Vlada Crne Gore objavila je pred Novu godinu da je okončala saradnju sa češkom Škoda Prahom oko gradnje drugog bloka termoelektrane u Pljevljima. Česi, uprkos naporima, nijesu uspjeli da obezbijede prihvatljiv model za finansiranje tog projekta. Raskid saradnje sa Česima je očekivana odluka, ali je trebala biti donešena ranije. Ovako se stiče utisak da je Vlada smirivala javnost optimističkim najavama, a u međuvremenu je izgubljeno dragocjeno vrijeme za realizaciju ovog strateškog projekta, od koga će zavisiti energetska stabilnost Crne Gore. Zbog svega, Vlada i EPCG moraju ponuditi neko brzo rješenje, a kako sada stvari stoje, ne treba bježati i od opcije da drugi blok termoelektrane grade Kinezi po istom ili sličnom modelu gradnje autoputa, bez obzira na poslovično negativan stav Brisela…

Vlada je na sjednici 21. decembra prihvatila Informaciju o raskidu saradnje sa Škoda Prahom, ali je tek šest dana kasnije, na pres konferenciji obavijestila javnost o tome. Zanimljivo, ušli smo u šestu godinu od kada je raspisan tender za gradnju drugog bloka termoelektrane. Za neupućene čitaoce, u tom periodu mogao se izgraditi drugi blok termoelektrane – skoro dva puta.

Vlada je na pomenutom presu pokušala da smiri nestrpljivu javnost najavom da će  do 2021. godine postojeći blok termoelektrane biti ekološki rekonstruisan, i da će biti urađena toplifikacija Pljevalja.

Rekonstrukcija će se, kako su najavili na zajedničkom presu Vlada i EPCG, uraditi u skladu sa najstrožijim evropskim ekološkim standardima, predviđenim Odlukom Evropske unije 31. jula, a procijenjena vrijednost projekta je oko 40 miliona eura.

Ne može se ništa zamjeriti ovim Vladinim najavama,  jer je u pitanju dobra odluka. Međutim, taj potez je napravljen u – iznudici. Kako je zbog sve strožih EU kriterijuma, prvi blok mogao da radi još nekoliko godina, a pošto u međuvremenu nije počeo da se gradi drugi blok, onda odluka o raskidu nosi veoma ozbiljne kosekvence.

Ugrožavanje energetske stabilnosti

O čemu se zapravo radi? Prošla godina je pokazala da se, zbog suše i najavljenih klimatskih promjena, ne može pouzdano računati na potrebnu proizvodnju struje iz hidroelektrana.

Dvije crnogorske hidroelektrane “Piva” i “Perućica”, su prema procjeni, lani proizvele svega 990 GWh sati struje, što znači da su bukvalno prepolovile proizvodnju. Prema energetskom bilansu za 2018. godinu, Crnoj Gori je potrebno ukupno čak 3.534 GWh struje. Matematički je jasno šta znači ako Crna Gora ostane bez termo izvora.

Upravo je zbog toga održavanje prvog bloka i izgradnja drugog bloka od najvećeg nacionalnog interesa. Bez ako ne mislimo da vratimo šterike.

I ne samo to. Više od tri i po decenije bez  gradnje velikih hidroelektrana i termoelektrana je neslavan rekord, koji nije zabilježen među zemljama u razvoju koje, poput naše, imaju deficit struje,  a grade ili planiraju gradnju ekskluzivnih turističkih kapaciteta.

Doduše, došlo je do izgradnje nekoliko manjih hidroelektrana i vjetroparkova, ali ukupna proizvodnja  tih izvora je zanemarljivo mala u odnosu na proizvodnju termoelektrane. Ne manje bitna stvar je što je struja iz tih novoizgrađenih alternativnih izvora  višestruko skuplja od klasičnih izvora.

Zbog nove naknade za obnovljive izvore energije, i ovogodišnji računi će biti veći, pa niko više ne vjeruje u mogućnost da će država nastaviti da podržava  izgradnju novih alternativnih izvora. Jednostavno, građani nemaju novca da plaćaju skupe mikrocentrale i vjetreogeneratore, pa se moramo posvetiti izgradnji stabilnog izvora energije, što je svakako drugi blok.

Brisel  tiho protiv gradnje TE

Vlada je obećala da neće odustati od gradnje drugog bloka i da će do kraja januara ponuditi neko alternativno rješenje. Kako je Analitika već objavila Brisel se, za sada, tiho protivi izgradnji drugog bloka termoelektrane.

Nije na odmet ponoviti da evropske birokrate i bankari smatraju da je najava gradnje drugog bloka TE “politička priča” koja nema mnogo veze sa ekonomijim.

Podaci koje prezentujemo nedvosmisleno ukazuju da gradnja drugog bloka TE nije “politička priča”, već razumna ekonomska valorizacija resursa.

Naime, prema zvaničnim podacima, bilansne rezerve uglja u Pljevaljsko-maočkom basenu iznose 188,4 miliona tona. Ako uzmemo minimalnu cijenu uglja od 22 eura po toni (realno je daleko veća), onda dolazimo da crnogorske rezerve uglja vrijede više od četiri milijarde eura.

Koja to zemlja ne bi valorizovala to bogatstvo? Nema te zemlje. Naročito Crna Gora koja ima veoma ograničene resurse, i ne smije to sebi dozvoliti. Pošto je izvoz uglja kao sirovine besmislen i više priliči koloniji no evropskoj državi, onda je jasno da ugalj možemo valorizovati gradnjom drugog bloka termoelektrane i produžavanjem radnog vijeka prvom. Naravno, uz poštovanje svih ekoloških standarda EU.

Nadalje, Velika Britanija je još 2015. godine, kada je formalno bila u sastavu EU, zatvorila svoj posljednji rudnik uglja. Svojevremeno je Britanija imala 3.000 rudnika u kojima je bilo zaposleno gotovo milion ljudi. Britanci su pametno iskoristili rudno bogatstvo i kada su vidjeli da je proizvodnja neodrživa, stavili su katanac na rudnike.

Crna Gora tek načela rudno bogatstvo

Problem je što Crna Gora, za razliku od zemalja EU, praktično tek načela svoje rudno bogatstvo. Pošto Crna Gora u Pljevaljsko-maočkom basenu ima rezerve uglja vrijedne više od četiri milijardi eura, bilo bi krajnje neodgovorno odustati od gradnje tog energetskog objekta.

EPCG na svojim računima ima 230 miliona eura i jak investicioni potencijal. Dio novca sa računa EPCG će sigurno biti utrošen za revitalizaciju prvog bloka. Izgradnja drugog bloka košta oko 300 miliona eura i traje tri do četiri godine.

Zbog svega, navedenog Vlada MORA ponuditi neko brzo rješenje, a kako sada stvari stoje, ne treba bježati od opcije da drugi blok termoelektrane grade Kinezi po istom ili sličnom modelu gradnje autoputa, bez obzira na poslovično negativan stav Brisela…Dakle, bez tendera, na osnovu međudržavnog ugovora. I što prije. Druga mogućnost je da EPCG formira projektni tim sastavljen od renomiranih stručnjaka i da sama krene u realizaciju projekta.

U protivnom, sve će ovo sve ličiti na Potemkinovu termoelektranu, nesuvislo pominjanje Dženeral elektrika i kockanje sa energetskom stabilnošću Crne Gore.

Izvor: Portal Analitika