Uzimajući u obzir standard kupovne moći (PPS), jaz u prosječnim godišnjim platama sa punim radnim vremenom širom EU je uži nego u nominalnim iznosima, iako i dalje postoje značajne razlike, pokazuje istraživanje Euronewsa.
Jeste li se ikada zapitali koje zemlje plaćaju najbolje u Evropi? Postoje različiti indikatori za poređenje plata i zarada, ali se kao posebno koristan ističe novi proračun Eurostata, prosječna godišnja prilagođena plata za puno radno vrijeme po zaposlenom. Procjenjuje se od prosječne godišnje bruto zarade za posao sa punim radnim vremenom.
Prema Eurostatu, 2023. godine, prosječna godišnja prilagođena plata po zaposlenom sa punim radnim vremenom kretala se od 13.503 eura u Bugarskoj do 81.064 eura u Luksemburgu, sa prosjekom u EU od 37.863 eura.
Devet zemalja članica prijavilo je plate iznad prosjeka EU, dok je 17 zemalja palo ispod. Nizozemska nije uključena u podatke zbog razlika u metodologiji.
Luksemburg
Pored Luksemburga, prosječna plata je premašila 50.000 eura u još pet zemalja. To su: Danska (67.604 eura), Irska (58.679 eura), Belgija (57.989 eura), Austrija (54.508 eura) i Njemačka (50.988 eura).
Finska, Švedska i Francuska također su rangirane iznad prosjeka EU.
Na dnu, Bugarska je praćena Mađarskom (16.895 eura), Grčkom (17.013 eura), Rumunijom (17.739 eura), Poljskom (18.054 eura) i Slovačkom (19.001 eura), čije godišnje plate nisu prelazile 20.000 eura.
Italija i Španija su ispod prosjeka EU, sa godišnjim platama od otprilike 32.500 eura.
Kako se razlike mijenjaju kada se prilagode standardu kupovne moći?
Prosječne plate u standardu kupovne moći (PPS) omogućavaju pravednije poređenje, jer troškovi života, posebno troškovi stanovanja, značajno variraju u različitim evropskim zemljama.
Paritet kupovne moći (PPP) eliminira utjecaj razlika u cijenama između zemalja. PPS je “vještačka valuta”, pri čemu jedna jedinica PPS teoretski može kupiti istu količinu dobara i usluga u svakoj zemlji.
Kada se analizira prosječna godišnja plata na puno radno vrijeme prilagođena po zaposlenom u PPS, razlike su znatno uže u poređenju sa nominalnim iznosima. Ipak, značajne razlike ostaju širom EU. Na primjer, u nominalnim iznosima najviša prosječna plata bila je šest puta veća od najniže, dok je ovaj odnos smanjen na 2,5 puta kada se prilagodi PPS.
Grčka zauzima najniži rang
Prosječna godišnja plata na puno radno vrijeme prilagođena po zaposlenom, mjerena u PPS, kretala se od 20.525 eura u Grčkoj do 53.745 eura u Luksemburgu. U nominalnim iznosima, Grčka je bila treća s kraja ljestvice, ali je imala najlošiji rezultat u PPS.
Luksemburg
Od sedam zemalja koje su imale platu iznad prosjeka EU, osim Luksemburga, Belgija, Danska, Njemačka i Austrija su imale plate iznad 45.000 PPS.
Irska i Francuska bile su druge dvije zemlje iznad prosjeka EU, sa platama u PPS od 41.581 eura i 39.110 eura.
Italija je imala najnižu platu među “velikim četvorkama” EU, sa 33.723 PPS, dok je Španija zabilježila nešto višu cifru, 35.774 PPS, obje ispod prosjeka EU.
Kako su se prosječne plate promijenile od 2022. do 2023. godine?
Među 26 zemalja EU, prosječna godišnja plata na puno radno vrijeme prilagođena po zaposlenom opala je samo u Švedskoj između 2022. i 2023. godine. U Švedskoj je prosječna plata pala za 1.817 eura, što predstavlja pad od četiri posto. Međutim, ovaj pad je posljedica konverzije švedske krune u eure; u lokalnoj valuti plate su blago porasle. U EU, plate su porasle za 2.225 eura ili šest posto.
U nominalnim iznosima, Luksemburg, Belgija i Irska zabilježili su najveće povećanje, svaka sa više od 4.000 eura, dok su prosječne plate u Malti, Grčkoj i Italiji porasle za manje od 1.000 eura.
Posmatrajući postotne promjene, Rumunija, Mađarska, Poljska, Latvija i Hrvatska zabilježile su najveće poraste, sa prosječnim platama koje su porasle za više od 15 posto.
Suprotno tome, porasti su bili ispod pet posto u Malti, Italiji, Grčkoj, Danskoj, Finskoj i Kipru.
Dovoljna plata za pristojan život u EU
Eurostat je počeo računati “prosječne godišnje plate po zaposlenom na puno radno vrijeme” nakon usvajanja Direktive o Plavoj kartici 2021. godine. Ovaj pokazatelj služi kao prag za dodjelu radnih dozvola visokokvalificiranim radnicima na nacionalnom nivou. Prema metapodacima Eurostata: “Praktično, ovaj indikator predstavlja platu dovoljnu za pristojan život u državi članici.”
Plata se prilagođava tako što se plate na pola radnog vremena konvertiraju u bruto ekvivalent za puno radno vrijeme. Rad na pola radnog vremena i dalje je značajan trend u Evropi. U 2023. godini, 17 posto zaposlenih u EU uzrasta od 20 do 64 godine radilo je na pola radnog vremena prema Eurostatu. Ovaj postotak bio je još viši u nekim zemljama, kao što je Njemačka sa 29 posto i Nizozemska sa 39 posto.
(Izvor: Euronews)
