U odsustvu zvaničnih podataka kompanija i država, iz analiza međunarodnih organizacija i konsultantskih kuća saznajemo da su od cijelog finansijskog sektora najveći udar krize pretrpjele banke. One se suočavaju sa padom novih kredita, ali i neizvjesnošću da li će njihovi klijenti moći da otplate stare, s obzirom na prognoze da svijet čeka talas bankrotstava prezaduženih kompanija. Sumrak u kojem se trenutno nalaze banke nije bacio sjenku i na osiguravače, kojima se predviđa da bi nakon gorkih iskustava koje je donijela pandemija, mogla početi da raste tražnja za njihovim proizvodima.

Već sredinom prošle godine postalo je jasno da će od cijelog finansijskog sektora najveći teret aktuelne ekonomske krize pasti na banke. To su potvrdile i analize na osnovu kojih se rade rangiranja banaka. U jednoj od njih, „BrandZ Top 100 Most Valuable Global Brands“, navodi se da je 10 najvrjednijih svjetskih banaka do polovine 2020. godine zabilježio prosječan pad vrijednosti od 19 odsto.

Istraživanje koje je potom sprovela istraživačka kuća Brand Directory pokazalo je da će i u 2021. njihova vrijednost padati – od 10 najvećih banaka, čak osam će na kraju godine vredeti manje, osim američke banke JP Morgan i kanadske RBC. Ovo ne govori samo o poslovnim rezultatima banaka, već i o mišljenju investitora o njihovim izgledima za budućnost.

Šta je obeshrabrilo investitore?

Banke su se tokom prošle godine suočile sa: niskim kamatnim stopama, odlaganjima otplate kredita, jačanjem konkurencije u vidu finteh kompanija i onlajn banaka, smanjenim interesovanjem za nove kredite, rastom ulaganja u digitalizaciju jer se cjelokupna komunikacija sa klijentima prebacila na internet, spajanjima i akvizicijama u ovom sektoru…

Situaciju u kojoj su se iznenada našle najbolje je opisala Evropska centralna banka: „Umjesto uobičajenog stres testa u unaprijed određenim uslovima, banke su podvrgnute procjeni svoje otpornosti i ranjivosti koja se odvijala uživo, u stvarnosti”. Test su položile, jer su u ovu krizu ušle pripremljenije i bolje kapitalizovane nego u onu iz 2008. godine.
Međutim, uskoro bi mogle polagati novi, vezan baš za kapitalizaciju i kvalitet portfolija, imajući u vidu prognoze međunarodnih organizacija da sledi talas bankrotstava u realnom sektoru.

I same banke su svjesne ove opasnosti, što se uočava iz podataka o povećanju rezervacija – izdvajale su rekordne sume kao pokriće za slučaj da klijenti više ne budu u mogućnosti da im vraćaju kredite.

Konsultantska kuća McKinsey procjenjuje da su u prva tri kvartala 2020. banke širom svijeta za rezervacije izdvojile 1.150 milijardi dolara, što je više nego za cijelu 2019. godinu, kada su za ove svrhe namijenile manje od 800 milijardi dolara. Početkom ove godine situacija se znatno popravila, pa je sada na djelu „umereno snižavanje rezervacija“. Ipak, i dalje djeluje sasvim realno prognoza da bi banke u narednih nekoliko godina mogle da se suoče sa dva velika problema: poplavom nenaplativih kredita i padom prihoda usljed sporog ekonomskog oporavka.

U zavisnosti od tempa tog oporavka, McKinsey procjenjuje da bi se pad kumulativnih prihoda banaka od 2020. do 2024. godine mogao kretati između 1,5 i 4,7 hiljada milijardi dolara. Kada bi morali da ga preciziraju, analitičari ove konsultantske kuće bi se odlučili za brojku od 3.700 milijardi dolara, što je jednako polugodišnjim prihodima analiziranog bankarskog sektora.

Rezervacije su bile tema i za portal Centra za ekonomske politike (CEPR) pod imenom „Vox EU“. On je pratio američke banke koje su tik pred pandemiju počele da primenjuju tzv. CECL standard, novo računovodstveno pravilo koje od njih zahtijeva da unaprijed predvide svoje gubitke, te da pripreme sredstva za njihovo saniranje. Zbog uvođenja ovog pravila, a potom i blokade rada privrede, američke banke su u drugom kvartalu 2020. povećale rezervacije za čak 69 odsto. Međutim, u narednom periodu, zahvaljujući otvaranju ekonomije i najvećem paketu finansijske pomoći u istoriji, banke su počele da smanjuju ova izdvajanja, što je, bar na kratko, unelo dozu optimizma na tržište.

