Prije otprilike četvrt vijeka Poljska, kao i ostale istočnoevropske zemlje, prošla je kroz velike društvene i političke promjene.

Državno kontrolisanu ekonomiju zamijenila je tržišna i Poljska je otada udvostručila realni BDP, od 1992. ima neprekidan rast koji nije prekinut čak ni u posljednjoj globalnoj krizi, kada su i najjače svjetske ekonomije potonule u recesiju pa je mnogi danas gledaju kao “novu Njemačku”, budućeg pokretača evropske ekonomije.

Ekonomske slobode i gajenje luka ili šta stvarno znači riječ “reforma”

Danas, ona se uzima kao knjiški primer brze tranzicije. Sprovedena je brza makroekonomska stabilizacija – smanjenje visokog budžetskog deficita i visoke inflacije, brza liberalizacija spoljne trgovine i privatizacija najvećeg broja državnih preduzeća, kreirane su tržišne institucije a poslovni ambijent popravljen.

Ove reforme mogu se najbolje ilustrovati dostignutim nivoom ekonomskih sloboda. Poljska je, kao i druge zemlje u tranziciji, krenula u reforme sa izuzetno niskog nivoa. Pravosuđe je bilo pod političkom kontrolom, zakoni protiv male privrede, tržišne institucije kao berza nisu ni postojale, a sva preduzeća osim poljoprivrednih gazdinstava i mikro uslužnih djelatnosti bile su u državnom vlasništvu.

Jedan zanimljiv opis ovog dešavanja je primjer gajenja luka u Poljskoj a taj primjer je samo jedan u nizu koji objašnjava kako se stvara bum u privredi:

Velika Britanija je pred ulazak Poljske u EU 2004. naručila studiju kako bi utvrdila uticaj koji bi ulazak Poljske imao na britansku poljoprivredu.

Rezultati su pokazivali da neće imati gotovo nikakvog uticaja, budući da je poljoprivreda u Poljskoj znatno manje produktivna nego u razvijenim zemljama EU, te da glavna konkurencija i dalje dolazi iz zemalja kao što je Holandija, koja ima tehnološki “know how” dok se u Poljskoj i dalje koriste zastarjele tehnike.

Glavni problem sa ovom studijom bio je taj što je posmatrala privredu kao statičku, a ne dinamičku varijablu, a loša pretpostavka je majka svih grešaka.

Autori ove studije su zaboravili na mogućnost da Holanđani mogu da odu u Poljsku i da se dogovore sa lokalnim farmerima o tome da im obezbijede sjeme i ostali materijal, a da zauzvrat otkupe njihovo povrće po dogovorenoj cijeni.

Krajnji rezultat: u Velikoj Britaniji se više ne proizvodi luk, već se on uvozi iz Poljske.

Borba protiv odliva mozgova

“Odliv mozgova”, to jest iseljavanje mladih visokoobrazovanih ljudi u potrazi za boljom zaradom i uslovima života, naročito pogađa države koje su na rubu EU i one koje su se nedavno pridružile ovoj zajednici.

Kako bi zadržala visokoobrazovane mlade ljude koji odlaze u druge članice, Poljska je donijela odluku da od 1. avgusta ove godine njeni državljani mlađi od 26 godina koji zarađuju manje od 85.528 zlota (20.000 eura), što je mjesečna zarada od oko 1.600 eura, više neće morati da plaćaju porez na dohodak.

To znači da je porez na dohodak ukinut za oko dva miliona mladih Poljaka. Obrazlažući zakon u poljskom Sejmu, premijer Mateuš Moravjecki je rekao da je u proteklih 15 godina, otkako se Poljska pridružila EU, 1,7 miliona ljudi napustilo zemlju. Prije nego što je demografski pad opisao kao “enoroman gubitak”, Moravjecki je rekao da to znači da se iselio cijeli jedan grad veličine Varšave.

Poljsko “ne” evru i MMF-u

Još prije dvije godine Varšava je saopštila da će se povući iz aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom u okviru fleksibilne kreditne linije vredne više milijardi dolara.

“Poljska ekonomija je u tako dobroj situaciji da to možemo da uradimo”, napisao je tada poljski ministar finansija Mateuš Moravjecki.

Poljska je u tom trenutku imala rekordan budžetski suficit od 1,36 milijardi dolara i ekonomski rast od gotovo četiri odsto.

Da Poljskoj usvajanje eura nije prioritet, konstantno govore tamošnji predstavnici vlasti. U svojoj retorici uvijek ističu da prioritet vlade nije usvajanje eura već povećanje zarada građana na nivo zapadnoevropskih zemalja.

Za to će im, prema sopstvenim analizama trebati desetak godina.

Poljaci se kunu u svoju valutu zlot, koja, kako se često ističe, “osigurava prosperitet ljudi”, a sumnjaju i da će, čim usvoje euro, drastično skočiti troškovi života i cijene osnovnih namirnica.

(Telegraf)