Američki predsjednici se mijenjaju, ali američka politika ostaje. Donald Tramp je otišao sa scene, dok je ulazak u Bijelu kuću Džoa Bajdena slavljen kao novi početak i povratak „normalnosti“. U praksi, političku dramu sa neočekivanim dnevnim obrtima zamijenila je predvidljiva monotonija, ali ključne ekonomske politike ostale su nepromijenjene.

U zadnji čas, na kraju oktobra trgovinski rat između SAD i EU, u čijem središtu je bio čelik i aluminijum, zaustavljen je sklapanjem primirja, iako mirovnog sporazuma još nema na vidiku. Dodatne carine ostaju, ali primjenjivaće se samo ako uvoz čelika i aluminijuma iz EU pređe dogovorene kvote. Godišnja kvota kada se radi o uvozu evropskog čelika u SAD bez carine biće 4,4 miliona tona, ali ovo važi samo naredne dvije godine. Nakon toga, kvota se smanjuje na 3,3 miliona tona godišnje, što Evropljane ne čini pretjerano srećnim. Prije izbijanja trgovinskog rata, EU je u SAD izvozila oko pet miliona tona čelika godišnje.

Ono što su Evropljani očekivali od Bajdenove administracije je da jednostavno čitav Trampov paket kaznenih carina protiv EU, sa obrazloženjem da je EU prijetnja nacionalnoj bezbjednosti SAD, odbaci kao besmislen. Pokazalo se da iako Demokrate u SAD mrze Trampa, Trampove mjere im se ipak sviđaju.

Bez kakvog takvog sporazuma, trgovinski rat između SAD i EU po automatizmu bi eskalirao, jer da je situacija ostala nepromijenjena, 1. decembra bi se postojeće američke dodatne carine na evropski čelik i aluminijum udvostručile, što bi dodatno dolilo ulje na vatru.

EU je prijetnja bezbjednosti SAD

U 2018. godini, tadašnji američki predsjednik Donald Tramp krenuo je u frontalni trgovinski rat protiv ostatka svijeta, kako bi zaštitio ono što je preostalo od američke proizvodnje čelika i aluminijuma, i uveo je dodatne carine od 25 posto za uvozni čelik i 10 posto na uvozni aluminijum. Kao legalno pokriće poslužio je zakon iz 1962 . godine koji američkom predsjedniku daje pravo, da i bez odobrenja Kongresa, uvede dodatne carine ako smatra da uvoz predstavlja „prijetnju nacionalnoj bezbjednosti“. Slobodna trgovina je dobra stvar, ali još bolje je imati u rezervi neki opskurni zakon, koji omogućava da se slobodna trgovina po potrebi odbaci, kada ne odgovara američkim ekonomskim interesima.

Na udaru su se prije svega našli uvozni čelik iz EU, Kine, Japana Južne Koreje, koje su i zvanično proglašene prijetnjom za nacionalnu bezbjednost SAD. Izuzetak je napravljen za Meksiko i Kanadu, sa kojima SAD ima ugovor o nesmetanoj slobodnoj trgovini, ali i ovaj ugovor je tokom Trampovog mandata doživio izmjene kako bi se izašlo u susret dodatnim zahtjevima SAD.

Naravno, EU i Kina odgovorile su istom mjerom, uvođenjem dodatnih carina na američke proizvode. Pronaći američke proizvode pogodne za odmazdu, odnosno da dolaze iz SAD a da nisu previše bitni za evropsku ekonomiju i nije bio baš lak zadatak. Prije svega, SAD malo toga proizvodi, a ideja je bila da se Americi pošalje upozorenje koje neće zaboliti Evropljane. Tako su se na EU listi našli američki viski, Harley-Davidson motocikli i „levisice“.

Ono što je Evropljane pogodilo više od samih carina je to što ih je SAD i zvanično proglasio prijetnjom za svoju nacionalnu sigurnost, zajedno sa Kinom, te nizom drugih država koje su od ranije na američkoj crnoj listi, od Rusije, Irana, pa do Sjeverne Koreje. Situacija je ustvari bila tragikomična, jer većina EU članica je istovremeno i u NATO-u, gdje, barem u teoriji, svaka članica je obavezna da se bori na strani SAD do svog posljednjeg građanina, protiv svih neprijatelja vanjskih i unutrašnjih. Amerikanci se očigledno drže pravila „mi jesmo braća, ali nam kese nisu sestre“, pa svoje ekonomske interese stavljaju na prvo mjesto.

Stoga nije bilo iznenađenje da su u Briselu sa zadovoljstvom dočekali 20. januar 2021. samo da vide leđa Trampu, euforično pozdravljajući dolazak Bajdena koji bi sve Trampove nebuloze jednostavno izbrisao i sve vratio u „pređašnje stanje“, prije 2016. godine.

