„Inspiracija je za amatere, mi ostali se samo pojavimo i prionemo na posao“ jednom je rekao slikar Chuk Close. Spisateljica Isabelle Allende je sličan savjet dala mladim piscima: „Pojavi se, pojavi se, pojavi se, i nakon nekog vremena će se i muza pojaviti“. Čuveni kompozitor Pyotr Ilyich Tchaikovsky je u jednom pismu svojoj meceni napisao: „Umjetnik koji ima samopoštovanja nikada ne smije prekrstiti ruke pod izgovorom da nije raspoložen da radi“. Misao da kreativnost i ideje ne dolaze od muze, već aktivnim radom, je zajednička mnogim velikim kreativnim stvaraocima. Sličnog mišljenja je i, možda najveći umjetnik dvadesetog veka, Pablo Picasso.
U knjizi ’Conversations with Picasso’, koja je nastala kao proizvod razgovora koje je mađarski fotograf Brassai vodio sa ovim velikim umjetnikom tokom 30 godina, Picasso otkriva šta on misli o kreativnosti, intuiciji i uspjehu.
Na pitanje, odakle njemu dolaze ideje, on odgovara:
„Ne znam. Ideje su samo početne tačke. Retko kad mogu da ih razaznam dok mi padaju na pamet. I čim započnem sa radom, druge ideje izbijaju kroz moje pero. Da bi znao šta ćeš nacrtati, moraš da počneš da crtaš…Kada se nađem ispred bijelog lista papira, to je ono što mi prolazi kroz glavu. Ono što stvorim mi je zanimljivije od mojih ideja.“
Kako bi jasnije objasnio zašto misli da najkreativniji radovi nastaju kada se racionalni um skloni sa puta intuiciji, uzeo je primjer svog prijatelja Matissa. Pričajući o njegovom metodičnom pristupu kreativnom procesu kao izdaji svoje inicijalne kreativne intuicije:
„Matisse uradi crtež, a zatim ga prekopira. Prekopira ga pet puta, deset puta, svaki put sa sve jasnijim linijama. Ubijeđen je da je onaj poslednji, onaj najoskudniji – najbolji, najčistiji, krajnji; ali ipak, obično je to prvi. Kada pričamo o crtežima, nijedan nije bolji od prvog.“
Picasso je družeći se sa Brassaijem saznao da je Brassai, iako izuzetno poznat i uspješan fotograf, jako talentovan slikar, ali da nikada nije imao uspjeha sa svojim crtežima. Misleći da Brassai ne bi trebao da ignoriše svoj talenat, Picasso mu je dao ovakav savjet:
„Kada imaš nešto da kažeš i izraziš, svako suzdržavanje postane nepodnošljivo. Osoba mora imati hrabrosti za neka zanimanja i hrabrosti da žive od tog zanimanja. ’Druga karijera’ je iluzija. Često sam bio bez novca, ali sam se uvjek opirao iskušenjima da živim od bilo čega drugoga, osim mog slikarstva…U početku nisam prodavao po visokim cijenama, ali sam prodavao. Moji crteži i moja platna su kupovani i to je ono što je bitno.“
„Uspjeh je jako bitna stvar. Često se kaže kako umjetnici rade zbog sebe, iz ljubavi prema umjetnosti, da njima nije potreban uspjeh da bi se osećali zadovoljnim. To nije tačno! Umjetniku je uspjeh potreban. Ne samo da bi živio od njega, već da bi proizvodio i stvarao zbog njega. Čak i bogatim slikarima je neophodan uspjeh…Uspjeh koji sam imao kao mlađi je postao moj zaštitni zid. Plavi period, roze period, to su bili paravani koji su me štitili.“
