U biznisu sam naučio da budem strpljiv”, priznaje dvostruki olimpijski prvak i peterostruki svjetski atletski šampion u maratonu Haile Gebrselassie, najpoznatiji čovjek u Etiopiji, a danas uspješan biznismen.

Slavni 41-godišnjak je u toku sportske karijere srušio 27 svjetskih rekorda, a zaradu je uložio u igradnju višenamjenskog centra u Addis Ababi. Kasnije je odlučio kupiti zemlju za plantažu kafe, namirnice koja je ključna za ekonomiju te zemlje. Taj posao je toliko unosan da poljoprivrednici u sindikatima mogu prodavati svoju robu čak i na tržištu New Yorka.

Za “cara etiopske atletike”, kako nazivaju Hailea, uzgoj kafe je prilično nov poduhvat, ali se već pokazao kao isplativ.

“Imamo 1.500 hektara zemlje, a od toga već dvije godine 500 hektara koristimo za uzgoj kafe”, ispričao je Gebrselassie za BBC. “Sada izvozimo organsku kafu u druge zemlje, ali to nije dovoljno. Etiopija je bogata i drugim resursima”.

To najbolje objašnjava njegov najnoviji upliv u poslove s rudnicima.

Ponosan na svoje poslovne uspjehe, Gebrselassie kaže da ljudi vjeruju kako mu je bilo puno lakše uspjeti s obzirom da je slavan. Ipak, ističe da to nije istina. Dodaje da se za svaki uspjeh morao sam izboriti, te da se na podršku države čeka pet ili šest godina.

Na pitanje je li bilo teško prebaciti se sa sporta na biznis priznaje da je to zahtijevalo dosta prilagođavanja, posebno jer u biznisu nema instant uspjeha.

“Ja vjerujem u akciju, trčanje je akcija, to je ono što vidite, pobijedili ili ne. U ovom poslu morate planirati i čekati”, kazao je Gebrselassie. Najteže mu je bilo prilagoditi se timskom radu i ne biti u prilici da postavlja lične ciljeve.

Ipak, još uvijek se ne odriče trčanja i planira učestvovati u utrci za starije od 40. Svakodnevno džogira uz i niz brda Entoto, a jutarnji vazduh mu, kako ističe, pomaže da jasno razmišlja.

Prisjetio se i vremena od prije 15 godina kada je kao entuzijasta odlučio izgraditi prvo kino i pokazati da i u njegovoj zemlji ljudi znaju snimati filmove, uprkos nepostojanju lokalne filmske industrije. Arhitekti su mu govorili da je lud, a on je sam pronašao kamermana, scenaristu i pomogao da se snimi prvi amaterski film. Na njegovom prvom prikazivanju bilo je petero ljudi, kasnije deset, pa 15 i onda je snimljen još jedan film. To je omogućilo rađanje filmske industrije u Addis Ababi.

Nakon ovoliko vremena iskusniji i upućeniji Gebrselassie ozbiljnije razmišlja o promjenama u ekonomijama zemalja Afrike.

“Ako želite pomoći Africi, nemojte donositi novac. Radije donesite dobre ideje”, poručuje on.