Iako je stečajni upravnik u obrazloženju odluke o poništenju prvog konkursa za imovinu KAP-a naglasio da su mu povjerioci zamjerili što početna cijena nije bila dobro definisana u prvom oglasu, potpuno je jasno da je Perišić raspisao drugi oglas kako da bi se do kraja februara razriješila pravna zavrzlama na nadležnom mjestu-Ustavnom sudu.
Spremamo se kao da će KAP biti sjutra prodat, a radimo kao da problem nećemo da riješimo za sto godina! Otprilike ovako, u duhu nekadašnje matre iz vremena druga Tita, teče priča o prodaji podgoričkog Kombinata aluminijuma.
Prodaja imovine KAP-a, u koji je lani uveden stečaj na zahtjev Ministarstva finansija, odvija se u vrlo neobičnim uslovima sa pravnog aspekta, nakon što je parlament nedavno po drugi put usvojio predlog zakona o zaštiti državnih interesa u rudarsko- metalurškom sektoru. Naime, Zakon koji je inicirao Demokratski front je, prema tumačenjima svih pravnika koje je Portal Analitika kontaktirao, u direktnoj koliziji sa važećim Zakonom o stečaju, dok se pojedinim njegovim odredbama zadire u nadležnosti stečajnog sudije i upravnika.
Prema mišljenju Vlade, zakon je u suprotnosti i sa pravima za državnu pomoć i može značiti narušavanje pravila EU u ovoj oblasti, kao i potencijalno kršenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Sultan umjesto sultana: Dok Zakon o stečaju propisuje da se na prodaju oglašava kompletna imovina stečajnog dužnika, Zakonom o zaštiti državnih interesa u rudarsko- metalurškom sektoru je definisano da se KAP ne može prodavati kao imovina, već isključivo – kao preduzeće.
Posebno problematično je što bi se – po Zakonu koji je predložio Demokratski front – sa kupcem KAP-a trebao zaključiti ugovor nakon prethodno pribavljene saglasnosti Skupštine, iako je to izvorna nadležnost Vlade. To znači da bi zakonodavna vlast preuzela ingerencije izvršne vlasti u ovom konkretnom slučaju. Na ovu “falinku” ukazivao je i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, kada je parlamentu vratio prijedlog zakona na doradu i ponovno odlučivanje. Skupština je, što je inače rijetkost u ovdašnjoj parlamentarnoj praksi, glasovima vladajuće SDP-a i opozicije, ponovo usvojila Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom kompleksu.
Jačanje kontrolne uloge parlamenta prilikom prodaje KAP-a je sigurno motivisano lošim iskustvom sa prethodnim strateškim investitorom, ruskim oligarhom Olegom Deripaskom, u čijem džepu je završilo 125 miliona eura novca crnogorskih poreskih obveznika, nakon aktiviranja državnih garancija. Deripaska je krajem 2005. kupio KAP i nikšićke Rudnike boksita za ukupno 48,5 miliona eura.
No, dobre namjere nekad znaju da povedu u pogrešnom pravcu: upravo je usvajanje Zakona o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom kompleksu značilo dodatno komplikovanje rješavanja problema KAP-a.
Čekajući ocjenu ustavnosti: Dosadašnji postupak prodaje kompletne imovine KAP-a je u potpunosti realizovan u skladu sa Zakonom o stečaju.
Stečajni upravnik Veselin Perišić je, nakon konsultacija sa zastupnicima odbora povjerilaca KAP-a, odlučio da poništi prvi oglas i raspiše novi tender za prodaju imovine, po početnoj cijeni od 52,5 miliona eura. Iako je Perišić u obrazloženju odluke naglasio da su mu povjerioci zamjerili što početna cijena nije bila dobro definisana u prvom oglasu, potpuno je jasno da stečajni upravnik nije raspisao novi tender jer očekuje finansijski bolje ponude, već da bi se do kraja februara situacija razriješila na nadležnom mjestu- kako je Portalu Analitika u ponedjeljak rečeno u Ministarstvu ekonomije, taj vladin resor će uskoro dostaviti podnesak Ustavnom sudu kojim će tražiti poništenje Zakona o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom kompleksu.
Međutim, nepoznanica je da li će Ustavni sud, koji još nije održao konstitutivnu sjednicu u novom sazivu, ocijeniti ustavnost Zakona o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom kompleksu prije nego što Perišić po drugi put otvori koverte sa ponudama.
Odlučujuće činjenice: Bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić ranije je ocijenio za Portal Analitika da Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru predstavlja knjiški primjer neustavnosti.
