„Zakon o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova prema finansijskim institucijama usvojen je u aprilu ove godine, a oročen je na dvije godine, jer je procijenjeno da je potrebno podstaći, kako banke, tako i dužnike da što prije uđu u ovaj proces“, kazao je Dnevnim novinama izvor u Centralnoj banci Crne Gore.

Da bi se banke intenzivnije uključile u proceduru restrukturiranja po “Podgoričkom modelu” za njih su predviđeni podsticaji, kako bi imale više motiva da aktivnosti planiraju u vremenskom okviru na koji je zakon ograničen, a ne u vremenu od tri, pet ili više godina, za koliko bi se restrukturiranje inače odvijalo.

Ipak, ni sve povoljnosti kojima su nosioci ovog projekta Svjetska banka, CBCG i Ministarstvo finansija pokušali da motivišu banke nijesu zainteresovale banke da krenu prema dužnicima.

Inicijalna ideja bila je da zakon bude usvojen po skraćenom postupku upravo cijeneći veliku potrebu usljed visokog nivoa loših zajmova u bankama izazvanog problemima nelikvidnosti koji postoje u privredi i činjenice da ta nelikvidna preduzeća nijesu mogla da se pomjere s “mrtve tačke”.

Kompanije nijesu mogle da otplaćuju dugove jedne prema drugima, ni da plaćaju poreze, niti da servisiraju kredite prema bankama, zbog čega je bilo neophodno da se to uradi već tada.

Ono što je, kako je naglašeno, propušteno da se uradi je pružanje tehničke pomoći, prije svega Centra za posredovanje koji bi mogao imati značajnu ulogu u ovom procesu, do čega, međutim, nije došlo.

“Banke nisu pokazale interesovanje da se uključe u uspostavljanje takvog mehanizma, a kompanije, iako nijesu uspjele da izađu iz krize jednostavno ne žele da prihvate neka rješenja koja bi kao posljedicu imala gubitak vlasničkog udjela, ukoliko bi neko želio da sufinansira udio na vlasničkoj osnovi. Takođe, nemaju ni dovoljno znanja da bi na dužničkoj osnovi razumjeli mogućnost emisije obveznica”, zaključio je izvor Dnevnih novina.