tako da poboljša kvalitet pijaće vode, riješi obaloutvrde da ne bi bilo izlivanja reka, te izgradi 16 brana za regulaciju tokova. Rezultat posla teškog 17 milijardi dolara: 11 od 16 brana je nestabilno, a kvalitet pijaće vode pada.
Evropski hit je sad već čuveni aerodrom Berlin Brandenburg kojeg Njemci grade od 2006. godine. Posao je trebalo da bude završen do 2012. i da košta dvije milijarde eura. Pet godina od probijanja krajnjeg roka, aerodroma još nema, troškovi gradnje su narasli na pet milijardi eura, a vlada u Berlinu mjesečno izdvaja 16 miliona eura samo za konzervaciju radova. A i ono što je urađeno nije dobro urađeno. Inženjeri Ministarstva saobraćaja su do 2015. pronašli 150.000 grubih građevinskih grešaka, od čega je 85.000 vrlo teških. Aerodrom Brandenburg je projektovan za opsluženje 27 miliona putnika, a postojeći berlinski aerodromi Tegel i Zonefeld zasad opslužuju 33 miliona putnika godišnje.
Grandiozni gubici: Kraljičin centar u Valensiji
Arhitekta Santjago Kalatrava je u Valensiji napravio Grad umjetnosti i nauke. Grandiozno zdanje ima koncertnu salu, planetarijum, operu i muzej nauke. Trebalo je da košta 300 miliona eura, ali su vremenom troškovi narasli do milijarde eura. Vrhunac ironije je da krov na Centru umjetnosti kraljice Sofije danas prokišnjava. Grad je odlučio da izdvoji nove milione eura za sanaciju zgrade koja se čak ljulja na jačem vjetru, ali i tuži arhitektu Kalatravu.
I u Kini se podsmijavaju projektu gradnje mosta Perla koji je osmišljen 1997. i trebalo bi da poveže Hong Kong i Makao. Radovi je trebalo da budu završeni 2009, ali su nove projekcije da će prvi automobili proći tek 2018. godine. Niko ne zna koliko je most dosad koštao.
Sablasni hotel
U Pjongjangu je 1987. godine počela gradnja velelepnog hotela Rijugong visokog 330 metara, sa 105 spratiova. Kad je projektovan trebalo je da bude najviši na svijetu. Nije do dan-danas završen, iako je vlada Sjeverne Koreje investirala 500 miliona eura. A zanimljivo bi bilo i vidjeti ko bi u tom hotelu odsio, uzimajući u obzir da je Sjeverna Koreja najizolovanija zemlja na svijetu.
Jedan od zanimljivih primjera je i aerodrom Siudad Real, koji se još nazivao i aerodrom “Don Kihot” s obzirom na to da je građen u provinciji Kastilja i Manča, gdje je Migel Servantes i smjestio svog junaka, Viteza tužnog lica. Elem, aerodrom je izgrađen, projektovan velelepno i imao upotrebnu dozvolu skoro deset godina, sve do 2012. kada je konačno zatvoren, a da na njega nikada nije sletio nijedan avion.
U jednom trenutku je španska vlada dobila ponudu za prodaju aerodroma za samo 10.000 eura! Na kraju je prodat, ali kao industrijsko zemljište i to za “pristojinih” 56 miliona eura, naspram 1,1 milijardi koliko je gradnja koštala.
Soči postao grad duhova
Prije 2014. godine Soči je bio uspavani grad na ruskoj obali Crnog mora. A onda je Rusija dobila domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara. Armija građevinara krenula je u grad u kojem je u rekordno kratkom roku podignuto 49 hotela, 13 željezničkih stanica, olimpijsko selo, olimpijski stadion, pet škola, šest bolnica, 300 kilometara novih puteva sa 22 tunela i 55 mostova. Izgrađen je i niz sportskih objekata, skijališta, skakaonica i ledenih dvorana. Grandiozni projekat je koštao 51 milijardu dolara. Poređenja radi, letnje Olimpijske igre u Rio de Žaneiru dve godine kasnije su koštale 13 milijardi dolara. Ali danas su hoteli u Sočiju prazni, na putevima promakne tek pokoji auto, a borilišta propadaju.
