Aktuelna energetska kriza je ogolila ranjivost sistema proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom, ačist primjer je Francuska, država poznata po snažnim kapacitetima proizvodnje struje iz nuklearnih elektrana, smatra ekonomski analitičar Alekandar Vučinić.
“Manje je poznato da je taj sistem bio još impozantniji dok Francuska nije odlučila da slijedi primjer Velike Britanije i privatizuje elektroprivredu. Rukovodeći se rezonima profita, privatne kompanije su od lučile da im se ne isplati proizvoditi struju u brojnim nuklearnim centralama koje im predstavljaju balast zbog troškova održavanja. Tada su neke izbačene iz stroja, što je velika greška koja je došla na nap latu sa energetskom krizom 2022. kada se odjednom pojavila egzistencijalna potreba za znatno obimnijom proizvodnjom energije”, kazao je Vučinić.
On ističe da su ova iskustva izuzetno poučna za Crnu Goru i moraju se imati u vi du prilikom upravljanja sistemima zdravstva, elektroprivrede i vodovoda, naročito prilikom razmatranja njihove potencijalne privatizacije.
“Crnogorsku javnost je nedavno uzburkao ‘šum? na relaciji MKI i EPCG. MKI je apostrofirao primarnu ulogu ‘vođenja računa o kapitalu i ostvarivanju većih prihoda’. Zatraženo je od EPCG povećanje cijene struje, što bi predstavljao legitiman izbor, iako ostvarivanje profita ni je primarni cilj EPCG. Jednostavnim uvidom u deklaraciju preduzeća, dolazi se do podataka da je za primarni cilj definisano ‘sigurno i pouzdano snabdijevanje potrošača električnom energijom, pouzdana i efikasna proizvodnja’ kao drugi, dok je ‘povećanje poslovne efikasnosti’ na trećem mjestu. Veoma je bitan i širi društveni kontekst i okolnosti nekontrolisane inflacije. Kompanije u čijoj vlasničkoj strukturi je država ne bi trebalo da prenebregnu taj faktor i odluče da dramatično povećaju cijenu struje, što bi dalo dodatni impuls inflaciji. Pristup koji uzima u obzir i taj faktor pre dstavlja e lementarno društveno odgovoran odnos”, navodi Vučinić.
On smatra da je suština da EPCG mora težiti, ali ne mora nužno poslovati sa velikim profitima u svim situacijama.
“Sigurnost snabdijevanja je od krucijalnog značaja. U tom ključu treba razvijati dalje kapacitete radi energetske suverenosti Crne Gore i j ačanja finansi jske pozicije. Distribucija struje kao i vode je esencijalna usluga od vitalnog značaja za stanovništvo i privredu države, i mora imati tretman javnog dobra. Ne može se isključivo posmatrati kroz prizmu profita”, poručuje Vučinić.
Kada je riječ o čestim navodima za promjenu vlasničke strukture EPCG, Vučinić smatra da primjer Britanije i Francuske pokazuje da je u kriznim situaci jama poželjno držati dizgine u svojim rukama.
“Na osnovu finansijskih iskaza za2021.možesezaključiti da je EPCG prilično solidna firma. Za analizu energetskih kompanija najčešće se koriste parametri dug prema EBITDA, koeficijent pokrića kamata, dug prema sopstvenom i ukupnom kapitalu. EPCG bilježi sasvim pristojne vrijednosti, naročito u pogledu masivnosti kapitala koji osigurava da količnik duga prema kapitalu uliva povjerenje. Dodatno, izuzetno dobro stoji koeficijent pokrića kamata, što svjedoči da zarade kompanije za 2021. mogu veoma dobro da pokri ju rashode po osnovu kamata. Nešto je lošiji ukupan koeficijent duga u odnosu na zarade kompanije, ali i dalje u preporučenom intervalu za energetske kompanije. Radi poređenja (koje nije sasvim adekvatno jer su u pitanju veće firme), EPCG je ovim vrijednostimau rangu francuskog EDF i nešto bolja od giganta E.ON. Ipak, sasvim je sigurno da je izazovna 2022. godina u energetskom smislu uzrokovala turbulencije i da je finalna profitabilnost takođe pod znakom pitanja. Pored toga, neophodno je analizirati finansijske položaje svih pojedinačnih pre duzeća u sk lopu EPCG. Premda je potencijal za razvoj izvanredan, sasvim je sigurno da ne treba praviti kontinuitet sa rđavom višedecenijskom navikom kadririranja po stranačkim uzusima, već angažman kadrova mora biti na meritokratskoj osnovi, čime se osigurava da EPCG bude okosnica privrednog razvoja”, zaključuje Vučinić.
Izbjeći britansku grešku “vimbldonizacije” ekonomije
Vučinić ističe i da je posebno specifičan period vladanja Velikom Britanijom Margaret Tačer.
Legat njene vladavine je ekstremna deregulacija posebno finansijskih tržišta, privatizacija državnih preduzeća, uključujući zdravstvo, elektroprivredu i vodovod. Cilj tako radikalnih koraka je bila rehabilitacija snažnog ekonomskog rasta nakon godina stagnacije ističe Vuinić.
On navodi da se tada iskovao termin “vimbldonizacija britanske ekonomije”, oličen u metafori koja sugeriše da nije važno odakle dolaze igrači koji igraju sve dok se igra dešava u Londonu i dok domaćin ubira benefite od “organizacijeturnira” U isto vrijeme, snažna američka ekonomija se zasnivala na provjerenoj formuli koja počiva na pet stubova: privatna preduzeća, takmičenje, privatna svojina, motivacija na osnovu profita i suverenizam potrošača.
Izvor: Dan
