Nezvanično, Zakon o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova koji se prvo mjesecima pripremao, pa onda mjesecima putovao do Skupštine i čekao na usvajanje, a koji je trebalo da pomogne kompanijama da prežive, doživio je potpuni fijasko. Dok se čeka da zakon zaživi (ako se to ikada i desi) Centralna banka pokušava raznim mjerama da pomogne privredi kako bi došla do prijeko potrebnog svježeg novca. Ovih dana završena je prva verzija Zakona o ograničavanju kamata, piše Analitika. 

Tri mjeseca od početka primjene Zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova, poznatijeg kao Podgorički model, niko nema zvaničnih informacija da li i koliko kompanija pokušava na taj način da restrukturira dugove i spasi se od propasti. Nezvanično, zakon koji se prvo mjesecima pripremao, pa onda mjesecima putovao do Skupštine i čekao na usvajanje, a koji je trebalo da pomogne kompanijama sa prežive, doživio je potpuni fijasko.

Niko ništa ne zna: Iz Centralne banke, koja je jedan od autora zakona, saopšteno je Portalu Analitika da do sada ne raspolažu podacima o pokrenutim postupcima restrukturiranja u skladu sa ovim zakonom. Sličan odgovor dobili smo i iz Udruženja banaka, gdje nam je rečeno da nemaju podatke o tome kako se primjenjuje zakon, uz opasku da možda i prerano postavljamo pitanja na tu temu.

U istom tonu odgovaraju iz Unije poslodavaca.

“Imajući u vidu činjenicu da je Zakon  stupio na snagu tek početkom maja tekuće godine, još uvijek je rano govoriti o intenzitetu njegove primjene. Pored toga, UPCG ne posjeduje informacije o broju zainteresovanih preduzeća i finansijskih institucija, broju pokrenutih procedura, kao ni vrijednosti dugovanja po tom osnovu”, navela je Ana Rašović iz Unije poslodavaca.

Dodaje i da je potrebno vrijeme da primjena ovog Zakona u potpunosti zaživi jer se zasniva na načelu dobrovoljnosti, prema kojem povjerilac i dužnik isključivo obostranom saglasnošću pokreću proceduru finansijskog restrukturiranja,  kao i to da se pokretanje ovakvih procedura po prvi put sprovodi.

Već napravljeni reprogrami: Prema nezvaničnim informacijama Portala Analitika, neće biti vajde od ovog zakona, jer su  banke sa kompanijama za koje su procijenile da imaju šansu da prežive već napravile reprograme i iščistile svoje bilanse, a naplatu loših kredita prebacile na takozvane faktoring kompanije. Zato ustvari imamo oko 16 odsto loših kredita, umjesto 24 odsto koliko ih je bilo ranijih godina. To je jedan od razloga zašto sada nijesu zainteresovane za takozvani podgorički model, koji je teorijski trebalo da riješi 300 miliona eura loših kredita koji trenutno guše bankarski sektor, ali i crnogorsku privredu. Procjenjivalo se da bi zato zakonom bilo obuhvaćeno svega nekoliko kompanija.

Dug je  bio put da ovaj zakon uopšte ugleda svijetlo dana. Vlada je predlog zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova bankama usvojila 27. jula, a onda je prijedlog skoro dva mjeseca putovao do Skupštine. Bankari su ukazivali da je u početku, kada je zakon gromoglasno najavljivan i bilo interesovanja ali da je u čekajući da se usvoji splasnulo.

Brojne manjkavosti modela: Ekonomisti su i ranije ukazivali na brojne manjkavosti tog predloga navodeći da će njegovom primjenom biti moguće riješen – samo dio problema, jer  privredu opterećuju prevashodno dugovi kompanija prema bankama i prema državi po osnovu poreza i doprinosa, što nije obuhvaćeno ovim zakonom.

Kroz Podgorički model šansa je pružena samo preduzećima koja  imaju potencijala za ozdravljenje. Zakonom je tačno propisano na koja se preduzeća odnosi, no ne zna se koliko ih tačno ima. Propisani su i podsticaji za povjerioce i dužnike. Povjerilac koji otkupi dugove ne podliježe oporezivanju stopom PDV-a, dužniku je Poreska uprava obavezna da reprogramira sve dugove koji su do 100.000 eura na šest mjeseci i preko 100.000 na 12 mjeseci, a komercijalne banke koje uđu u proces restukturiranja kredita da imaju mogućnost da u novoj klasifikaciji svoje aktive taj kredit klasifikuju kao novi kredit i time smanje svoja izdvajanja za rezervacije po osnovu potencijalnih kreditnih gubitaka.

Nikada nije izračunato koliko bi primjena ovog zakona koštala državu, odnosno banke. Iz bankarskog sektora su ranije saopštili da očekuju da će u početku imati određenih gubitaka. Da li je to jedan od razloga što niko ne pokazuje interesovanje da se primijeni?

