Start up zajednica u Crnoj Gori je još u početnoj fazi razvoja, iako je trenutno aktuelan drugi talas, saopštio je koosnivač nevladine organizacije (NVO) Digitalizuj.me, Predrag Lešić, i dodao da je pristup finansijama i dalje najveći problem u tom biznisu.

„Start up zajednica u Crnoj Gori trenutno je u drugom talasu. Prvi talas smo imali sa start up-om Tour via me, nakon čega se pojavilo još nekoliko njih, od kojih je najuspješniji u to vrijeme bio Bee and Me“, rekao je Lešić agenciji Mina-business.

Lešić, koji je i izvršni direktor kompanije DoMEn, saopštio je da je nakon prvog talasa bio aktuelan jedan period pauze, ali da je ubrzo krenuo drugi talas u kojem su trenutno najaktuelniji Uhura Solutions i Marleq.

„I dalje smo u početnom razvoju. Nadam se da će ova godina, sa svim naporima koje Ministarstvo nauke ulaže, rezultirati jednom značajnijom dinamikom u narednim godinama“, smatra Lešić.

On je rekao da je start up kompanija dizajnirana da brzo raste, prenosi Mina Business.

„To što je novoformirana kompanija ne znači da je start up, niti je obavezno da start up bude baziran na tehnologiji ili da bude finansiran od venčer /venture/ kapitala ili da je predviđeno da ima u startu neku strategiju izlaska na berzu“, objasnio je Lešić.

Prema njegovim riječima, jedina stvar koja je važna je da je to kompanija koja je projektovana da brzo raste i ta definicija, kako je kazao, mnogo toga određuje.

„Po toj definiciji start up nije kompanija koja je predviđena da radi samo na teritoriji i tržištu Crne Gore, čak ni na teritoriji Balkana. To je kompanija koja u svojoj osnovi ima rješenje za problem koji je prisutan u Evropi, Aziji, Americi ili globalno“, dodao je Lešić.

Ako se, kako je naveo, shvati da je tržište nekog start up-a veliko, znači da je i potencijal te kompanije veliki.

„Kada pričamo o start up-ovima, to su na primjer Facebook i Uber. Svi oni rješavaju globalne probleme i nude globalna rješenja i zbog toga imaju taj faktor snažnog eksponencijalnog rasta“, objasnio je Lešić.

Kada se govori o problemima sa kojima se start up-ovi susrijeću, Lešić je kazao da je pristup finansijama najveći problem, pri čemu je u regionu taj mentalni sklop malo problematičan zato što ljudi nijesu naučili da razmišljaju na ispravan način.

„Potrebno je da imamo više ljudi koji razmišljaju o problemima i onda traže rješenja za njih. Onog trena kada budemo imali dovoljno ljudi koji na taj način razmišljaju, onda ćemo imati mnogo više inicijativa, a sa više inicijativa ćemo da privučemo više kapitala“, poručio je Lešić.

Prema informacijama sa tržišta, devet od deset star up-ova propada, a najčešći razlog, u čak preko 60 odsto slučajeva, je lansiranje proizvoda u pogrešnom trenutku, takozvani loš tajming.

Lešić je saopštio da se prvo finansiranje u start up svijetu zove 3F (Familly, Friends and Fools).

„To su svi oni koji vam slijepo vjeruju na riječ da vi zaista nešto možete da uradite. Toga nema u regionu. Ta tri koraka investiranja ne postoje“, kazao je Lešić.

Nakon 3F, kako je rekao, u finansiranju start upa slijede anđeli investitori, sid /seed/ kapital, nakon toga venčer kapital i na kraju ide izlazak na berzu.

„Nažalost kod nas je jako limitirano prisustvo kapitala u tim osnovnim prvim fazama. Jedini kapital koji je trenutno regonalno na raspolaganju jeste venčer kapital“, saopštio je Lešić.

On je rekao da je većina start up-ova koji su nastali u Crnoj Gori morala da ode iz države, jer su u ranim fazama dobili investicije.

„Kada dobijete investiciju u ranoj fazi, onda vas taj neko uvijek uslovljava da budete registrovani tamo gdje se investitor nalazi. Međutim, u kasnijim fazama, kada imate ne sid već venčer investiciju, vi ste već formiran tim i već imate proizvod. I niko vam tada ne traži da se preregistrujete u neku drugu zemlju. Njima je samo važno da imate viziju rasta i plan kako da rastete“, dodao je Lešić.

On je naveo da je odlazak svih start up-ova iz Crne Gore uglavnom vezan za sid investicije i obavezu da se bude blizu investicionog fonda.

Na pitanje koju bi preporuku dao ljudima koji planiraju da pokrenu start up, Lešić je odgovorio da svi imaju generalno tri faze u životu.

„Jedna je kada ste student i odmah poslije fakulteta. Tada imate dovoljno vremena i energije i možete da postignete bilo šta. Nemate strah, ni porodicu, ni pritisak da stvorite neku vrstu stabilnosti i zbog toga možete da rizikujete. Ako uspijete, super, napravili ste nešto za sebe. A ako ne uspijete, opet je super. Imate vještinu koju drugi nemaju i imate stavku u CV-u koju će vam svaki poslodavac cijeniti“, kazao je Lešić.

Onog trenutka kada se, kako je kazao, zasnuje porodica, ljudima uglavnom treba stabilnost i ako do tada nijesu uspjeli u start up svijetu, mogu da traže posao kod nekog drugog.

„Čućete često da start up-ove formiraju ljudi koji su u 40-im godinama, jer su uglavnom iškolovali svoju djecu ili se ona nalaze na fakultetima. Ti ljudi imaju gomilu iskustva iza sebe i znaju kako da pronađu rješenja za probleme. Oni se uglavnom u tim 40-im godinama upuštaju u stvaranje nekih novih vrijednosti“, poručio je Lešić.

Dokaz za to je osnivač LinkedIN-a, koji je tu poslovnu mrežu osnovao sa oko 40 godina.

Lešić smatra i da je uloga univerziteta u svemu tome velika.

„Univerziteti u principu treba da stvaraju mlade ljude sa vještinama koje su potrebne tržištu rada, ali i da stvaraju taj mentalni sklop koji rješava probleme i pokušava od toga neki biznis da napravi“, rekao je Lešić.

Termin koji se često čuje u startup svijetu je spin off.

„To je kada imate na fakultetu projekat koji je vrijedan komercijalizaciji. U tom trenutku univerzitet mora da ima mehanizam tako da to pretvori u biznis, jer jedna od barijera koje postoje jeste da profesori ne mogu da imaju privatne firme zbog sukoba interesa. To ima smisla, ali isto tako ima smisla i tim profesorima dati mogućnost da komercijalizuju svoj rad ukoliko je to značajno za privredu“, zaključio je Lešić.