I nakon Trampa – Tramp

Na veliko iznenađenje EU, nova američka administracija verbalno je osuđivala Trampa, ali je većinu njegovih trgovinskih mjera zadržala, bilo da je riječ o dodatnim carinama na evropsku ili kinesku robu, sankcijama prema Rusiji, ili Iranu. Nije u pitanju samo ekonomija, već i politika. Koliko god u javnosti Trampova imigraciona politika bila nepopularna, u praksi se ponovo uvodi Trampov pristup poput zadržavanja imigranata u Meksiku, a pritisak na povećanje vojnih budžeta NATO članica ne popušta.

Sporazum između SAD i EU ostavio je na vjetrometini Veliku Britaniju. Kada je Tramp 2018. uveo dodatne carine za čelik iz EU, to se odnosilo i na Veliku Britaniju koja je tada još uvijek bila članica Unije. Sada, kada je postignut dogovor, bescarinske kvote se odnose na čelik iz EU, gdje Velika Britanija više nije članica.
Rezultat je da čelik iz Velike Britanije, najbliže vojne i političke američke saveznice, ostaje i dalje opterećen dodatnim carinama u ime zaštite „nacionalne bezbjednosti“ SAD.

I na bilateralnom frontu trgovinskog rata između SAD sa jedne, i Francuske, Italije, Španije, Velike Britanije i Austrije sa druge strane, zaključeno je primirje.

Ovih pet evropskih država je unilateralno donijelo propise kojima su po prvi put oporezovane digitalne usluge, što u prevodu podrazumijeva oporezivanje digitalnih giganata kao što su Facebook, Google, Amazon i ostali. Slučajno, sve su to američke kompanije, koje su zahvaljujući rupama u zakonima i kreativnom knjigovodstvu godinama zarađivale milijarde dolara bez plaćanja bilo kakvog poreza.

Pošto jedanaesta zapovijest kaže „niko na svijetu nema pravo da oporezuje američke kompanije osim SAD“, američka vlada je odmah uvela kontramjere u vidu dodatne carine od 25 posto na uvoz francuskih torbica, kozmetike, sapuna, odnosno na uvoz vrijedan oko 1,3 milijarde dolara godišnje. Naravno, Vlada SAD je intervenisala, kako bi se zaštitila „slobodna trgovina“.

Konačno, i ovdje je postignut kompromis sa Bajdenovom administracijom, pa je SAD retroaktivno od 8. oktobra ukinula svoje dodatne carine, a pet evropskih država će naplaćivati digitalnu taksu dok na scenu ne stupi dogovorena globalna minimalna porezna stopa od 15 posto za oporezivanje kompanijskih profita.

Da se američki dioničari tehnoloških kompanija ne bi našli slučajno oštećeni, sve pare koje ove kompanije plate po osnovu digitalne takse u EU biće im priznate kao akontacija za budući globalni porez. Tako, što se Evropljana tiče, ono što od američkih kompanija zarade na mostu, izgubiće na ćupriji.

Zajednički protiv Kine

Izvjesno je da u svakom slučaju, bilo da je riječ o zaštiti nesputane globalne slobodne trgovine ili o zaštiti američke nacionalne bezbjednosti, SAD će naplaćivati 25 posto ekstra carine na uvoznu robu. Za miran san recept je jednostavan: nemoj biti konkurentniji od američkih kompanija i nemoj pokušavati da im naplatiš porez, i nemaš razloga za brigu. SAD nisu uvele nikakve carine Britanskim djevičanskim ostrvima, Bahamima, Panami ili Gibraltaru. Dogovor je: oni ne proizvode čelik i ne pokušavaju oporezovati američke kompanije, a SAD njima ne uvodi carine – i svi sretni i zadovoljni.

U međuvremenu, nakon što su ratne sjekire između SAD i EU privremeno odložene i nesuglasice zaboravljene, fokus je prebačen na zauzdavanje Kine i blokiranje kineskog čelika. Iz perspektive EU, carine na uvoz evropskog čelika u SAD su velika nepravda i nezaslužena kazna, ali kad je riječ o kineskom čeliku, onda nikakva carina nije previsoka i sva sredstva su dozvoljena.

Za američkog predsjednika Bajdena, sporazum o primirju sa EU oko uvoza čelika „uklapa se u viziju globalnog fronta protiv Pekinga“, sa čime se slažu i zvaničnici EU. Razlika je što SAD namjerava da koristi carine kao „batinu“, dok će EU isti efekt kreirati uvođenjem „karbon poreza“ na uvoz u EU iz zemalja sa standardima nižim od evropskih. EU i SAD do sada nisu nešto bile uspješne u zauzdavanju Kine, ali očigledno je da još uvijek ne odustaju.

Dražen Simić

Izvor: Bif.rs