Otkriće jednog od najvećih svjetskih nalazišta litijuma u Peruu otvara brojna pitanja, pa i ona društvenih i ekoloških posljedice masovnog eksploatisanja te rude.
Peru se tako našao pred novim izazovima.
„Litijumskim trouglom” naziva se područje između Bolivije, Čilea i Argentine, jer ove tri zemlje su u posjedu najvećih svjetskih rezervi sirovine litijuma, takozvanog „bijelog zlata”. Vjerovatno će se sada za to područje morati potražiti neko novo ime. Otkriće nalazišta u Peruu, koje bi, prema dosadašnjim procjenama, trebalo sadržavati 2,5 miliona tona litijum karbonata, pred ovu andsku zemlju postavlja nove ekonomske, društvene i ekološke izazove.
Prema podacima kanadske firme Plateau Energy, odgovorne za ovaj projekat u Peruu i koja je otkrila ovo nalazište, mjesto Falchani će biti prvo u Južnoj Americi u kome je otkriveno nalazište litijum karbonata i moglo bi postati mjesto na kome će se nalaziti jedan od najvećih rudnika litijuma u svijetu. Nalazište, koje je smješteno u prahistorijskom, lavom prekrivenom jezeru u regionu Puno na jugoistoku Perua, trebalo bi da sadrži 56 tona urana, za kojim je kanadska firma prvobitno tragala.
Iznenađujuće otkriće odmah je izazvalo velika očekivanja. Litijum je trenutno neizostavan u proizvodnji akumulatora. On se nalazi u svakom „pametnom telefonu“ i u baterijama električnih automobila. Cijena litijum karbonata u posljednje tri godine se utrostručila. Jedna tona “belog zlata” danas košta 12.500 dolara. Kanadski stručnjaci procjenjuju da bi Peru do 2021. godišnje mogao izvoziti litijum u vrijednosti od 500 miliona dolara.
„Očekivanja su uistinu velika, ali i zabrinutosti lokalnog i regionalnog stanovništva u vezi sa uticajem te masovne eksploatacije rude. Peru trenutno prolazi kroz veoma tešku političku fazu, u kojoj vlada nastoji uspostaviti političku i ekonomsku stabilnost”, istakla je u razgovoru za Deutsche Welle Narda Henríquez, ekolog na Papinskom katoličkom univerzitetu u Peruu.
Konfliktno područje
Bum eksploatacije sirovina u Latinskoj Americi je u posljednjih 15 godina doveo do rasta broja velikih projekata u rudarstvu usmjerenih ka iskorišćavanju prirodnih resursa. “Istovremeno, u gotovo svim tim državama bilo je i društvenih sukoba, povezanih sa tim investicijama”, napominje psiholog Bettina Schorr, šfica berlinskog istraživačkog programa TrAndes, koji se bavi održivim razvojem i socijalnom nejednakošću u andskim zemljama.
Isti sukobi takođe prete i potencijalnom mega-projektu eksploatacije litijuma u Peruu. Tu bi moglo doći do nesuglasica kada su u pitanju detalji oko preraspodjele vlasništva nad zemljištem, participacije, uticaja na okolinu i socijalnih pitanja. “Rudarstvo je povezano sa uticajem na okolinu, posebno sa zagađenjem vode i tla koje koristi lokalno stanovništvo“, kaže Bettina Schorr. Ekonomski i socijalni problemi i novi prosperitet koji ne ide na ruku najsiromašnijima u regionu su, prema riječima Schorrove, najvažniji izazovi.
To je tek početak jednog dugog puta: projekat je još u fazi istraživanja. Za dobijanje 56 tona radioaktivnog urana potrebno je, na primjer, stvoriti pravnu osnovu, koju Peru trenutno nema.
Pozitivno je to što se ukazala prilika da ova zemlja razvije dugoročnu strategiju za eksploataciju svojih sirovina, kažu stručnjaci. Ova zemlja se ne bi trebala zadovoljiti tek trenutnim i lokalnim koristima, već razviti sveobuhvatnu politiku zaštite okoline koja se odnosi na održivi razvoj.
Sadašnji izvoznici litijuma nestrpljivo iščekuju izlazak Perua na tržište i pribojavaju se njegovog uticaja na postojeće cijene na svjetskom tržištu. No, uprkos rastućoj globalnoj potražnji za elektromobilnošću, analitičari očekuju da će u narednim godinama pasti cijena litijuma.
Na međunarodnom nivou dobijanje „bijelog zlata” do sada je bio problem kome se pridavalo malo pažnje , kaže Bettina Schorr: „Na globalnom Sjeveru litijum pomaže u dobijanju čiste energije, ali proces razgradnje ove sirovine je prljav i isključivo se odvija na štetu po ekologiju andskih zemalja. Mora se razgovarati o tome u kojoj mjeri se može smanjiti ta neproporcionalnost.”
B92
