Promocija knjige „Željezara – gigant u sjećanjima“ sinoć je u Arkadama okupila one koji su pisanom riječju svjedočili o njenom radu, razvoju, sveukupnom društvenom doprinosu, kao i one koji su se našli van korica knjige ali su radni vijek ili dio njega proveli u njoj.

Prisustvovali su i oni koji su na bilo koji način bili vezani za najvećeg privrednog giganta u bivšoj Jugoslaviji, među kojima i ministar poljoprivrede Vladimir Joković.

Kako se u posljednje tri decenije Željezara pominje kao problematična fabrika, a mlađe generacije slušaju tu priču, objavljivanjem knjige željeli smo da se čuje i ona druga, istinita strana medalje – da je ta fabrika zapošljavala i do 7.400 radnika, a da je njen rad razvijao sve segmente života u Nikšiću, Crnoj Gori i šire, kazao je član organizacionog odbora Vladimir Mrvaljević.

Bivši radnik i nekadašnji direktor Željezare Vojin Đukanović rekao je da je knjiga nastala iz želje da trajno bude zabilježeno ono šta je Željezara dala ne samo Nikšiću, koliko je uticala na njegov razvoj. Podatak da je otvaranjem tog giganta zabilježena najveća migracija stanovnika unutar Crne Gore dovoljno govori.

Miraš Đurović koji je u Željezari proveo 35 godina a u Institutu pet, naveo je razloge zašto danas nekadanji privredni kolos ne radi, da su tome doprinijele pogrešne privatizacije iznoseći stav da nikog ne treba da zavaravaju trgovci – da mogu i hoće da je pokrenu i da ona može da se vrati na stare staze slave. Samo sa velikim ulaganjima, novom opremom, stručnim kadrom ona to može postići, kazao je Đurović, iznoseći podatak Željezara iz Slovenije koje imaju ogromne prihode.

Novinar i publicista Maksim Vujačić hronološki je, se krećući od posljeratnog perioda pa do 1962. godine, iznio podatke kako je Nikšić postao veliki industrijski grad i kako su se uporedo razvijale sve svere društvenog kulturnog sportskog života.

Izvor: RTV Nikšić