U fokusu smanjenje kamata: No, dok se čeka da zakon zaživi (ako se to ikada i desi) Centralna banka pokušava raznim mjerama da pomogne privredi kako bi došla do prijeko potrebnog svježeg novca. Ovih dana završena je prva verzija Zakona o ograničavanju kamata koja predviđa da u ovom trenutku najviše kamate budu oko 12 odsto (podložne su promjeni jer zavise od prosječne efektivne ponderisane kamatne stope na novoodobrene kredite u šestomjesečnom periodu) a za mikrofinansijske institicije oko 18 odsto. Najviša dozvoljena ugovorna kamatna stopa za dugove po kreditnim karticama i prekoračenja na računu bila bi 15 odsto.

Kao opravdanje za ograničavanje kamatnih stopa u CBCG navode da od 28 zemalja Evropske unije, više od polovine, odnosno njih 15, koristi sistem ograničavanja kamatnih stopa.

Iz Udruženja banaka, koje se od početka protivi ograničavanju kamata, nijesu željeli da javno komentarišu predložena rješenja, jer ih još nijesu zvanično dobili.

No, koliko god da im se ne sviđaju, sudeći po raspoloženju u parlamentu, a posebno imajući u vidu da je premijer Milo Đukanović kivan na banke jer privrednicima ne odobravaju kredite, moraće da ograniče kamate.

Poslanik DPS-a i član skupštinskog Odbora za ekonomiju Zoran Jelić kaže da će se na taj način omogućiti privredi i građanima lakši pristup kreditima i na taj način će se pospješiti razvoj biznisa i preduzetništva u Crnoj Gori.   Iz SNP-a, sa druge strane, poručuju da se predugo čekalo na donošenje ove odluke. Predsjednik Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanovićpodsjeća da je sličan model predložio još u julu prošle godine, ali tada nije naišao na razumijevanje, kako kod poslanika, tako ni kod Centralne banke.

“ Tada je bilo objašnjenje bilo da Centralna banka  razmatra drugačiji model kako bi ograničila kamatne stope, da će to biti riješeno nekom odlukom do kraja 2014, pa se ušlo u 2015. da bi se sada vratili na gotovo istovjetan model koji sam ja predložio kroz izmjene Zakona o obligacionim odnosima“, podsjeća Damjanović.

U DPS-u ne spore da su kamatne stope u Crnoj Gori previsoke, ali naglašavaju da im je bilo sporno njihovo ograničavanje kroz izmjene Zakona o obligacionim odnosima.

Privrednici pozdravljaju najavu smanjenja kamata: Privrednici uglavnom pozdravljaju najavu o ograničavanju kamatnih stopa, ali i ukazuju da jedan od negativnih efekata može da bude smanjenje dostupnosti finansijskih sredstava za visokorizične klijente. Što se pozitivnih efekata tiče, ograničavanje kamata će svakako olakšati put do kredita.

“Unija poslodavaca već odavno govori da su finansijska sredstva u Crnoj Gori prilično nedostupna, da su kamatne stope izrazito visoke i da je u ovim okolnostima potpuno neisplativo uzimati kredit”, kaže Ana Rašović iz tog udruženja.

Iako zvanično taj predlog ima dosta široku podršku javnosti, pojedini naši sagovornici ne vjeruju da će brzo ugledati svijetlo dana.

Pojedini stručnjaci, pak, ne gledaju baš blagonaklono na ideju o ograničavanju kamatnih stopa i čak ukazuju da to može biti samo privremena mjera.

“Centralna banka ne treba da ograniči kametne stope, već nizom drugih tržišnih mjera i uvodjenjem reda da utiče na visinu kamata”, ocijenio je ranije dekan MBS-a Dragoljub Janković.

“Ovaj problem je uočen i od CB i do sada su bile preduzete dvije mjere. Prvo apeli, a zatim se pričalo i o ograničenju kamatne stope, što je na neki način i urađeno. Obije mjere nijesu standardne mjere za tržišni način privređivanje. Trebalo bi razmisliti da se osmisle mjere koje su primjerene tržišnom načinu poslovanja finansijskog sektora i privrednog”, kaže on.

U uslovima krize uobičajeno je da kamatne stope budu niže kako bi privreda mogla lakše sa se oporavi i da podnese opterećenja. Kod nas to nije slučaj. Zato Janković potencira da CB može da sprovede niz mjera, koje se sprovode svuda u svijetu, navodeći da se tržište ne smije prepustiti samo sebi.

Samo banke u dobitku: “Slobodno djelovanje ponude i tražnje u principu usporava oporavak. To je bilo i prije krize, pa je kriza izbila. Znači da je u poremećenim uslovima neophodno da regulator djeluje nekim mjerama, jer ako nije tako onda će oporavak biti duži i sporiji”, kaže on.

A takav oporavak, Janković kaže, najviše utiče na privredu, pa je shodno tome, veliki broj preduzeća ugašen.

“Masa novca koja je trebala da bude zadržana u privredi je preko visokih kamatnih stopa prešla u bankarski sektor. I sada banke imaju kapitala, ali uočavaju da je rizično da plasiraju taj kapital i tako se stvara začarani krug”, poručuje on.

Od podgoričkog modela, preko ograničavanja kamata, teorijski su razni  načini da se izađe iz tog začaranog kruga i privreda dođe do svježeg novca.

U praksi, kako jednom reče viceguverner Velibor Milošević, u našim bankama će ti dati kredit samo ako ih ubijediš da ti ne treba. Da li je bankarski sektor toliko jak ili je posrijedi nešto drugo?

Izvor: Portal Analiatika