Američka centralna banka promijenila je pristup inflaciji, pojačavajući naglasak na ekonomski rast i veće plate, što će natjerati i druge, uključujući Evropsku centralnu banku (ECB), da preispitaju svoje mandate, piše Reuters.
Nova strategija objavljena 27. avgusta signalizira da je osmišljena kao podsticaj ekonomiji, budući da će prelaz na ciljanu prosječnu stopu inflacije Fedu omogućiti da toleriše njeno prekoračenje nakon usporavanja ekonomskih aktivnosti.
Time Fed naznačava da će podizanje ključnih kamatnih stopa odložiti za povoljniju fazu ekonomskog ciklusa i da će dopustiti snažno jačanje potražnje za radnom snagom a time i veće plate, pomažući porodice s niskim primanjima.
Takav pristup zadat će glavobolju drugim velikim centralnim bankama iz dva razloga, piše Reuters.
Dolar zadaje glavobolju
Razlog za glavobolju biće slabljenje dolara, koje pogađa izvoznike širom svijeta. Ta će mogućnost sigurno biti važna tema ovonedjeljne sjednice ECB-a, budući da će snažan euro izvozno orijentisanim državama eurozone otežati izlazak iz najveće recesije u istoriji.
Zemlje poput Njemačke i Francuske tradicionalno generišu rast neto izvozom, kojem jačanje domaće valute šteti. Tome valja dodati i trgovinske ratove između SAD-a i nekih njegovih ključnih partnera, podsjeća agencija.
Dolar je od sredine aprila oslabio više od 10 posto prema korpi drugih šest najznačajnijih svjetskih valuta, skliznuvši na najniže nivoe u više od dvije godine, pa je glavni ekonomist ECB-a Philip Lane prošle nedjelje upozorio da je kurs važan, iako ga ECB ne cilja.
“Ako postoje sile koje utiču na kurs eura prema dolaru, to utiče na naše globalne i evropske prognoze i na utvrđivanje naše monetarne politike”, rekao je Lane.
Neki ekonomisti kažu da bi već sadašnji kurs mogao srezati rast eurozone za 0,2 do 0,4 posto a analitičari iz Reutersove ankete predviđaju danje slabljenje dolara.
U normalnim okolnostima tome bi bilo lako parirati ali ECB, kao i japanska centralna banka, gotovo da više nema prostora za dalje ublažavanje ionako ultra popustljive monetarne politike.
Neki ekonomisti tvrde da bi ECB jednostavno morao slijediti Fedov primjer i biti fleksibilniji u ciljanju inflacije, ali to bi značilo da bi se očekivani rok podizanja ključnih kamatnih stopa pomjerio još dalje u budućnost, nakon završetka 8-godišnjeg mandata Christine Lagarde.
“Nove tržišne ekonomije, u koje se najvećim dijelom usmjerava dolarska likvidnost, imaće koristi, barem u početku”, tumači bivši funkcioner ECB-a Benoit Coeure.
“Evropa će možda morati da pronađe nove instrumente kako bi poduprla ekonomiju u kontekstu kontinuirano niskih američkih kamatnih stopa”, dodaje.
Socijalna politika?
Dodatna je komplikacija Fedova sada eksplicitna namjera da pomoge porodicama s niskim primanjima, budući da time američka centralna banka naglašava svoju ulogu na području socijalne politike, tumači Reuters.
To se može protumačiti kao svojevrsna reinterpretacija mandata i važan je presedan, budući da i druge centralne banke nakon višegodišnjeg razdoblja blage monetarne politike preispituju mandate kako bi usmjeravale preraspodjelu bogatstva i dohotka, dodaje agencija.
“Lično mislim da ima prostora za razmatranje takve ideje koju neki izlažu – da bi se monetarna politika više trebala fokusirati na radna mjesta i primanja”, rekao je viceguverner japanske centralne banke Masazumi Wakatabe.
Čini se da su i u ECB-u skloni reinterpretaciji mandata, sudeći po tvrdnji predsjednice Lagarde da su rizici koje su izazvale klimatske promjene tako veliki da ih banka naprosto ne može ignorisati, prenosi Seebiz.eu.
Centralni su bankari birokrate koje nisu birali građani, naglašava Reuters, a borba protiv klimatskih promjena i nejednakosti spada u domen politike, pa bi centralne banke mogle postati meta političkih napada koji bi mogli potkopali njihovu nezavisnost, drži agencija.
U ECB-u tvrde da njihov mandat već nalaže podršku „opštim ekonomskim mjerama” Evropske unije, no već i takvo tumačenje znači promjenu, s obzirom da je bančin fokus trenutno potpuno usmjeren na inflaciju, zaključuje Reuters.