– Ovaj zakon je klasičan primjer pojedinačnog pravnog akta, zato što se odnosi na tačno određenog subjekta i na tačno određenu situaciju – Kombinat aluminijuma Podgorica – tako da je ovaj zakon ustvari suprotan samom sebi, pa predstavlja pravni apsurd! On je suprotan krucijalnim ustavnim normama koji regulišu ustavne nadležnosti Vlade i Skupštine. Nesporno je da Skupština donosi zakone i sa formalno-pravnog aspekta je taj uslov zadovoljen. Međutim, sa materijalno-pravnog aspekta, ispada da Skupština može da donosi zakone mimo elementarnih pravila. S druge strane, Vlada vodi unutrašnju i vanjsku politiku Crne Gore, dakle, ne predlaže je Skupštini, kao što predlaže plan razvoja i prostorni plan Crne Gore i druge kapitalne propise, nego logičkim i jezičkim i sistematskim i ciljnim tumačenjem izraz „vodi“ znači da je to isključiva nadležnost Vlade- istakao je Mitrić u autorskom tekstu.
On je objasnio da zakon ne može biti suprotan drugom zakonu, zato što su oni iste pravne snage.
-Takva situacija kad u dva zakona imamo različita pravna rješenja za isti pravni odnos u pravu se zove kolizija zakona, a za koliziju zakona postoje pravna rješenja koja se zovu „odlučujuće činjenice“. Ni ustavni amandmani, ni ustavni zakon ne mogu biti neustavni iz istog razloga (imaju istu ustavno-pravnu snagu), a ova pravna situacija ne dozvoljava ocjenu njihove ustavnosti, kao što to neki pravnici misle i čine – naveo je Mitrić.
Ako se Zakon o stečaju bude primjenjivao i u drugom krugu prodaje imovine KAP-a, nesumnjivo da će biti prihvaćena, prema riječima stečajnog upravnika, ozbiljna ponuda nikšićkog Uniproma, firme biznismena Veselina Pejovića. Iako su pojedini opozicioni poslanici saopštili da Uniprom nema reference i da ponudu “tešku” 28 miliona eura ne treba prihvatiti jer se kompanija nikad nije bavila proizvodnjom i prodajom aluminijuma, u stečajnom postupku se, za razliku od klasičnog privatizacionog tendera, ne vrednuju najavljena ulaganja, pa ponuda firme Getsales iz Londona, iza koje stoji njemačka HGL grupa, ne može biti konkurentna ponudi Uniproma.
Iz HGL grupe su poručili da se najvjerovatnije neće prijaviti na ponovljeni tender za prodaju KAP-a, tako da se ponuda od 5100 eura za preuzimanje imovine uz 700 miliona eura investicija moguće neće ni vrednovati. Uniprom planira da zaposli 300 radnika i spreman je da plaća cijenu struje od 38 eura po megavatu. Što je najbitnije proizvodnja će biti nastavljena, jer novi strateški investitor nije u obavezi da je očuva. Od uvođenja stečaja proizvodnju u KAP-u organizuje država, na čelu sa menadžerskim timom koji predvodi bivši vladin predstavnik u odboru direktora fabrike Nebojša Dožić.
Političke konotacije: Cijeli slučaj je u srijedu dobio političku konotaciju teškim optužbama potpredsjednika parlamenta i PzP-a Branka Radulovića da je prvi tender za prodaju KAP-a sproveden nezakonito i da je “mafija spriječila” kompaniju iz Šibenika da dostavi ponudu. Iz hrvatske kompanije su ove navode demantovali, ali su u javnoj polemici između rukovodstva PzP-a i gazde Uniproma Veselina Pejovića pale teške riječi.
Pri tom, Radulović nije objasnio kako šibenski TLM uopšte može da kupi KAP kad ta kompanija nema nikakvog iskustva u proizvodnji primarnog aluminijuma, pa je čitav slučaj postao – isključivo politički. Izvjesno je da vrh PzP pokušava, optužbama na račun Pejovića ali i stečajnog sudije, ospori validnost čitavog procesa prodaje KAP-a.
Zato je sada neizvjesno ko će se i da li će se, zbog pravnih i političkih razloga, iko javiti na drugi oglas za prodaju imovine podgoričke fabrike Aluminijuma.
Zato je neophodno da nadležne institucije, prvenstveno Ustavni sud ali i Privredni sud, što ranije razriješe ovu svojevrsnu pravno-političku zavrzlamu, koja prijeti da potpuno derogira Zakon o stečaju kao sistemski akt koji se tiče ekonomskih procesa. Naravno, ako Crna Gora uopšte želi da riješi problem koji godinama opterećuje ali i crnogorske građane iz čijih je džepova već suviše novca izvučeno.
Autor: Siniša GORANOVIĆ
Izvor: Portal Analitika
