Sat, koji je poznat kao najskuplji, najsloženiji, ali ujedno i najljepši sat na svijetu, nedavno je prodat za 15 miliona funti (18,7 miliona eura).

Riječ je o izuzetnom radu i dizajnu koji naprosto oduzima dah. Da, riječ je o satu Patek Philippe iz 1933. godine, poznatom još i kao “sveti gral među satovima”. Međutim, ono što je manje poznato jeste da sat nosi jednu vrstu prokletstva za vlasnike, a da je kletva i dalje “živa”, svjedoči i to da je posljednji poznati vlasnik umro svega dva dana prije aukcije, sasvim iznenada.

Samo nekoliko sati prije nego što je neimenovani kupac kupio sat, šeik Saud bin Mohamed al Tani, dosadašnji vlasnik i jedan od najbogatijih ljudi u svijetu, preminuo je misteriozno u svom domu u Londonu.

Ovaj 48-godišnjak, pripadnik kraljevske porodice Katara, kupio je sat prije 15 godina za, tada nevjerovatnih, 11 miliona dolara. Sat je bio dio njegove neprocjenjive privatne kolekcije.

I dok je njegova smrt objavljena tek nakon prodaje sata, niko još ne zna uzrok smrti. Ipak, ovaj sat ima svoju priču koja ga prati od samog nastanka.

Naime, njegov prvi vlasnik Henri Grejvs, poznati bankar, u najvećoj tajnosti ga je naručio od slavnog Pateka Filipa još davne 1925. godine. Grejvs je želio da mu napravi “najkomplikovaniji sat na svijetu”, koji će imati dva lica i čak 24 dodatna podešavanja.

Jedno lice sata je trebalo pokazivati sve Mjesečeve faze, dok drugo zalazak i izlazak Sunca u Njujorku. Imao je alarm, štopericu i kalendar.

Međutim, sedam mjeseci nakon što je Grejvs dobio sat, umro je njegov najbolji prijatelj. Nekoliko mjeseci kasnije njegov sin Džordž poginuo je u saobraćajnoj nesreći. Da stvar bude još gora, bio je to drugi Henrijev sin koji je izgubio život na ovaj način.

Inače, tridesete godine prošlog vijeka bile su godine Velike depresije i Grejvs je postao meta ozlojeđenosti javnosti, jer niko nije mogao da vjeruje da može da se razbacuje na takav luksuz dok narod umire od gladi.

Grejvs je počeo da sumnja da mu ovaj sat donosi samo nesreću. Dok je jednog dana bio na jahti sa kćerkom, navodno je rekao:

“Ova stvar mi ne donosi ništa osim nesreće”, i krenuo da ga baci u vodu. Kćerka Gvendolin ga je spriječila u tome.

“Ne, nemoj ga bacati. Možda jednog dana poželim da ga imam”, rekla mu je tada Gvendolin.

Od tada, pa nadalje, sat je uvijek bio kod Gvendolin. Njen otac je izgubio interes za satove nakon ovoga. Nakon Grejvsove smrti, Gvendolin je i zvanično naslijedila sat, koji je kasnije poklonila svom sinu Redžinaldu Fulertonu, koji ga je prodao jednom industrijalcu iz Ilinoisa za 200.000 dolara, što je oko milion dolara u današnjem novcu.

Sve do 1999. godine sat je bio izložen u muzeju u Ilinoisu, a zatim je prodat privatnom kolekcionaru za 11 miliona dolara.

Zapravo, tada je i došao u posjed šeika Sauda bin Mohamed al Tanija. Za njega kažu da je bio jedna od najuticajnijih ličnosti u svijetu umjetnosti, a sat je obožavao i držao ga je u ličnoj kolekciji. Oni bliski njemu kažu da mu se svakodnevno divio.

A, njegova kolekcija je bila jedna od najvrednijih na svijetu. Kažu da je posjedovao sve što mu se svidjelo ili što je privuklo njegovu pažnju – od slika, umjetnina, pa do najskupljih automobila.

Inače, on je bio rođak trenutnog katarskog emira i u svojoj zemlji je bio zadužen za otvaranje biblioteka i muzeja. Prema podacima magazina “The Art Newspaper” on je od 1997. godine na umjetnine potrošio više nego bilo koji kolekcionar u svijetu.

Istorijat

Bankar Henri Grejvs je od Pateka Filipa kupovao satove još od 1903. godine. Međutim, svaki put je želio bolji i ljepši sat.

Kada je riječ o ovom satu, želio je isključivo samo najbolje. Patek je tada krenuo u odiseju koja je trajala ravno osam godina. Naime, samo tri godine su proučavali kako da naprave sat, a pet godina im je trebalo da sve skice sprovedu u djelo. Konačno, sat je bio gotov 1933. godine, a njegova cijena je bila 15.000 dolara (današnjih 650.000).