Bez obzira na to da li imaju jasan cilj ili odlaze u nepoznato sa planovima da se snađu, više od 50 odsto mladih u Crnoj Gori želi da napusti zemlju i život nastavi na nekom drugom mjestu.

Napustiti porodicu, prijatelje i mjesto u kome ste odrasili… spakovati kofere i u njima planove za budućnost – tako priču uz stihove za RSE počinje Marko Koković (25) iz Podgorice koji odlazi za Švedsku. Nakon završenog fakulteta i iskustva u traženju posla, nekoliko kratkih radnih angažmana Marko se lako odlučio za odlazak jer mu je cilj stvoriti bolji život za sebe i buduću porodicu u zemlji u kojoj je već dobio posao.

“Napuštam Crnu Goru zato što smatram da ovdje nema uslova da ostvarim potencijale. Zato što je politička situacija takva da mladi ljudi ovdje nemaju posao i nemaju šta da rade, te prosto finansijska situacija u zemlji je takva. U Švedskoj, u odnosu na ovo ovdje, mlad čovjek ima bezbroj prilika i mogućnosti. Sa diplomom koju imam, tamo mi je osnovna plata oko 4.000 eura, a ovdje je oko 350 eura”, priča on.

Marko je završio Fakultet političkih nauka u Podgorici (FPN) i ima diplomu beogradske IT akademije, ali znanje i upornost nijesu bili dovoljni da u Crnoj Gori nađe dobar posao.

U želji da nađe posao prošao je i dodatnu obuku, vladin Program stručnog osposobljavanja visokoškolaca, koji opisuje ovim riječima: “Potpuno je besmislen jer tamo nijesam ništa radio i nijesam ništa naučio dok sam bio na tom programu, a primao sam platu. To država daje pare mladima, drži ih na socijali”.

Karijeru je najprije počeo kao trgovac u butiku, a od sezonskih poslova došao je do onih vezanih za web industriju.

“Generalno, sve je to na nekom amaterskom nivou i svodi se na neke kombinacije sa poslodavcima”, iskreno će Marko.

Poput njega i Dragan Sošić (32), po zanimanju velnes terapeut, odlučio je da napusti Crnu Goru, a njegov novi dom biće u Njemačkoj. Tražeći posao i sigurnost Dragan je godinama radio kao trgovac, zastupnik osiguranja i terapeut, ali sve je to bilo privremeno i za malu platu. Odlučio je da ode i živi u uređenom sistemu.

“Jer ovdje, po meni, se ne može zaraditi novac na legalan način. Probao sam dosta toga i idem u Bavarsku da radim kao velnes terapeut u jednom spa centru. U Crnoj Gori sam tokom potrage za poslom nailazio na barijere tipa ‘ako nemaš nekoga nećeš uspjeti’ “, ističe Dragan.

Poruka je bila jasna – “nekoga” misleći na “leđa”, a ta leđa su u vlasti.

Iako je radio i primao platu, Dragan ni kao mladić sebi nije mogao priuštiti zimovanje ili ljetovanje, a o stvaranju porodice sa primanjima i platom koju je mogao da zaradi u Crnoj Gori, kaže on, nije mogao ni razmišljati.

“Kao velnes terapeut ovdje mogu da zaradim u prosjeku 300 do 400 eura mjesečno, a tamo ću kao početnik za isti rad dobiti 2.000 eura – i to je plata početnika na probnom radu od pola godine. Vjerujem da ću ostati jer sam se već oprobao tamo i ljudi su bili zadovoljni mojim radom i rado su me prihvatili. A to je znanje koje sam stekao tu, na Balkanu, nijesam ga stekao bilo gdje drugo. Ali od tog mog znanja ovdje ne mogu zaraditi pristojan novac, ne mogu stvoriti finansijsku sigurnost u smislu ne mogu steći stan, ne mogu poći na zimovanje ili ljetovanje”, navodi Dragan.

Ženama još teže do posla

Podsjetimo, ekonomski uslovi najčešći su razlog odlaska mladih iz Crne Gore, pokazalo je istraživanje nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO), a dobijeni podaci govore da polovina mladih želi da napusti zemlju.

Prema zvaničnim podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZ) nezaposleno je više od 10.000 mladih sa fakultetskom diplomom, koji na posao čekaju duže od dvije godine.

Nikšićanka Tamara Rmandić (23) ne želi da bude broj na birou za nezaposlena lica, pa u potrazi za poslom napušta zemlju i odlazi za Švedsku.

“Nije problem samo u državi i u tome što je ovdje teško naći posao, problem je u tome što je takav mentalitet ljudi da će se to, prosto, uvijek ponavljati. To je bilo i prije, to se i danas dešava, da se sve završava rođacima, prijateljima, kumovima a još ako ste žensko – onda je još gore da nađete posao. Zato jer se gleda je li zgodna, je li lijepa, ovakva ili onakva. Ako je udata, onda je teže da nađe posao, a ako ima momka – onda je još teže i tako to je uglavnom problem”, konstatuje Tamara.

Svoju budućnost Tamara ne vidi u Crnoj Gori.

“Zato što žena ovdje nema nikakva prava i nema život uopšte. Jedina opcija ovdje je da se udate bogato i to ako ste neka starleta”, ističe ona.

Tamara je završila Univerzitet Donja Gorica (UDG) u Podgorici i ubrzo potom odlučila da se preseli u Stockholm u kojem je našla posao. Želi da pokuša da se snađe u sređenom društvu.

U Crnoj Gori je više puta tražila posao i ta su joj iskustva, kao i iskustvo njenih prijatelja, bila dovoljna da shvati da ne vidi svoju budućnost u zemlji gdje je rođena i gdje se školovala.

“Već sam dosta vidjela. Vidjela sam kako se moje kolege sa fakulteta zapošljavaju i kako moji prijatelji dolaze do posla. Bila sam na nekoliko razgovora za posao i to nije za mene”, kategorična je Tamara.

Na pitanje šta će raditi u Stockholmu ako joj radno mjesto ne bude odgovaralo, odgovara: “Svejedno, bilo koji posao. Biću među boljim ljudima, makar.”

izvor: slobodnaevropa.org