Piše: Alen Šćuric

U posljednjih tri godine višekratno sam ponavljao u svojim analizama da 4K neće stati samo na Adriji nego da planira da preuzme i Montenegro Airlines i Croatiu Airlines. Ovo sam naglašavao dok je još pregovarao sa Slovenijom, a po preuzimanju Adrije sam još više naglašavao da je ovo strategija kompanije. Istovremeno sam naglašavao da 4K ovo radi vrlo vjerovatno za Lufthansu, što sam potkrijepio nizom indicija i poteza. Što je vrijeme više proticalo ove indicije su bile sve jače, poteza sve više i bili su sve značajniji, a kontraargumenata doslovce bilo nije.

Stoga informacija od prije dva mjeseca da je 4K ozbiljan kandidat za kupovinu Croatie sa kojim se ozbiljno pregovara u Vladi Hrvatske nije bila iznenađenje. Isto tako provjerena informacija da 4K pregovara sa Vladom Crne Gore nije me iznenadila. Čak štoviše i dok se nije znalo ko je fantomska „velika“ investiciona kuća koja već ima avio-kompaniju u portfelju naglašavao sam glavnim avio stručnjacima Crne Gore da je to sigurno 4K. I bio sam u pravu. No, istovremeno sam ponavljao da se 4K ni na koji način ne može smatrati velikom kompanijom (kako to ističe Vlada), te nikako nije iskusan u avio-businessu, toliko specifičnoj grani ekonomije u kojoj ne pomaže baš previše iskustvo u ostalim branšama.

4K Vladama Hrvatske i Crne Gore prezentuje model Adrije kao uspješan

Upravo zato sam i ponavljao da model koji provode u Adriji ne može polučiti dobre rezultate. Nažalost, i ovo se obistinilo.

4K pokušava projekt prezentovati kao uspješan. Naglašava da je već prve godine po preuzimaju Adrije, iako je godinama bila gubitaš, stvorila profit od 3,2 miliona EUR, no namjerno izostavlja činjenicu da je misteriozni javnosti nepoznati kupac kupio ime Adrije za 7,6 miliona EUR, pa je ista zapravo bila u gubitku od 4,4 milijuna EUR. Naravno, 4K ne naglašava da je prošle godine Adrija bila u gubitku od čak 5,4 miliona EUR. Odjednom 4K više ni ne izlistava finansijska postignuća javno. Vidi čuda! I svi ostali finansijski pokazatelji su se naglo pogoršali. Putnički promet kompanije je 2016. pao za 6,3%, kompanija je smanjila broj putnika za 11% spram 2015, load faktor je sa 67,9% pao na 65,5%, a broj letova za 4%. A ove godine finansijski pokazatelji će biti daleko lošiji obzirom na nevjerovatno loše poteze koje je 4K poduzeo.

U samo dvije i po godine 4K je investirao preko 19 milijuna EUR (ukoliko je istina da su oni sami, preko sestrinske firme kupili ime), od čega je prije par dana morao uložiti 10 miliona samo da održi likvidnost, kompanija će ove godine stvoriti više miliona EUR gubitka, jer je ove godine stanje daleko gore nego prošlih godina. Otkazano je stotine letova, otkazivanja su svakodnevna pojava, istovremeno spajani su letovi da ima što manje otkazivanja, angažirane su skupe ACMI kompanije za kratke i sezonske najmove, korišteni su neprimjereno preveliki avioni za pojedine linije (umjesto turbopropa sa 50 sjedišta, vrlo žedan mlazni avion sa 105 sjedišta), smanjen je broj frekvencija na nekim linijama nakon što je objavljen red letenja (Podgorica je npr. smanjena sa planiranih 11 na samo 7 letova u ljetnoj sezoni), linije su prekidane prije planiranog datuma, brojne linije su naglo otkazane tokom zimskog reda letenja iako su karte već u prodaji, čak 4 od 7 novih linija je ukinuto nakon samo par mjeseci, nabavljeni su Saabovi 2000, avion koji je krajnje neekonomičan i koji je u bankrot odveo niz malih kompanija, nema dovoljno posada za aktualnu flotu i planirane operacije, leti se iz 9 baza i fokusnih aerodroma širom Evrope, kupljena je švajcarska avio-kompanija Darwin i nakon bajkovitih najava o vrtoglavoj ekspanziji odvedena u stečaj nakon smo 4 mjeseca od kupovine, svaštari se (redovne linije u hubu sa feeding regionalnim linijama, baze izvan huba sa nekoliko linija, charteri, ACMI business) što se kod drugih kompanija nije pokazalo kao uspješno pa su kompanije mahom odbacile sustav „radim sve i svašta“. U svakom slučaju isto donosi ogromne gubitke i polučilo je totalni fijasko u Adriji. Sve to govori da management improvizuje i istinski nije vičan avio-businessu. Ovoliko mnogo grešaka govori ili da su ljudi koji vode ovaj segment 4K businessa totalni diletanti ili se to radi namjerno sa ciljem bankrota kompanije.

