Izdavanje aviona po principu „ACMI lease“, nije bilo strano ni Montenegro Airlinesu, koji je takav aranžman godinama imao sa Albanijom, rekao je juče Pobjedi Vuk Stojanović, jedan od pet članova borda državne avio-kompanije, komentarišući davanje u zakup kompaniji Air Serbia jedan od dva aviona Air Montenegra.
On je ocijenio da je riječ o poslovima koji obezbjeđuju dodatnu ili bolju iskorišćenost vazduhoplova i obično su profitabilni.
“Odbor direktora bio je upoznat sa mogućnošću ovog aranžmana neposredno nakon konstituisanja. Iako djeluje da kompanija sa dva aviona teško može da priušti ovakav aranžman, realnost je drugačija. Avion koji će obavljati letove za Air Serbia to će dominantno raditi nakon što završi saobraćaj sa tivatskog aerodroma. S obzirom da je otvorenost aerodroma u Tivtu ograničena zalaskom sunca, avion će, umjesto da bude parkiran na platformi i prevozi nikoga, preletjeti za Beograd odakle će nastaviti da saobraća i realizuje dodatni prihod. Na ovaj način omogućava se i angažman za dodatne crnogorske posade”, rekao je Stojanović, dodajući da Air Montenegro i Air Serbia imaju partnerski odnos, kakav su imali Montenegro Airlines i JAT, te da su za slične scenarije tokom zime raspoloženi za saradnju i sa drugim avio-kompanijama.
Tromjesečni zakup
Air Serbia je, kako je Pobjeda juče objavila, uzela u tromjesečni zakup pola flote Air Montenegra, zbog čega je crnogorski avio-prevoznik smanjio planirani intenzitet saobraćaja i odustao od uspostavljanja redovnih linija ka Zapadnoj Evropi. Zakup je počeo 14. decembra, a menadžment kompanije očekuje da će od aranžmana sa glavnim konkurentom prihodovati 900.000 eura. Nejasno je hoće li i koliko profitirati od tog posla i šta će raditi u slučaju da im se pokvari jedini preostali avion.
“Prema podacima kojima raspolažem, neće doći do značajnijih poremećaja u saobraćaju Air Montenegra, te ako takva situacija bude postojala ona će biti zanemarljiva u odnosu na ukupan aranžman. Postoji rizik u slučaju ispada vazduhoplova iz saobraćaja, ali on postoji i u slučaju da avion saobraća iz Crne Gore. Donosioci ove odluke svakako bi radije razvijali saobraćaj prema evropskim destinacijama, međutim za tako nešto postoje ograničenja, a i period godine definitivno ne daje previše prostora za razvoj. Aranžman će obezbijediti određena likvidna sredstva, koja bi u slučaju saobraćaja prema Frankfurtu, Cirihu ili nekoj trećoj destinaciji bila pod velikim znakom pitanja”, ukazao je Stojanović.
On je naglasio da je Air Montenegro osnovan neposredno pred nemila dešavanja u Ukrajini, koja su potpuno poremetila tržište, a koje nije bilo moguće predvidjeti.
– Osnivački kapital, od kog su kupljena dva aviona, pokazao se nedovoljnim da bi se uspostavila kompanija kakva Crnoj Gori treba. Za razvoj tokom čitave godine neophodan je adekvatan tretman od strane vlasnika. Kroz neke buduće analize i strateške odluke, neophodno je da vlasnik zaključi da li želi da posjeduje nacionalnu avio-kompaniju i što ona treba da predstavlja i doprinosi kroz bruto efekat koji je nesporan – smatra Stojanović.
Izostale reference
Stojanović se ogradio od odluke borda direktora Air Montenegra kojom je Saša Radović predložen za novog v. d. izvršnog direktora, navodeći da nije učestvovao u njegovom intervjuisanju, niti u elektronskoj sjednici na kojoj je donijeta ta odluka, kako ne bi dao legitimitet tom procesu.
“Odluka borda da predloži Radovića za v.d. izvršnog direktora predstavlja svojevrsnu diskreditaciju svih zaposlenih u kompaniji i profesionalaca koji su posljednjih 30 godina gradili crnogorsko civilno vazduhoplovstvo”, kazao je Stojanović.
Pobjeda je juče objavila da je bord na posljednjoj sjednici odlučio da Vladi predloži Radovića za novog direktora. On je ranije bio predsjednik borda Budvanske rivijere i direktor NTO.
Stojanović je istakao da ne postoji nijedna referenca koja Radovića preporučuje za jednu od najzahtjevnijih pozicija u crnogorskoj privredi.
“Unutar operatora vazduhoplova odvijaju se izuzetno složeni procesi kojima je nemoguće upravljati ukoliko ne posjedujete i adekvatna znanja i veliko iskustvo iz komercijalne avijacije. Greške se plaćaju izuzetno visokom cijenom, a dosadašnje iskustvo, kroz gubitak kompanije koju smo gradili decenijama, nam je dalo dovoljan nauk da shvatimo kakve su posljedice ovakvih eksperimenata”, upozorio je Stojanović, koji tvrdi da je donošenju odluke o Radoviću prethodio nesvakidašnji zaključak.
“Predsjednik odbora direktora je proslijedio zahtjev kojim se od članova traži da daju prijedlog za v. d. izvršnog direktora, uz rok za izjašnjenje kraći od tri sata. Iako sam smatrao neprofesionalnim i neozbiljnim ovakvo postupanje, do početka sjednice dostavio sam prijedlog, koji je bio i jedini. Predložio sam da v. d. direktora tražimo među najboljim pojedincima iz kompanije, da bi se u najskorijem roku kroz transparentan konkurs našlo dugoročno rješenje. Ukazao sam i da bih sebe smatrao nesposobnim, ukoliko za tri mjeseca nijesam u stanju da, među zaposlenima, koji su realizovali više hiljada vazdušnih operacija na kojima je prevezeno 350.000 putnika, prepoznam barem pet onih koji v. d. poziciju mogu pokriti na par mjeseci”, naveo je Stojanović, dodajući da većina od tri člana borda nije dijelila njegovo mišljenje, pa je konstatovano da je bolje rješenje koje ne dolazi iz reda zaposlenih.
“Dakle, predlaganju Radovića prethodila je nesvakidašnja odluka, odnosno sa tri glasa zaključeno je da bord ne vidi rješenje za v. d. direktora unutar kompanije i pored toga što imamo briljantnih ljudi sa odličnim referencama. Ocijenio sam da se takvim pristupom bagateliše struka, te da zaposleni nijesu zaslužili takav tretman. U ovom trenutku Air Montenegru je najpotrebnija struka u vidu najkvalitetnijih kadrova koje Crna Gora ima i u koje je decenijama ulagala, uz adekvatan tretman od strane vlasnika, odnosno Vlade”, zaključio je Stojanović.
Izvor: Pobjeda