Krediti kao najveći rizik za banke

Međunarodna finansijska korporacija (IFC) utvrdila je da su za prvih sedam mjeseci od početka pandemije banke poslovale na 80 odsto svojih kapaciteta iz pretkriznih godina. Već u septembru prošle godine prijavljivale su rast nenaplativih kredita od 2,4 odsto u odnosu na prethodnu godinu, uz napomenu da se značajno pogoršao portfelj mikro, malih i srednjih preduzeća. U istom periodu zabilježile su i pad novih kredita, koji se kretao između 12 i 14 odsto.

Na jednom od najrazvijenijih finansijskih tržišta, američkom, taj pad je izgledao ovako: u 25 najvećih banaka od aprila 2020. do aprila 2021. izdavanje komercijalnih zajmova je palo za 12,5 odsto. Slično se dešavalo i u eurozoni, gdje je na pad tražnje za kreditima najviše uticalo oklijevanje privrede da se dalje zadužuje, koje traje već četiri uzastopna kvartala.

Osiguravači relativno sigurni

Za razliku od banaka, u Kantarovom istraživanju 100 najvećih svjetskih brendova, 10 najvrednijih osiguravača je u prvoj polovini 2020. zabilježilo prosječan rast vrijednosti od osam procenata.

Prema podacima Međunarodne asocijacije supervizora osiguranja, solventnost osiguravača je u tom periodu neznatno opala, pre svega zbog nestabilnosti na finansijskim tržištima na kojima oni ulažu, ali je kapitalizacija čitavog sektora na globalnom nivou i dalje bila zadovoljavajuća. Najveći pad solventnosti imali su osiguravači u Evropi, a najmanji oni u Aziji.

Stari kontinent je najviše podbacio i kada je u pitanju osnovna delatnost osiguravajućih kuća. Njemačka osiguravajuća kuća Allianz Global izveštava da su u prvoj polovini 2020. premije na životno, osiguranje imovine i u slučaju nesreće, na globalnom nivou pale za 2,1 odsto, što je gotovo dvostruko u odnosu na prethodnu finansijsku krizu. Taj pad je predvodila Zapadna Evropa, gde je on iznosio čak 5,1 odsto.

Međutim, ohrabruje Allianz-ova prognoza da će se u najvećem dijelu svijeta premije vratiti na pretkrizni nivo krajem ove godine, a u Evropi vjerovatno 2023. Za očekivani ovogodišnji rast premija od 5,1 odsto najviše zasluga će imati rast u SAD od 5,3 odsto i u Kini od nevjerovatnih 13,4 odsto.

Uragani koštali osiguravače više od pandemije

Konsultantska kompanija EY ipak upozorava da osiguravajućim kućama još nije svanulo, odnosno da bi se one u narednom periodu mogle suočiti sa gubitkom dela poslovnih klijenata, zbog već pomenutih bankrotstava preduzeća.

Agencija S&P dodaje da najveći rizici za osiguravače leže u njihovim investicijama, (ne)otpornosti poslovnih osiguranika na krizu, niskim kamatnim stopama i slabom ekonomskom rastu. Brojke malo ko iznosi, jer se još uvjek ne zna koliku će štetu do kraja pandemije pretrpjeti građani i privreda, i koliko će uspjeti da naplate od osiguravača.

Jedini je institut Swiss Re prošle godine iznio procenu da bi potraživanja od osiguravajućih kuća mogla dostići 55 milijardi dolara, što na prvi pogled djeluje kao ogromna svota, ali je skoro dvostruko manja od isplata u slučaju prirodnih katastrofa. Primjera radi, potraživanja posle uragana „Katrina“ iznosila su 90 milijardi dolara, a sličnu brojku dostigla su i posle skorašnjih uragana u Americi – „Harvija“, „Irme“ i „Marije“.

Sreća u nesreći je, piše Swiss Re, što su osiguravajuće kuće dobro kapitalizovane i unaprijed pripremljene na ovakve gubitke, ali i što su se vrlo brzo prilagodile na nove okolnosti, povećanom digitalizacijom, kreiranjem novih proizvoda, kao i jednostavnijim procedurama ugovaranja osiguranja ali i prijave štete. Time su zadržale stare i privukle nove klijente, pretežno mlade.

Imajući u vidu njihov proaktivan pristup, najavljeni oporavak ekonomije i podatak da je posle epidemije SARS-a i MERS-a značajno poraslo interesovanje za životno i neživotno osiguranje, analitičari Swiss Re procjenjuju brzi oporavak ove industrije, počev od ove godine.

Izvor: Bif.rs