A Vlade Crne Gore i Hrvatske doživljavaju 4K kao ozbiljnog kupca od kojeg se očekuje razvoj dviju nacionalnih kompanija. I dok Hrvatska ima i drugih ponuda, Crna Gora slijepo slijedi Adrijin put, i pregovara jedino sa „velikim investitorom“, kako oni percipiraju 4K.

Rješavaju li se vlade Crne Gore i Hrvatske vrućih krompira pod svaku cijenu?

Činjenica je da vlade i Hrvatske i Crne Gore u posljednjih godinu dana u svakoj prilici ponavljaju kako će prodati svoje nacionalne kompanije. U oba slučaja nije se moguće ne oteti utisku da se ove vlade rješavaju vrućih krompira.

Montenegro Airlines je gubitaš, akumulirao je desetine miliona EUR gubitaka, svake godine Crna Gora i njene institucije pomažu kompaniju ozbiljnim sredstvima. No, ipak gubitak se rapidno smanjuje, a pomoć je sve manja. Kompanija nema ozbiljne imovine koju bi mogla rasprodati.

U svim pričama oko prodaje kompanije, stalno se provlači 4K kao kompanija koja je u igri. I kao što sam predvidio da će 4K uz Adriju nastojati da kupi Montenegro i Croatiu, sada je vidljivo da je upravo 4K u ozbiljnoj trci za kupovinu ovih kompanija. U slučaju Montenegra 4K je jedina kompanija koja ima konkretnu ponudu za kupiovinu i sa kojom Vlada Crne Gore pregovara. Ovo više nije moguće sakriti.

U slučaju Hrvatske, 4K takođe pregovara za Croatiju Airlines, a izvori bliski Vladi tvrde da je kompanija vrlo ozbiljan pregovarač za kupovinu Croatie. I ponovo naglašavam da bi u tom slučaju 4K napravio jednu kompaniju od Adrije, Croatie i Montenegra, te je kao takvu dalje prodao. Adria i Croatia su relativno kompatibilne i tu prevelikih problema ne bi bilo jer Adria ima Bombardierovu flotu CRJ, Croatia flotu Q400 istog proizvođača, obije kompanije imaju Airbus A320 obitelj u floti, dok Adria ima Saab 2000. Oba prevoznika su članovi Star Alliance i imaju ozbiljnu saradnju sa Lufthansom, čak štoviše bitno baziraju svoje poslovanje na toj saradnji. Montenegro pak ima potpuno različitu flotu od ova dva prevoznika (Embraere 195 i Fokkere 100), te nije član ni jedne alijanse. Uspije li 4K stabilizirati ove kompanije, izmijeniti flotu Montenegra (što i nije toliko velik problem obzirom da se kompanija ove godine rješava Fokkera, a Embraeri su u lizingu), te ih spojiti u razuman sistem vrlo vjerovatno će ih prodati Lufthansi, o čemu sam već višekratno pisao.

Cijelu kolumnu  Alena Šćurica možete pročitati ovdje.