Steve Jobs mnogo je očekivao od sebe, ali i od drugih. Najviše je očekivao od saradnika koji su se nalazili na rukovodećim pozicijama.

Autor John Rossman u svojoj knjizi prenio je jednu zanimljivu anegdotu o Jobsu.

Naime, kada bi neko od zaposlenih postao potpredsjednik Applea, Jobs bi mu ispričao kratku priču. Ta priča glasila je otprilike ovako:

– Jednom prilikom smeće nije bilo izneseno iz moje kancelarije i zatražio sam objašnjenje od domara. Domar je rekao da su vrata kancelarije bila zaključana, a da on nije imao ključ.

Odgovor domara je razumljiv. Domar ne može raditi svoj posao bez ključa.

Domaru je dozvoljeno da ima izgovore.

No, negdje između domara i ljudi na rukovodećim pozicijama u kompaniji, razlozi prestaju da budu važni. Opravdanja i izgovori prestaju da postoje.

Drugim riječima, kad zaposleni postane potpredsjednik kompanije, mora se osloboditi svih izgovora za neuspjeh.

Potpredsjednik je odgovoran za greške koje se dogode, i ne postoji opravdanje – ispričao bi Jobs.

Dakle, ako želite da budete uspješni, morate pronaći rješenje za svaki problem i zaboraviti na izgovore.

Tamo gdje mozak prosječnog čovjeka ili zaposlenog staje, vaš mora nastaviti da radi. Rješenja gotovo uvijek postoje, ali nekad je potrebno više se potruditi i razmišljati drugačije da bismo do njih došli.

Put do vrha najčešće zavisi upravo od sposobnosti rješavanja svakodnevnih problema.

BiznisInfo.ba